Čini se kako su na šibenskom području pronađeni ostaci najstarijeg sira, pra-sira. Istražili smo što stoji iza arheološke senzacije sa šibenskog područja, o kojoj su ovoga tjedna prvi izvijestili CNN i BBC.
Američki znanstveni časopis Plos One u srijedu, 5. rujna, objavio je članak u kojem se tvrdi da su na šibenskom području, točnije na lokalitetima u Danilo Bitinju i Pokrovniku pronađeni ostaci sira stari 7200 godina, što za čak 4000 godina „nadmašuje“ sir iz brončanog doba pronađen u Italiji, za koji se do sada smatralo da je najstariji. Ovaj šibenski je iz neolitika, odnosno mlađeg kamenog doba.
Rezultat je to višegodišnje suradnje američkih i britanskih arheologa s Muzejom grada Šibenika i Gradskim muzejem u Drnišu. U međunarodnom timu arheologa, koji je još 2003. počeo s istraživanjima neolitika na šibenskom području, bio je i domaći arheolog Emil Podrug iz Muzeja grada Šibenika.
Emil Podrug – (Foto Tris/H. Pavić)
– Neolitik u Dalmaciji je mlađe kameno doba, počinje oko 6 tisuća godina, a traje do 4 tisuće godina prije Krista – priča Podrug. – Tada se ovdje počinju osnivati prva stalna naselja, sela u pravom smislu riječi, prije toga su ljudi bili nomadi i polunomadi, no tada počinje poljoprivreda i stočarstvo , odnosno uzgoj biljaka i životinja zbog čega ljudi postaju vezani za jedno mjesto i tako se osnivaju naselja.
Ta dva lokaliteta su odlični primjeri tih naselja, zato se međunarodni arheološki tim fokusirao na njih i nakon 2006. su počele analize materijala koji je sakupljen. Analize su bile multidisciplinarne, što znači da nije bila riječ samo o klasičnoj arheologiji, nego kemijskim , geokemijskim, biokemijskim, arheozoološkim, botaničkim i sličnim analizama, čiji je cilj bio sagledati način na koji su ljudi živjeli u neolitiku, na što sveobuhvatniji mogući način. Analizirano je oko 40 ulomaka keramičkih posuda s Danila i Pokrovnika, a dugotrajna i skupa laboratorijska analiza radila se u SAD-u. Tako su pronađeni ostaci sira.
– To je najstariji nalaz ostatka sira na svijetu. Ti ostaci naravno nisu vidljivi golim okom, radi se o nano biomarkerima, koji čak nisu ni mikroskopski tragovi, mi prepoznajemo da su to lipidi sira na temelju analize omjera izotopa ugljika. Lipidi su zapravo spojevi koji su ostaci masnih kiselina. – tvrdi Emil Podrug.
Ostaci sira pronađeni su u tri od četiri ulomka ritona, misteriozne posude koja intrigira arheologe već nekoliko desetljeća. U ostalim dijelovima posuda pronađeni su lipidi mesa, ribe i svježeg mlijeka. Je li ovim otkrićem konačno rasvijetljena svrha misterioznog ritona?
Riton (Foto: Muzej grada Šibenika)
– Dijelom jest – kaže Podrug. – Otkrili smo što se u ritonima nalazilo, a je velika stvar. Ali to i dalje ne objašnjava kako je riton korišten, čemu je služio, to se još ne može rekonstruirati. Riton je specifična, ekskluzivna kategorija predmeta, vrhunski izrađen i ukrašen. Ne može se sada reći da je to bio kuhinjski predmet, sir se mogao u njemu koristiti kao dio nekog rituala.
A što otkriće sira iz neolitika u Danilu i Pokrovniku govori o civilizaciji koja je tu živjela?
– Svaki takav rezultat pokaže da su e populaciju bile puno praktičnije, naprednije i sposobnije za preživljavanje nego što smo mislili. Već se znalo prije da se koristilo mlijeko ovaca, koza i govedu u prehrani, a pretpostavljalo se da se sir nije proizvodio prije brončanog doba. Sad znamo da su se i puno ranije životinjskih proizvodi počeli koristiti i za dodatnu proizvodnju. Klasičnim arheološkim metodama do takvih spoznaja ne može se doći, u Hrvatskoj ovakva laboratorijska istraživanja ne možemo raditi ni financirati, zato su ovakvi međunarodni projekti bitni. To su skupe stvari – kaže arheolog Emil Podrug, ističući da su osim Amerikanaca, istraživanja na Danilu i Pokrovniku financirali i Ministarstvo kulture, Muzej grada Šibenika i Grad Šibenik.
Arheološka iskopavanja na šibenskom području (Foto: Muzej grada Šibenika)
