– U nedjelju 8. srpnja imat ćemo neku vrstu triatlona. Ići ćemo od nula metara sve do vrha Dinare, najvišeg hrvatskog vrha. Najprije ćemo plivati od Martinske do Šibenika, onda ćemo do Knina i Mirkovića biciklom, a onda silazimo s bicikala i penjemo se na vrh Dinare… – najavio je prije otprilike mjesec dana na klupskom sastanku Mio Kožić, član Hrvatskog planinarskog kluba ‘Sveti Mihovil’ iz Šibenika.
Nakon toga su ga neke klupske kolege pogledale u čudu, a neki su se i nasmijali. Čuđenje je dakako dozvoljeno, ali i čuda su moguća. Kako je smjeli Mio Kožić naumio, tako se i desilo. Jučer su on i još trojica Mihovilaca uspjeli ispuniti njegov naum: preplivali su more, odpedalirali do podnožja Dinare i popeli se na vrh Hrvatske: od nula metara do – 1831 metra nadmorske visine – sve to za 15 i pol sati.
Mio Kožić, Damir Pešić Kralj, Edvin Lelas i Tomislav Pavić krenuli su plivati u 6.30 ujutro, uz pratnju Bože Dodiga u brodu, te su na šibensku plažu Banj isplivali za dvadesetak minuta. Potom su se popeli na bicikle i pravac Knin – svi osim Tomislava Pavića koju je tu dionicu preskočio. Posve logično, budući da su se i Pavić i Pešić-Kralj desetak sati ranije zajedno s još 14 Mihovilaca vratili s osmodnevne ture po Prokletijama, Komovima i drugim vrhovima po vrletima na granici Crne Gore i Albanije.
S burom u prsa
Inače, Kožiću je zamisao o triatlonu pala na pamet još prije 4 godine, no realizirana je tek 4 godine kasnije. I onda je bilo čuđenja te su mu govorili kako je to preveliki poduhvat, no on nije odustao.
– Nije bilo lako plivati jer je puhala jaka bura, a i more je dosta hladno ovih dana. I dok smo pedalirali prem Kninu bura nas je usporavala, ali smo stigli za oko 4 i pol sata vožnje. Onda još desetak kilometara do sela Mirkovići, gdje su nas s kolačima dočekali bračni par Božo i Svjetlana Dodig, naši Mihovilci – kaže inicijator poduhvata Mio.
Nakon toga ruksake na leđa i uzbrdo: na vrh su stigli oko 19 sati nakon četiri i pol sata uspona, opet uz buru koja im je puhala uglavnom u prsa. Usput su sreli i tri vuka.
Pa nizbrdo natrag, te je oko 22 sata njihova plivačko-biciklistička-planinarska pustolovina okončana, gdje ih je dočekala klupska kolegica Anka Roško Škrinjica.
Vizionari (ni)su budalasti
– Svi su govorili da je to što planiramo nemoguće, ali mi smo im pokazali da se sve može kad se hoće. Jučer sam bio toliko umoran da mi se u jednom trenutku smučilo planinarenje i sve to, no sve je prošlo i danas bi sve to ponovili – Veli vizionar Mio.
Ne treba se pak čuditi ako već dogodine, nakon što se proširi vijest o ovom neobičnom pothvatu ‘od nula do 1831’, u more na Martinskoj skoči tko zna koliko međunarodnih triatlonaca. Tako je bilo uvijek među ljudima, zanimljive ideje su u začetku uvijek dočekivane s podsmjehom, a vizionari smatrani budalastima i luckastima.
No to baš i ne važi za šibenski HPK ‘Sv. Mihovil’, klub koji je s punim pravom proglašen najboljim sportskim udruženjem u Hrvatskoj. Uz vodstvo predsjednika Mate Protege Mihovilci nižu planinarske, speleološke, penjačke, visokogorske i ostale uspjehe i poduhvate diljem svijeta, poduzimaju razne akcije… Za njihove planinarske škole za djecu i odrasle već godinama vlada golemo zanimanje, izdaju časopis… i tako dalje.
A o svemu tome neki drugi put…