Na svjetski dan oceana WWF je objavio prvo izvješće o stanju plastičnog otpada na Sredozemlju. Izvješće WWF-a “Izlaz iz plastične zamke: spašavanje Sredozemlja od plastičnog onečišćenja” ukazuje na dramatične posljedice koje pretjerano korištenje plastike, loše gospodarenje otpadom i masovni turizam imaju na jednu od najposjećenijih regija u svijetu.
Sredozemno more pretvara se u opasnu plastičnu zamku, s rekordnom razinom onečišćenja od mikroplastike koja prijeti morskim vrstama i ljudskom zdravlju, donosi novo izvješće WWF-a koje je danas objavljeno u mnogim zemljama diljem svijeta.
Prikupljanjem najnovijih podataka i znanstvenih dokaza o upotrebi plastike u Europi te mnogih načina kako plastika utječe na morske ekosustave, izvješće predstavlja iscrpan plan puta hitnih mjera koje institucije, tvrtke i građani moraju poduzeti kako bi spriječili da plastični otpad stigne u more.
Foto: WWF/ Jürgen Freund
– Utjecaji plastičnog onečišćenja na Sredozemlju osjećaju se diljem svijeta i uzrokuju ozbiljnu štetu i prirodi i ljudskom zdravlju. Ako se onečišćenje plastikom poveća, ugrozit će globalni ugled Sredozemlja kao vrhunske turističke destinacije i izvora kvalitetnih proizvoda iz ribarstva, potkopavajući lokalne zajednice koje ovise o tim sektorima. Problem plastike je također simptom cjelokupnog pada zdravlja Sredozemlja i mora poslužiti kao poziv na konkretnu akciju, upozorava John Tanzer, voditelj programa za zaštitu mora i oceana iz WWF Internationala.
Proizvodi od plastike danas čine 95 posto otpada koji pluta Sredozemnim morem ili leži na plažama. Većina plastičnog otpada u moru dolazi iz Turske i Španjolske, a slijede ih Italija, Egipat i Francuska. Zbog povećanog turizma, količina morskog otpada svako ljeto povećava se za čak 40 posto.
Foto: WWF/ Michel Gunther
Glavni uzrok onečišćenja plastikom upravo je odgađanje i nedostaci gospodarenja plastičnim otpadom u većini sredozemnih zemalja. Europa je drugi najveći proizvođač plastike u svijetu nakon Kine i u more odlaže čak 150.000 – 500.000 tona makroplastike i 70.000 – 130.000 tona mikroplastike svake godine. Većina te plastike ulazi u Sredozemno more i predstavlja veliku prijetnju životu u moru. Veliki plastični dijelovi kod morskih životinja uzrokuju ozljede, gušenje pa često i smrt morskih životinja, uključujući zaštićene i ugrožene vrste, kao što su morske kornjače. Ali upravo mikroplastika, mali i ne tako primjetni fragmenti dosežu rekordnu razinu u Sredozemnom moru: koncentracija mikroplastike gotovo je četiri puta veća nego u “plastičnom otoku” pronađenom u sjevernom Tihom oceanu. Ulaskom u prehrambeni lanac, ti fragmenti ugrožavaju sve veći broj životinjskih vrsta,kao i ljudsko zdravlje.
Foto: WWF/NATUREPL.COM/Sue Daly
Plastika u Europi
Plastika je prisutna već više od 100 godina, a jedna od njezinih osebujnih značajki njezina je trajnost. Proizvodnja plastike – još uvijek gotovo potpuno (90 %) ovisna o fosilnim gorivima – upotrebljava 4 do 6% ukupne količine nafte i plina koji se koriste u Europi. Tu je i pitanje aditiva u plastici, kao što su pigmenti, usporivači gorenja, antioksidansi ili antistatička sredstva. Sedam vrsta plastičnih materijala pokriva 85 % ukupne potražnje na svjetskoj razini. Prve tri vrste plastike pokrivaju gotovo 50 % potražnje u Europi. U 2016. godini EU-28, Norveška i Švicarska proizvele su 60 milijuna tona plastike i stvorile 27 milijuna tona plastičnog otpada.
Samo 31 % tog otpada poslano je na recikliranje, dok je 27 % završilo na odlagalištima; ostatak je spaljen u svrhu proizvodnje energije. 40 % europske plastike koristi se za ambalažu, čime se stvara 16,7 milijuna tona otpada. Iako se situacija poboljšava, korištenje odlagališta (bez ikakvog prethodnog koraka recikliranja) još uvijek ostaje prva ili druga mogućnost za mnoge europske zemlje: to je glavna praksa u balkanskim zemljama i na nekim područjima istočne Europe. U Italiji, Francuskoj i Španjolskoj 50 % otpada završava na odlagalištu. Do danas, reciklirana plastika pokriva samo 6 % potražnje za plastikom u Europi.
– U Europi proizvodimo ogromnu količinu plastičnog otpada, od kojih je većina poslana na odlagališta otpada, što rezultira milijunima tona plastike koja ulazi svake godine u Sredozemno more. Taj kontaminirani tok, u kombinaciji s poluzatvorenim Sredozemljem, doveo je do toga da mikroplastika dosegne rekordne razine koncentracije, prijeteći morskim vrstama i ljudskom zdravlju. Ne možemo dopustiti da se Sredozemlje utopi u plastici. Moramo djelovati hitno i unutar cijelog lanca opskrbe kako bismo sačuvali naše more od sveprisutne plastike, ističe Mosor Prvan, stručni suradnik za zaštitu mora u WWF Adriji.
Sredozemna “plastična zamka”: Na Sredozemlju je mikroplastika na rekordnoj razini koncentracije – 1,25 milijuna komada po km2
Sredozemni bazen dom je 150 milijuna ljudi koji proizvode među najvećim količinama čvrstog komunalnog otpada po glavi stanovnika, točnije 208 – 760 kg godišnje. Preko 200 milijuna turista koji svake godine u ljetnim mjesecima posjete Mediteran uzrokuju povećanje morskog otpada od 40 %. Tokovi plastičnog otpada ovise o blizini urbanih aktivnosti, uporabi kopnenih i obalnih prostora, vjetru i strujama.
Ostaci se u more prenose i rijekama, prvenstveno rijekama Nil, Ebro, Rajna, Po te rijekama Ceyhan i Seyhan u Turskoj koje u more utječu nakon prolaska kroz gusto naseljena područja. Ovo poluzatvoreno more, okruženo s tri kontinenta i intenzivnim ljudskim aktivnostima, djeluje kao zamka za plastiku. Plastika se nakuplja u velikoj količini i zadržava dugo te se pritom raspada na sve sitnije i sitnije dijelove. Danas plastika čini 95 % otpada na otvorenom moru, morskom dnu i plažama diljem Mediterana. Svake godine 150.000 do 500.000 tona makroplastike i 70.000 do 130.000 tona mikroplastike ulazi u mora Europe. Spomenuta plastika većim dijelom završi u Sredozemnom moru.
Postoji pet oceanskih “plastičnih otoka” gdje se akumulira najveći dio plastičnog otpada: dva na Tihom oceanu, dva na Atlantiku i jedan na Indijskom oceanu. Mediteran se smatra šestom najvećom zonom akumulacijemorskog otpada: Sredozemno more predstavlja samo 1 % svjetskih voda, ali akumulira 7 % ukupne svjetske mikroplastike. Na Sredozemlju mikroplastika je na rekordnoj razini koncentracije: 1,25 milijuna komada po km2, skoro četverostruka razina jednog od pet “plastičnih otoka”. Utječe čak i na sedimente oceana gdje je koncentracija fragmenata plastike od 10,000 po km među najvišim u svijetu. Zemlje koje se ističu u odlaganju plastike u Sredozemno more jesu Turska (144 t/dan), Španjolska (126), Italija (90), Egipat (77) i Francuska (66).
Oglas
Onečišćenje plastikom može utjecati na ključne gospodarske sektore na Mediteranu, posebice ribarstvo i turizam. Procjenjuje se da ribolovna flota EU-a godišnje na morski otpad potroši 61,7 milijuna eura godišnje, zbog smanjenja ulova ribe, oštećenja plovila ili smanjenja potražnje za morskim plodovima zbog upitne kvalitete ribe. Onečišćene plaže također mogu obeshrabriti posjetitelje, što dovodi do smanjenja radnih mjesta i prihoda te povećanih troškova za čišćenje plaža i luka. Na primjer, grad Nica godišnje troši oko 2 milijuna eura kako bi plaže ostale čiste.
Nezdrava hrana: Prosječni europski potrošač školjki u organizam unosi do 11.000 komada mikroplastike godišnje?
Morske vrste unesu plastiku u organizam namjerno, slučajno ili neizravno pri hranjenju plijenom koji je već pojeo plastiku.U Sredozemnom moru 134 vrste žrtve su unošenja plastike uorganizam, uključujući i 60 vrsta riba, sve 3 vrste morskih kornjača, 9 vrsta morskih ptica i 5 vrsta morskih sisavaca (ulješura, kitova perajara, dobrih dupina, Rissovih dupina i prugastih dupina). Danas 90 % svjetskih morskih ptica ima fragmente plastike u želucu (1960. godine taj je postotak iznosio 5 %); do 2050. taj se broj može povećati na 99 % ako se ne poduzmu mjere za smanjenje unosa plastike u more.
Vlakna i mikroplastika pronađene su u kamenicama i dagnjama, a vrećice čipsa i cigarete pronađeni su u krupnih pelagijskih vrsta riba. Najstrašniji slučaj bio je kada je u trbuhu ulješure nasukane na obalu pronađeno 9 metara ribarskog najlona, 4,5 metara savitljive cijevi, 2 cvjetne posude i nekoliko plastičnih cerada. Unošenje plastike u organizam, pogotovo velikih komada, ima niz ozbiljnih posljedica. Može smanjiti kapacitet želuca, što smanjuje osjećaj gladi i kasnije nakupljanje masnoća (iznimno važno za sve životinje koje dugo migriraju) i uzrokuje crijevna začepljenja, čireve, nekrozu (odumiranje stanica), perforacije i rane. Svi ovi učinci gotovo uvijek dovode do smrti životinje.
Postoje primjeri unošenja plastike u organizam kod svih vrsta morskih kornjača koje žive na Sredozemlju. Desetogodišnje istraživanje glavate želve pokazalo je da je 35 % ispitanih primjeraka u organizam unijelo otpad, koji je u gotovo svakom slučaju bio plastičan. U nekim primjercima pronađeno je do 150 plastičnih fragmenata. Osim toga, kod 18 % tuna i sabljarki pronađen je plastični otpad u želucu- uglavnom celofan i PET-isto kao i 17 % crnoustih mačaka (vrsta morskog psa) na Balearskim otocima.
Čak i manje životinje, kao što su dagnje, rakovi, trlja i list, koji se hrane na morskom dnu mogu biti važni akumulatori mikroplastike. Istraživanje mikroplastike u dagnjama i kamenicama – kultiviranima za ljudsku potrošnju – procjenjuje da bi prosječni europski potrošač školjki mogao u organizam unijeti do 11.000 komada mikroplastike godišnje. Međutim, učinci mikroplastike na ljudsko zdravlje još uvijek nisu poznati. Plastika je prodrla i u mikroskopski svijet. Zooplankton (mali organizmi na dnu morskog hranidbenog lanca) nesvojevoljno se hrani plastičnim fragmentima manjim od 1 mm. Ti fragmenti mogu sadržavati otrovne tvari: unošenjem tih tvari u organizam zooplankton ih prenosi do vrha hranidbenog lanca odnosno do ljudi.
Foto:Jennifer Lavers
Kako riješiti problem onečišćenja plastikom
Onečišćenje plastikom globalni je problem uglavnom uzrokovan prekomjernom potrošnjom i nedostatkom učinkovitog gospodarenja otpadom. Može se riješiti – ali to zahtijeva predanost i suradnju svih, uključujući vladu, tvrtke i pojedince.
-Plastično onečišćenje je prevelik problem da bi ga riješio samo jedan kontinent, jedna vlada ili jedan industrijski sektor. Samo djelujući zajedno možemo osloboditi naše oceane, mora, rijeke, gradove i živote od nepotrebne plastike, poručuje Mosor Prvan, stručni suradnik za zaštitu mora u WWF Adriji.
WWF zato poziva vlade, tvrtke i pojedince da usvoje niz mjera za smanjenje zagađenja plastičnim otpadom u urbanim, obalnim i morskim sredinama na Sredozemlju i na globalnoj razini.
Mjere koje predlaže WWF u svom izvješću “Izlaz iz plastične zamke: spašavanje Sredozemlja od plastičnog onečišćenja”:
Potrebne mjere na međunarodnoj razini:
• Potvrditi pravno obvezujući međunarodni sporazum o sprječavanju ispuštanja plastike u oceane, s obvezujućim nacionalnim ciljevima smanjenja, okvirom za praćenje i evaluaciju te financijskim mehanizmom koji podržava provedbu.
• Razviti viziju nulte stope otpada za industriju koja je usmjerena na sprječavanje ispuštanja svih vrsta plastike u okoliš u skladu s odlukom Skupštine Ujedinjenih naroda za okoliš o morskom otpadu; kartirati i smanjiti potencijalne točke ispuštanja plastike u vrijednosnom lancu i općem djelovanju.
• Pobrinuti se da se pronađe sva oprema fantomskog ribolova i prikladno zbrine. Istraživanje i financiranje potrebni su za otkrivanje opreme fantomskog ribolova i odlaganje u odgovarajući lučki objekt. Proizvođači ribolovne opreme koja sadrže plastiku moraju pokriti troškove pronalaženja i imati raspoložive financijske poticaje za isporuku korištene opreme fantomskog ribolova u lučke objekte.
• Usvojiti propise o međunarodnoj trgovini za plastični otpad koji definiraju kriterije recikliranja za izvoznike plastičnog otpada. Uspostaviti programe odgovornosti proizvođača za sve plastične proizvode koji se stavljaju na tržište, uključujući razvoj programa odlaganja gdje je to primjenjivo.
Potrebne mjere na državnim razinama:
• Povećati postotak recikliranog i ponovno korištenog plastičnog otpada s 30 % na 100 % do 2030. Za uporabu recikliranog materijala moraju se postaviti nacionalni ciljevi do 2025. godine: 90 % za metale, 80 % za papir, 70 % za plastiku u razvijenim zemljama i 50 % u zemljama u razvoju. Treba utvrditi odvojene ciljeve prikupljanja za odgovarajuće sustave proširene odgovornosti proizvođača (npr. niže naknade za recikliranu ambalažu ili za korištenje recikliranog materijala) kao i sredstva za polog.
• Zabraniti korištenje svih plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu i dodavanje mikroplastike u proizvode do 2025. Sve zemlje trebaju razviti plan do 2025. godine kako bi se smanjio plastični otpad, uključujući nove zabrane za određene predmete kao što su plastične vrećice i drugi predmeti za jednokratnu uporabu za koje su dostupne alternative te poticaji (npr. porezna izuzeća) za smanjenje proizvodnje otpada. Također treba uvesti i zabrane primarne mikroplastike u potrošačkim (deterdženti, kozmetički proizvodi) i tehničkim proizvodima, kao i za sve nerazgradive plastične proizvode koji se namjerno ispuštaju u okoliš i
koji se ne mogu povratiti.
• Postići prikupljanje 100 % otpada putem učinkovitog recikliranja i integriranih rješenja za gospodarenje otpadom. Potrebno je uspostaviti integrirani sustav gospodarenja otpadom koji uključuje učinkovito sortiranje otpada (npr. organski, papir, metal i plastika). Potrebno je ulagati u sustavnije i održivije pristupe gospodarenju otpadom i infrastrukture koje omogućuju veću učinkovitost gospodarenja plastičnim otpadom i recikliranja.
Potrebne mjere u industriji:
• Investirati u inovacije za recikliranje ili druga alternativna rješenja radi rješavanja problema 30 % plastične ambalaže koja se trenutno ne može reciklirati. Odvojiti plastiku od fosilnih izvora i primijeniti sirovine obnovljivih izvora.
• Redizajnirati infrastrukturu za proizvodne procese i lance opskrbe koji omogućuju korištenje recikliranog materijala i alternativnih rješenja za plastiku. Razviti rješenja za sprječavanje oslobađanja mikroplastičnih vlakana kao rezultat procesa pranja.
• Usvojiti poslovnu i uredsku politiku nulte stope otpada radi sprječavanja uporabe plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i promicanja radnog okruženja bez plastike.
• Smanjiti upotrebu plastike počevši od svih nepotrebnih malih plastičnih predmeta i ambalaže. Usredotočiti se na redizajn ambalaže od kombiniranih materijala i usvajanje alternativa koje su već dostupne na tržištu.
• Turistička industrija, uključujući ugostiteljske i pomorske operatere, treba izbjegavati korištenje svih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu kao što su vrećice, boce, čepovi ili slamke i uspostaviti učinkovite sustave prikupljanja i recikliranja otpada.
