Stara ulica, novo ime (foto TRIS)
Lani je ispred splitske Lore 72. bojni Vojne policije postavljen spomenik. S grbom postrojbe, njihovim ratnim pozdravom – Za dom i slobodu hrvatskog naroda- i isklesanim hrvatskim grbom. Naravno, s početnim bijelim poljem. Ove godine je ta ista 72. bojna u Šibeniku, uz sve počasti, prigodno slavlje u Katoličkoj osnovnoj školi i blagoslov crkvenih pastira, dobila svoju ulicu. Nekadašnja Srednja magistrala od danas je Ulica 72. bojne vojne policije. Ona ista postrojba čiji su pripadnici pravomoćno osuđeni ( neki postupci se još vode) zbog ratnih zločina protiv zarobljenika, mahom srpskih civila u splitskoj Lori i šibenskim Kulinama, danas uživa najveće državne počasti i priznanja, dobija spomenike i ulice… Tako se piše ratna povijest.
U Šibenik nisu, usprkos nekim najavama došli ni general Ante Gotovina koji je u Haagu dobio pravdu i satisfakciju te sa sebe skinuo stigmu odgovornosti za ratne zločine, ni Mirko Norac, bivši ratni zapovjednik osuđen za ratne zločine, koji je odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu. No, pripadnicima 72. bojne u prigodi 26. obljetnice njihova osnivanja, poštovanje su dolaskom i prigodnim slovom odali izaslanici ministra obrane, predsjednice države, premijera i predsjednika Sabora.
Bojna je , nakon otkrivanja table s novim nazivom ulice, po njoj imenovane, okupila svoje pripadnike na svečanosti sasvim prikladno organiziranoj u šibenskoj Katoličkoj školi. Osnovnoj. Da se djeca uče od malena tko su naši heroji i vitezovi, tko im trebaju biti uzori i domovinski idoli. A da sve bude baš kako treba, svečanu akademiju u Katoličkoj školi uz blagoslov svećenstva, uveličao je orkestar HRM-a. Potom su se čule prigodne besjede izaslanika predsjednice i premijera, predstavnika branitelja… Sve baš onako kako pripada „slavnoj“, „elitnoj“, „legendarnoj“ 72. bojni Vojne policije kako su je i danas nazivali njezini štovatelji i sudionici slavlja, izaslanici državnog vrha i lokalni dužnosnici.
Postrojba je nastala po izravnoj zapovijedi ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, i to od samostalne satnije vojne policije 4.gardijske brigade, a osnovana je 13. prosinca 1991.Tijekom rata izgubila je 12 svojih pripadnika i nema sumnje da njihova žrtva zaslužuje spomen obilježje kao i žrtve svih palih hrvatskih branitelja koji su se borili za slobodu svoje zemlje, svoga grada, svoje obitelji, svoje djece i svoju vlastitu.
Ali, oni koji su kompromitirali ime ove postrojbe, koju su osuđeni jer je sud utvrdio da su u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru Lora u Splitu, bez osnovanog razloga, držali veći broj zatočenih civila, mahom srpske nacionalnosti, ponižavajući ih, patološki zlostavljajući psihički i fizički, a neke od njih i mučeći sve do smrti, zbog čega im je pravomoćno presuđeno 2007. , ili oni koji su iz te postrojbe bili gospodari života i smrti u vojnom mučilištu Kuline u Šibeniku, nemaju pravo u ime svojih palih suboraca uživati ni poštovanje, ni počasti. Ni spomenike, ni ulice. Ni govore državnih ni lokalnih dužnosnika. Ni blagoslov Crkve i njezinih svećenika. Oni koji su okaljali Domovinski rat zločinom, pljačkom, kriminalom ne mogu biti heroji niti njihova postrojba koja ih je branila, štitila i slavila, može nositi atribute legendarne, slavne, ugledne ili elitne. A bilo je prilike i za to. Svi oni časni među njima mogli su se davno ograditi od zločinaca u svojim redovima, osuditi njihova nedjela i oprati svoj i obraz 72. Bojne . A nisu nikad. Naprotiv, zločin su nastavili poricati i kad je presuđen odlukom Vrhovnog suda. Država i njezin establishment ih u tome slijedi…
