Strašna vijest pokosila je Hrvatsku. Iako ne po prvi put, vijest je jednako bolna. Ingeniozna, po mnogočemu jedinstvena nacija, bezmalo „nebeski narod“ poput Srba koji su tu atribuciju prvi među Balkancima prisvojili, ubrzano nestaje. Hrvatska je u samo godinu dana izgubila grad veličine Zaprešića ili Solina. Zabilježen je negativni prirast od gotovo 19 tisuća ljudi, dramatično alarmiraju sve malobrojniju hrvatsku čeljad neshvaćeni demografi, a za njima papagajski uvijek istu mantru o demografskoj strategiji koju moramo hitno donijeti, pa tako 27 godina, ponavljaju političari koji ne znaju ni što će sami sa sobom, nekmoli s nama i s Hrvatskom. Ergo, sve nas je manje, ali je proizvodnja gluposti sve veća…
Najprije o demografskom šoku. Od listopada 2016. do kraja listopada ove, 2017., gotovo je 19 tisuća više umrlih nego rođenih u ovoj „obećanoj zemlji“ znanja i blagostanja. Tko bi to rekao?! A izgleda da nas je stotine milijuna s obzirom na produkciju sadržaja kojima zabavljamo publicum u međunarodnoj zajednici ili pak na ulaganje u „vojnu komponentu“ i sigurnosni sustav, jer ništa nije važnije od „obrane i zaštite“, posebno za demografiju, s obzirom na erotsku moć oružja. Ili za njegovanje dobrosusjedskih odnosa. U čemu je ova država svjetski prvak. Pripremamo se kao da smo sa svima u neprijateljskim odnosima, živimo, također, sa svojim okruženjem kao da je neprijateljsko…A za to treba biti dobro opremljen i obučen…
Malo nas je, al’ smo nenad(……) mašni !
Preciznija statistika ( državnog zavoda ) kaže da je živorođenih ove godine bilo 40.320 , a umrlih 59.254. Alarmantno. U zadnjih 20 godina nikad poraznija demografska bilaca. Što to znači i što nam se to događa, zdvajaju nesretni političari koji su, inače, investirali sav svoj intelektualni, moralni i materijalni kapital u procvat ove države, ali nekako ne ide, pa ne ide. Mladi ne rade, a kad nemaju posla nema ni obitelji, a kad nema ni jednog ni drugog, bogme nema ni djece. Osim ako nije riječ o pravovjernim, a nezaposlenim, konzervativnim katoličkim fundamentalistima koji su u „igrama za odrasle“ našli najbolju kompenzaciju za nerad, pa kao pravi domoljubi reproduciraju naciju štujući život od začeća i (ne)odgovorno roditeljstvo koje počiva na državnom subvencioniranju multipliciranih obitelji s duzinom djece. Zapravo, oni su jedini pregaoci hrvatske populacijske politike i promišljeni stratezi demografske obnove.
Država im nije ni do koljena. Oni zbilja proizvode ono čega nam najviše nedostaje- nove stanovnike- a država nema pojma kako tim svojim novim državljanima osigurati osnovnu infrastrukturu. Iako, silno se trudi. Recimo, premijer je sa svojim kreativnim timom genijalnih umova kojima sve počinje i završava uvođenjem novog poreza, osmislio kao jednu od mjera demografske politike zapošljavanje tisuću žena u raseljenoj Slavoniji na njegovanju starih i nemoćnih osoba. Ono što su dosad radili volonteri Crvenog križa, sad će raditi nezaposlene žene, neovisno o stupnju i profilu obrazovanja, kojima će država za to plaćati 2700 kuna. Naravno, iz proračuna, koji za to treba dodatno napuniti novim poreznim opterećenjem onih koji rade i proizvode novu vrijednost. Žene, svejedno jesu li obrazovane ili neobrazovane, tim će humanim i „dobro plaćenim“ poslom biti toliko sretne da neće više ni pomišljati na odlazak u inozemstvo kako bi zaradile za kruh, nego će , ako su biološki još sposobne prionuti i same, a ako nisu, onda će motivirati svoju djecu, na ubrzanu reprodukciju. Jer, zadovoljna je samo žena koja radi, a kad je zadovoljna onda je i privlačna i zrači seksualnošću. Kad ne radi, osjeća se beskorisno i nepoželjno. Dakle, u radu je spas. A nema boljeg rada od onog za koji se niste školovali nego su vas na to prilike natjerale. Takav rad je posebno motivirajući. I sasvim sigurno će generirati vojsku zadovoljnih žena od čega će nam pozitivni prirast skočiti u nebo. Kako i priliči „nebeskom narodu“…
Demografski učinci besplatnih bilježnica i slavonskih njegovateljica
Za nešto skromnija i nepretencioznija rješenja zalaže se demografski osviještena predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Predlaže kao jednu od krucijalnih mjera besplatne udžbenike i bilježnice. Što je znatno jeftinije od mjera odgovornih gradonačelnika i načelnika, sklonih demografskim skokovima pomoću naknada za svako novorođeno dijete. Što je sasvim sigurno dobitno rješenje za populacijski rast nacije kojoj je pun kufer i Hrvatske i hrvatskih političara koji, da se poslužimo hebrangovskim eufemizmom- „nikad ne lažu, samo ponekad govore neistine, a to je puno pristojnije“…
Dakle, uz pomoć besplatnih udžbenika i šarenih bilježnica, naknada za svako hrvatsko novorođenče, a što ih je više to je unosnije i bolje, i izvanredne dosjetke o zaustavljanju depopulacije Slavonije ekskluzivnim zapošljavanjem žena kao njegovateljica i skrbnica za stare i nemoćne, mada nije jasno zbog čega samo žena kad su nezaposleni i slavonski muškarci jer ih sve ne može Dalmacija sezonski apsorbirati, Hrvatska će biti preporođena. Nova novcata. S vojskom podmlatka za kojeg će država kontinuirano graditi POS-ove stanove i koji od rođenja do starosti neće znati ni za kakvu drugu mogućnost zarade osim one proračunske.
Zamisao je tako dalekosežna i vizionarska da ne treba ni sumnjati kako hrvatska mladost više neće odlaziti u zemlje gdje se isplati raditi i gdje se od rada može i živjeti. Zar nije i Hrvatska danas dio te udružene zajednice europskih država koje počivaju na istoj zakonodavnoj regulativi i potencijalno na istom modelu i standardu života? E, pa, što bi naši ljudi tražili kruha iznad pogače? Čemu ići u zemlje EU kad je EU kod kuće? Nije li veći životni i profesionalni izazov uspjeti ovdje gdje ništa ne funkcionira negoli tamo gdje je sve sređeno i funkcionalno? Budimo pošteni, bolje je čuvati starčad u slavonskoj pustinji negoli raditi mukotrpno, 8-10 sati dnevno, posao za koji ste se školovali, ili njemu srodan i blizak. Zar nije tako?
Spinraza ili migovi ?
Prema tome, kad zaposlimo žene da umjesto institucija socijalne skrbi brinu o starima i nemoćnima, one će biti ili dobre bake, ili dobre majke i odlična infrastruktura za poticanje reproduktivnih sposobnosti potentne generacije. Naglo će se uvećati broj stanovnika, Hrvatska će napokon imati pozitivan prirodni prirast, djece će biti k’o u priči, a i starci i starice živjet će duže jer će se o njima skrbiti bolje, pa će i mortalitet biti niži. Sve će se to odraziti na demografsku sliku neponovljive Hrvatske. Jedina opasnost u ovoj formuli je što će takav baby – boom povećati proračunske izdatke države, gradova, općina jer će se multiplicirati izdaci za udžbenike, bilježnice, naknade za novorođenu djecu. A ti će izdaci opet pasti na teret onih malobrojnih koji rade i proizvode dodanu vrijednost, pa će možebitno to izazvati njihov revolt jer rade za druge a nemaju ni za sebe, što bi onda moglo opet i njih nagnati u odlazak na privremeni rad u inozemstvo. Hm, nezgodno…
Srećom da imamo vrlo sposobne političke elite koje će tome znati doskočiti jer su danonoćno posvećene boljitku običnog „malog čovjeka“ zbog visoko razvijene svijesti o solidarnosti i empatije prema najpotrebitijima. I zbog činjenice da su suživljeni s njima i njihovim teškoćama, koje jasno vide, seriozno promišljaju i odgovorno traže rješenja. Naši su političari zapravo dobrotvori, prvorazredni humanisti, pravednici. Uzmimo, sve te proračunske „donacije“ za socijalno ugrožene, te besplatne knjige, školske torbe, naknade za svako dijete, pa sve to oni otkidaju od svojih usta. Jer da ne daju narodu, bilo bi više za njih.
Ili, uzmimo ovu nezgodnu situaciju sa skupim lijekovima za djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije. Premijer Andrej Plenković je obećao dostaviti u roku od dva tjedna plan liječenja za svako dijete. Nije da nije htio, ali nije stigao. Ne treba ga zato odmah napadati. Zato je Ministarstvo zdravstva urgentno obavijestilo javnost, da se ne šire hibridne dezinformaicje o neempatičnom premijeru, kako će Vlada već na idućoj sjednici donijeti zaključak o zaključku iniciranja zaključka o aktivnosti za zaključno liječenje djece primjenom skupog lijeka Spinraze, ali nakon što posebno povjerenstvo procijeni opravdanost takvog liječenja za svako pojedino dijete i uputi ga u KBC Zagreb. Vidite kako je to kompleksan i složen posao, a ljudi u nevolji misle da je to samo tako uzeti novac od HZZO-a i nabaviti lijek za male pacijente. Kao da je HZZO banka! Ili zagrabiti u proračun. Ali, već su uzeli drugi. Prioritetniji. Otišlo za vojne avione, blindirane automobile… Zato to mora sve biti provedeno po PS-u. Tako to rade pravedna, nediskriminirajuća i socijalno osjetljiva društva.
Nigdje pravda nije pravednija i vlast sposobnija nego kod nas…
Što možemo redovito vidjeti u radu našeg pravosuđa koje zbog sinkope oslobodi (nepravomoćno) nesretnog Tomislava Horvatinčića odgovornosti za smrt talijanskog bračnog para na čiju je jedrilicu naletio, pritom je prepolovio i oboje ubio. Ali, zbog sikope nije bio pri svijesti, dakle, bio je neubrojiv. A ne može neubrojiv čovjek odgovarati za svoja ( ne )djela!
Netko bi pomislio da je nepravedno kad sud Huanita Luksetića osudi na dvije godine zatvora zbog uzgoja marihuane za vlastito liječenje od multiple skleroze, a Kerumovog nećaka uhvaćenog s 15 kilograma marihuane u prtljažniku automobila pomiluje s kaznom od 10 mjeseci zatvora uvjetno! Ma to je stvar prevencije i humanosti. Kerumov nećak nakon ovakve „drakonske“ kazne takvo što više neće ni pomisliti ponoviti, a Huanita sud šalje u zatvor vjerujući da će tamo jeftinije nabavljati lijek (marihuanu ), s obzirom da je ponuda velika, i brže ozdraviti…
Nekomu smeta što nitko iz prve postave hrvatske političke reprezentacije nije osuđen za krimene koji su im se stavljali na teret. Ali, ne treba se zbog toga uznemiravati, jer, čuli ste onu o sporoj ali dostižnoj pravdi. To se i na njih odnosi. Kad-tad, pravda će ih stići. Bar u drugom životu… Jer ovo je pravna država. Ona nikomu krimene ne prašta. Samo ih različito kvalificira.
Ima ih kojima smeta što naši saborski zastupnici rade za 15-16 tisuća kuna mjesečne plaće, a samo 150 dana godišnje, i čak ne moraju ni dolaziti na posao. Ali, nije to lak posao. Velik je to stres, nositi na sebi odgovornost za sudbinu cijelog naroda. Od toga stresa mnogi, neotporniji, brzo postaju pretili, a znamo koliko je to nezdravo…
To su te stvari koje bi mogle zaustaviti odljev mladih, napose obrazovanih, to je ono što bi ih moglo stimulirati da ostanu kod kuće, ili , ako su otišli, da nam se vrate, jer nigdje nije trava zelenija nego kod kuće. Ni pravda pravednija, pravosuđe neovisnije, znanje isplativije a blagostanje izglednije. Nigdje vlast nije sposobnija i dosljednija, svome poslu predanija nego ovdje. Imaju sve što im treba, a neprestano rade na tomu da makar upola osiguraju i drugima. Svome narodu koji im vjeruje i zato ih bira. Da o njemu brine. A kad im vjeruje i kad ih bira, red je da za to snosi i posljedice…
