Računi za struju od listopada bit će veći prosječno za 23 kune. Vlada se pravda kako mora provesti ranije preuzete obveze i povećati naknade za obnovljive izvore energije s 3,5 na čak 10,5 lipa po kilovatu ( kWh). Godišnje će to naš kućni budžet stajati dodatnih 276 kuna više za struju koja zapravo, kako nas demagozi iz Vlade uvjeravaju, i nije poskupjela jer je navodno još uvijek jeftinija za oko 5 kuna negoli je bila u isto doba prošle godine. To što je u međuvremenu bila jeftinija, Vladu ne zanima,
koliko god narodu to itekako bilo važno jer svako poskupljenje najviše pogađa one koji imaju najmanje. A dok se sirotinja hvata za glavu misleći se, ususret zimi, kako će plaćati grijanje, socijalno neosjetljiva vlast hvali se rastom BDP-a koji je najmanji u EU i koji nas drži na samom europskom dnu, tek iznad one zadnje , najsiromašnije članice- Bugarske.
Hrvatska šprinta u drugi razred druge europske lige ( istok) u kojoj ionako radnici zarađuju dvostruko manje od svojih kolega u starim članicama EU ( zapadnoj Europi). Prema najnovijim istraživanjima Europskog sindikalnog instituta, prosječne plaće najdrastičnije su pale u Hrvatskoj, gdje su se srozale na tek 37 posto zapadnoeuropskog prosjeka ( a 2008. su bile 43,5 posto od prosječne „zapadne“ plaće). Samo ilustracije radi, prosječne slovenske plaće nešto su manje od 60 posto „zapadnjačkih“, a utjehe ( !) radi bugarske su tek 17.7 posto onih zapadnih. Istina je da su plaće manje i u nizu istočnih članica EU, ali je i njihov start kod ulaska u Uniju bio daleko niži od hrvatskog.
Sindikati najavljuju štrajkove ukoliko se ne poveća minimalna plaća i ne prestane izrabljivati radnika ( Mladen Novosel , SSSH ), ali kao i do sada, Vladi se od sindikata gaće ne tresu. Ona će i dalje po svome, pa tko može preživjet će, a tko ne može, iselit će…
Umjesto da se rješavaju egzistencijalna pitanja, u ovoj se zemlji opsesivno tambura o povijesti koju se uporno nastoji revidirati po mjeri onih najgorih među nama. Onih koji nas stalno vraćaju natrag, koji slave ustašku, kolaboracionističku NDH a srame se antifašizma i pobjedničkog doprinosa hrvatskog partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu, koji uzdižu poražene i uklanjaju pobjednike. Koje ne zanima cijena struje, ni rast BDP-a, još manje broj iseljenih građana, ili broj beskućnika i „kontejneraša“ na ulicama. Za njih je najvažnije da je Titov trg u Zagrebu zamijenjen ( zahvaljujući 29 zastupnika u Gradskoj skupštini , 20 protiv i 1 suzdržan) Trgom Republike Hrvatske. Zasad. Zlatko Hasanbegović i njegova marginalna politička družica Bruna Esih slave „pobjedu“. Hasanbegović je dobio placet na imena ulica i trgova u metropoli, pa je za očekivati da rat imenima ulica i trgova u ovoj nesretnoj, primitivnoj zemlji tek počinje. Hasanhandžarbegović bi po cijeloj Hrvatskoj podizao danas, makar, HOS-ove ploče s grbom koji slavi ustaški pozdrav „Za dom spremni“. Sutra će možda predložiti i postavljanje biste poglavnika…
