Thompsonu ‘ne pakirati’:
Pjevač u Carinu dolazio samo da bi dijelio autograme!?

Kad Thompson govori to je uvijek senzacionalan događaj. Danas je govorio / svjedočio u slučaju Fimi Media. A to što je rekao prvorazredan je skandal.

Od Marka Perkovića Thompsona moglo se čuti da Mladena Barišića ne poznaje, dakle, nema govora da je od njega primio na ruke pola milijuna eura „crnog HDZ-ovog novca“ za nepjevanje tijekom izborne kampanje, kako ne bi Ivi Sanaderu i HDZ-u oduzimao dio , onog desnijeg, biračkog tijela. Primio je, kako je kazao pod zakletvom na sudu, navodno s punom moralnom i materijalnom odgovornošću, izravno od premijera Sanadera 50-ak tisuća kuna kao inicijator izgradnje crkve u Čavoglavama. Pa je premijer htio pomoći. I pitao Thompsona kako. – Tako da surađujete- veli mu bojnik iz Čavoglava. I uzme „poklon“, bez srama i kompleksa…

A ni brojio nije, kad ne može pouzdano reći koliko je stvarno uzeo, pa se služi okvirnim iznosom, 50-ak tisuća, veli. Za njega je to ionako sitniš. I zanimljivo, ne vidi ništa neobično u tome da predsjednik Vlade baš njemu osobno daje novac na ruke. Ne na račun. A što je s tim novcem učinio? Kao vjernik i katolik, ergo Hrvatina od formata, Thompson je velikodušno, ma baš onako pravo vjernički, novac isporučio župniku. Valjda u plavoj kuverti. Još mu je izručio i pozdrave od premijera, zajedno s onih 50-ak tisućica. A da se ni zapitao nije zašto bi predsjednik Vlade njemu davao novac a ne župniku izravno, kao što Vlada, i gotovo sve jedinice lokalne ( regionalne) samouprave redovito čine, uplaćuju donacije župama i župnicima diljem „lijepe naše“ ( ne )sekularne. Nije ga zanimalo ni čiji je to novac, proračunski, državni, stranački – HDZ-ovski, „crni“ ili „bijeli“. Ili to Sanader daje iz svog džepa. Jasno da nije ni pomislio kako je to naš vrli , domišljati premijer i šef HDZ-a udijelio župi svoje kune, one sa svog privatnog računa, ali, kao da je to Thompsonu bitno. Zašto nije priupitao darivatelja čiji je novac, a ako je državni, tko je odlučio da se dade njemu i njegovoj župi, na temelju koje odluke, kojeg državnog ili stranačkog tijela, zašto baš toj župi, kada, zbog čega?

S druge strane, razumije se, s Mladenom Barišićem, denuncijantom i HDZ-ovim „izdajnikom“, smjerni katolik Marko Perković nema baš ništa. Niti ga poznaje a niti je s njim ikad „tikve sadio“. Jest, dolazio je jednom prilikom u Carinu, ali ne zbog Barišića, nego zato da bi tamošnjim djelatnicima podijelio svoje CD-ove i autograme (?!) Možete li zamisliti takvu glupost i laž???

Barišić nije izdržao iskazivanje svjedoka Thompsona, pa je ustao i sudu se obratio tvrdnjom da u Carinu, kojoj je bio na čelu, nitko nije mogao doći bez njegova znanja, a ponajmanje da bi dijelio autograme tamošnjim državnim zaposlenicima. Što je svakom zdrave pameti posve jasno…

Sud nije reagirao. Baš kao što ni ovaj primitivni narod neće, jer Marko Perković je idol masa kojima nimalo nije važno ni što on govori ni što čini. Sve dok je Hrvatina, vjernik i katolik koji slavi ustaški pozdrav Za dom spremni i kliče Maxovim mesarima, neće ih pokolebati saznanje da je uzeo 50-ak tisuća kuna. Nezarađenih. Naših. Njima je to irelevantno.

Baš kao i to je li uzeo pola milijuna eura našeg novca, koji smo svi mi kroz poreze i prireze morali dati u državni proračun da bi se osiguralo financiranje kulture, obrazovanja, sporta, znanosti, da bi se poljoprivrednicima mogle dati subvencije a braniteljima mirovine, invalidnine, i sve povlastice ine. Thompsona će i dalje slaviti kao najvećeg domoljuba, a župnici i Crkva isticati kao dobrotvora i pravog katolika. S takvim sustavom vrijednosti i nismo mogli stići dalje od banana države u kojoj je normalno da se autobusna stanica miče na intervenciju nacionalnog nogometnog junaka ( Darija Srne) koji je nedavno kupio vilu od 1200 kvadrata u zagrebačkoj Ulici Gornje Prekrižje u blizini spornog stajališta pa mu smeta buka. Ima da se odmah miče bučno stajalište, jer jedan je Srna a njemu ne smije ništa smetati. Ma i da Kazalište treba premjestiti, za takvu nacionalnu veličinu bez krzmanja bi ga premjestili. Što će nama komplicirane Kurikularne i druge reforme. Mi sve riješimo – „dobrom voljom“ i razumijevanjem, preko noći ako je to od nacionalnog interesa. A ima li većeg od nogometa i njegova „vatrenog“ reprezentativca…