Vesna Grgić, dragovoljka Domovinskog rata, majstor i trenerica Taekwondoa, nositeljica crnog pojasa 3. Dan, inžinjerka sa Instituta “Ruđer Bošković”, kako je predstavljaju, objavila je svoje pismo upućeno javnosti, posebice mladima u Hrvatskoj u kojemu iznosi svoje stajalište o namjeri političke vrhuške u Hrvatskoj da uvede obvezni vojni rok te im poručuje: ‘ne primajte oružje u ruke!‘.
Na društvenim mrežama posredstvom Facebook stranice ‘Dosta je: Ja vas se ne bojim’je njezino pismo je naišlo na veliko zanimanje javnosti. Podržavaju je mnogi, posebice oni koji se uglavnom rijetko mogu čuti u javnom prostoru: brojni dragovoljci i sudionici Domovinskog rata koji su također protiv novačenja mladih u Hrvatskoj i proratne retorike političara. Tiha većina koja je preživjela i prošla i ZNG i HV (a prije toga i JNA), a koji nisu podržavali ni prosvjede u šatorima, niti konstantu političku instrumentalizaciju Domovinskog rata i branitelja i lažno domoljublje. Pismo Vesne Grgić je u nastavku.
Vesna Grgić danas (foto Facebook/privatni album)
“Ne odazivajte se na pozive za vojačenje!
Uložite priziv savjesti, pronađite negdje potvrdu da imate slabu krv kao naš predsjednik Plenković, ili da imate loš vid kao naš drugi predsjednik (Sabora) Božo Petrov. Odselite u neku pristojno uređenu zemlju, idite u Irsku, učinite bilo što, samo NE PRIMAJTE ORUŽJE U RUKE! Ni od koga, ni u čije ime. Pogotovo ne u ime podrške sveopćoj histeriji novo nastalog patvorenog domoljublja. Domoljublje se nosi u srcu. Ne o ramenu.
Veteranka sam Domovinskog rata i sa gnušanjem promatram perfidiju političkog rukovodstva u Hrvatskoj koja sve glasnije zaziva i opravdava nove žrtve u nekom fantomskom budućem obrambenom ratu. Iz dana u dan pokušavaju mladima pod olinjalim motom domoljublja, časti i čega sve ne, nametnuti teret obaveze svete obrane nečega što je krvavim Domovinskim ratom već odavno trebalo biti obranjeno i osigurano – sloboda, mir i blagostanje.
Mi veterani smo u Domovinski rat krenuli sa srcem i osjećajem obaveze, zanemarujući čak i ozbiljne zdravstvene tegobe, nečije i vrlo teške. Mojih 1066 borbenih dana proteklo je u čestim agonijama kašlja i teškog gušenja, jer astma sa kojom sam bez premišljanja krenula u rov ne oprašta. Uz mene je stoički razarajuću vlagu i hladnoću trpio borac sa umjetnim kukom, u bunkeru do mog je bio borac sa preboljenim infarktom.. Sve nas je ujedinila jedna misao – izdržat ćemo. Zbog nas i zbog naše djece. Zbog djece.
Upravo zato, nije li danas sramotno kad naš premijer Plenković navodi svoju anemiju kao alibi što nikad nije ni obukao vojničku odoru, a kamoli okusio pregorki i pretvrdi vojnički kruh? Nije li skandalozno da taj isti Plenković, koji očito nije vidio kako izgleda borac raznesene utrobe, dijete bez noge, spaljena kolijevka, zaklana žena, danas poziva našu djecu da nauče kako što brutalnije nekome učiniti upravo to – raznijeti nekome utrobu, osakatiti, zaklati … U čije ime? Za koga?
Naš premijer Plenković lakonski zanemaruje činjenicu da su mladi u Hrvatskoj zaslužili mir, život bez mržnje, bez straha, život bez obaveze otplate naših dugova, bez odgovornosti za naše propuste. Mladi su zavrijedili život bez oružja. Država u kaosu nije problem mladih, ma koliko im se to perfidno pokušavalo nametnuti. Što onda preostaje državnom aparatu koji hrani tisuće upitno umirovljenih branitelja Domoviskog rata? Zanima me da li Hrvatska država u slučaju rata može uopće računati na branitelje koji su zdravi i mladi prerano umirovljeni? Jedan od takvih je npr. podpredsjednik hrvatskog Sabora Milijan Brkić? Bi li osobe slične Milijanu Brkiću išle ponovo u rat obzirom da su iznimno dobro unovčile svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu ?
Sigurna sam da hrvatskom državnom rukovodstvu ne pada na pamet računati na nepotrebno umirovljene osobe kao što je Milijan Brkić. Zašto Hrvatska država otvara temu služenja vojnog roka? Da li zato da pojedinci dobiju priliku uzeti proviziju od privatnih firmi koje bi trebale trgovati sa Hrvatskom vojskom kako bi opremile mlade ročnike? Da li zato da se skrene pažnja javnosti sa privatnog odlaska predsjednice Grabar Kitarović u USA ? Da li zato da iznimno loše opremljena Hrvatska vojska dobije svoj smisao postojanja? Da li zato jer Hrvatsko čelništvo ne vjeruje da će Hrvatsku braniti NATO u slučaju ratne opasnosti? Ili netko u vrhu države uistinu vjeruje da stvarno postoji mogućnost da Hrvatska bude napadnuta i da će se država moći obraniti sa mladima koji nisu imali nikakvu kvalitetnu vojnu obuku?
Na podao i pokvaren način djeci se obećava zabava, druženje i uživanje u prirodi, a zapravo ih se priprema na divljaštvo i brutalnost ratovanja. Hoće li takva bezočna manipulacija pomoći mladim osobama da postanu cjelovito izgrađene osobe? Hoće li ih, zabavni vojni kamp naučiti domoljublju?
Upravo zbog takve bešćutne arogancije i pokušaja maliciozne manipulacije, mladima poručujem: Ne odazivajte se na pozive za vojačenje! Uložite priziv savjesti, pronađite negdje potvrdu da imate slabu krv kao naš predsjednik Plenković, ili da imate loš vid kao naš drugi predsjednik (Sabora) Božo Petrov.
Odselite u neku pristojno uređenu zemlju, idite u Irsku, učinite bilo što, samo NE PRIMAJTE ORUŽJE U RUKE! Ni od koga, ni u čije ime. Pogotovo ne u ime podrške sveopćoj histeriji novo nastalog patvorenog domoljublja. Domoljublje se nosi u srcu. Ne o ramenu.
Ako Plenkoviću treba topovsko meso, vojska koja će slijepo slijediti neke nove ratne profitere ili ginuti širom svijeta za nečije tuđe ciljeve, neka je organizira i školuje od onih kojima je to vlastiti izbor, a ne lascivnom demagogijom i bešćutnom prisilim vojačenjem naivnih i nevinih.
Učite o Domovinskom ratu, propitujte sve autoritete koje vam nameću u školi, samostalno istražujte i otkrijte istinu. Onu pravu istinu, nikad službeno priznatu, a ta je da smo se za slobodu borili časno, ali i radili greške. Da je među nama bilo istinskih heroja, ali i teških zločinaca. Shvatite da mi branitelji nismo svete krave. Vi mladi imate pravo i trebate propitivati svaki dio Domovinskog rata i Domovinski rat u cjelini. Vi nama ratnim veteranima ne dugujete ništa. Mi ratni veterani smo u ratu patili, a mnogi su od nas teško stradali.
U ratu smo se obavezali da ćemo se izboriti za bolju zemlju u kojoj će vama biti bolje. Mnogo od nas ratnih veterana predugo smo šutjeli o nepravdama iza rata. Za nas je iznimno poražavajuće što vam sada, zbog pogaženog obećanja, ne smijemo pogledati u oči. Od stida. I zato, ponavljam, vi nama ne dugujete ništa.
Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića. Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića