Treba li u Hrvatskoj pravo na vodu zaštititi Ustavom?

Nakon što je Slovenija krajem prošle godine priznala pravo na vodu kako temeljno ljudsko pravo i u Hrvatskoj su sve glasnije ideje da se slijedi njihov primjer. Ustavne promjene kojima se voda zaštitila od otvorenog tržišta u Sloveniji je izborilo civilno društvo, a prva takva službena inicijativa u Hrvatskoj dolazi od političke stranke.

Javnu raspravu o vodnim resursima i vodnom gospodarstvu u Hrvatskoj organizirala je Hrvatska socijalno- liberalna stranka s namjerom da predstavi i formalizira svoju inicijativu da se pravo na vodu proglasi temeljnim ljudskim pravom.

Sudionici okruglog stola pod nazivom “Pravo na vodu je ljudsko pravo” bili su predsjednik Odbora HSLS-a za zaštitu okoliša i prirode Mirko Budiša, veleposlanica Republike Slovenije Smiljana Knez, stručnjak iz područja zaštite okoliša i nezavisni konzultant Viktor Simončić, stručnjak za zaštitu voda Zlatko Pletikapić, savjetnik u Udruzi gradova Hrvatske Marko Ercegović, ekonomski stručnjak i kandidatkinja za gradonačelnicu Grada Zagreba Sandra Švaljek, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever te predstavnici parlamentarnih stranaka.

Proglašenje prava na vodu ljudskim pravom je prioritetni nacionalni interes

Organizator okruglog stola i predsjednik HSLS-ovog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Mirko Budiša rekao je kako HSLS smatra da je Ustavom potrebno pravo na vodu proglasiti temeljnim ljudskim pravom.

Voda kao životno važni resurs ne smije biti podložna interesima tržišta, a zakonske odredbe nisu dovoljno jamstvo da će voda i u budućnosti ostati nekomercijalno opće dobro jer su izmjene zakona lako provedive pa postoji opasnost zloupotrebe njihove izmjene na štetu javnog interesa, smatra Budiša.

-Velike i moćne interesne skupine, multinacionalne kompanije i države koje kreiraju i predviđaju globalne događaje, znaju kako će zbog porasta stanovništva, loše kvalitete vode u najmnogoljudnijim zemljama svijeta te uslijed klimatskih promjena, potreba za vodom sve više rasti. Zbog toga će se na svjetskoj razini sve više stavljati fokus na kontrolu obnovljivih zaliha vode kojima je Hrvatska iznad prosječno bogata – istaknuo je Budiša.

Dodao je kako inicijativa HSLS-a za promjenom Ustava ne podrazumijeva da je država dužna osigurati vodu besplatno.

– Ona podrazumijeva da se onemogući diskriminacija u pristupu vodi te da se osigura njena ekonomska dostupnost. Plaćanje vodne usluge je uvijek nužno ali do financijski prihvatljive razine. Želja nam je slijediti primjer Slovenije koja je u svoj Ustav unijela odredbu po kojoj vodni resursi trebaju primarno biti za opskrbu građana i kućanstava pitkom vodom te u tom smislu voda ne smije biti tržišna roba – kazao je Budiša.

Vode u Hrvatskoj već dovoljno zaštićene Ustavom i Zakonom o vodama

Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Mario Šiljeg smatra kako su vode u Hrvatskoj već dovoljno zaštićene Ustavom, a dodatno i kroz Zakon o vodama.

– Kroz postojeći pravni okvir vode su zaštićene od bilo kakvog oblika privatizacije i zabrana privatizacije je stajalište koje Republika Hrvatska bezuvjetno brani. Osim zaštite voda kao općeg dobra kroz Ustav, nacionalnim zakonodavstvom je onemogućena privatizacija vodnih resursa i putem vodno-komunalne infrastrukture odnosno obavljanjem djelatnosti iz tog područja. Djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju se kao javna služba, a dodatno je Zakonom o vodama propisano i da te djelatnosti mogu obavljati isključivo javni isporučitelji vodnih usluga. Također je propisano da u slučaju stečaja ili likvidacije javnih isporučitelja, vodne građevine ne ulaze u stečajnu i likvidacijsku masu već se izlučuju u vlasništo jedinica lokalne samouprave. U Zakonu o vodama izričito je zabranjena odnosno onemogućena bilo kakva komercijalizacija vodnih resursa, a posebice vode za ljudsku potrošnju – kazao je Šiljeg koji je iznio i podatak kako je dostupnost vode za piće u Hrvatskoj omogućena za 94 posto građana, a realni stupanj priključenosti na sustav vodoopskrbe iznosi oko 84 posto.

Šiljeg je također istaknuo i kako trenutna ustavna i zakonodavna zaštita voda u Hrvatskoj osigurava njenu jednaku zaštitu od moguće privatizacije baš kao i u Sloveniji koja je, kako je kazao, svoje vodno blago dodatno okarakterizirala i ljudskim pravom.

No s njim se ne slaže Viktor Simončić, stručnjak iz područja zaštite okoliša, koji je u Hrvatskoj prvi počeo javno isticati potrebu da se pravo na vodu proglasi temeljnim ljudskim pravom. Prošle se godine s molbom obratio i predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović te zatražio da pokrene postupak izmjene Ustava “kako bi i mi, kao nedavno Republika Slovenija i  još 15-tak država svijeta u Ustav stavili pravo do pitke vode kao temeljno ljudsko pravo i da voda kao takvo (osnovno ljudsko pravo) ne može biti predmet otvorenog tržišta.”

Postojeća zaštita vodnih resursa i vode u Hrvatskoj nije dovoljna, kaže Simončić jer živimo u svijetu koji se mijenja nevjerojatnom brzinom i u kojem se resursi nekontrolirano i neodrživo troše, a pravila određuju veliki i jaki.

– Istina je da Hrvatska ima odrednicu u Ustavu o vodama i da imamo određene zaštite kroz Zakon o vodama. Ali je li to dovoljno? Pogledajte kojom lakoćom mi mijenjamo određene stvari, jer kada smo dali dio INA-e mi smo prodali i dio podzemnih resursa. Zato se smatra da je ustavna zaštita jača od zakonske i vjerujem da će odavde krenuti mala gruda koja će izazvati lavinu kako bi i Hrvatska zaštitila pravo na pitku vodu kao što je to napravila Slovenija – kazao je Simončić.

Razloge  zbog kojih Hrvatska treba Ustavom zaštititi pravo na vodu, Simončić je obrazložio citirajući slovenskog premijera Mira Cerara koji je, kada je pozivao zastupnike da usvoje promjene ustava, kazao kako će ” voda u budućnosti sigurno biti meta stranih zemalja i apetita korporacija što su pritisci kojima ne treba popustiti nego vodu sačuvati za svoju djecu i unuke.”

Slovenija promjenu Ustava provela u samo 6 mjeseci

Slovenija je Ustavom priznala pravo na vodu kako temeljno ljudsko pravo, između ostalog iz zbog toga što je pravo na pitku vodu slovenskim građanima izuzetno važno, kazala je veleposlanica Republike Slovenije u Hrvatskoj Smiljana Knez.

Inicijativa za zaštitu vode na ustavnoj razini, kako je kazala Knez, došla je od civilnog društva, a u ožujku prošle godine slovenskom je parlamentu predan zahtjev za promjenu Ustava sa više od od 50 tisuća potpisa. Parlament je potom 17. studenog dvotrećinskom većinom izglasao promjenu Ustava kojom je građanima zajamčeno pravo na pitku vodu. Sloveniji još slijedi, kazala je Knez, u roku od 18 mjeseci s ustavnim promjenama uskladiti zakonodavstvo.

– Priznavanje prava na vodu na međunarodnoj razini važan je korak kako bi se vodni resursi osigurali za buduće generacije. Utvrđivanje ovog prava ukazuje i na svjesnost kako će voda postati važan strateški prirodni izvor koji mora biti zaštićen na najvišoj zakonodavnoj razini – istaknula je Knez.

Cijenu vode diktiraju ulaganja u vodnu infrastrukturu

Zlatko Pletikapić, stručnjak za zaštitu voda koji se zalaže za redefiniranje nacionalnih interesa u zaštiti voda upozorio je kako unatoč postojećoj zakonskoj regulativi postoji opasnost od utjecaja koji su diktirani izvana, a koji se mogu negativno odraziti na dostupnost i cijenu vode.

– Hrvatska je ušla u dosta ozbiljne obveze vezano za uređaje za pročišćavanje otpadnih voda što zahtijeva velika ulaganja. Veliki dio sredstava za te uređaje Hrvatska će dobiti od EU, ali njih ćemo poslije mi morati održavati i s njima upravljati, a uopće nemamo ni ljudske kapacitete da se svi ti uređaji stave u pogon. Treba školovati ljude, treba u proračunima jedinica lokalne samouprave osigurati sredstva za taj posao. Ako se sve to bude prelamalo preko cijene vode, doći ćemo do toga da će kućanstva imati sve veći problem otplaćivati račune – upozorio je Pletikapić dodajući kako je veliko pitanje na koji ćemo način plaćati sve sustave i učiniti da vodno gospodarstvo bude održivo odnosno da cijenom korištenja voda pokrivamo sve troškove.

Hrvatska u vodno gospodarstvo u sljedećih nekoliko godina treba uložiti oko 35 milijardi kuna. Iako se veći dio tog novca očekuje iz fondova EU,  dio će morati financirati jedinice lokalne samouprave što se odražava na cijenu vode.

Kako je istaknuo Marko Ercegović, iz  Udruge gradova Hrvatske,  u posljednjih 7  godina otkako se provode vodno-komunalne direktive EU, lokalna je samouprava preko svojih leđa prevalila mnoge promjene koje su između ostalog dovele i do porasta cijene vode koja je drastično poskupjela u zadnjih 10-ak godina.

– Veći dio novca za ulaganja u vodno komunalnu infrastrukturu dolazi iz EU i to je oko 65 posto, a ostalih 35 posto se financira iz državnog ili lokalnog proračuna ili kreditima koje će u konačnici platiti građani. Dosad je investirano oko 3,1 milijarde kuna, a predstoje nam još veća ulaganja u idućih 10 godina. Neke jedinice lokalne samouprave taj posao mogu odraditi, a neke imaju velikih problema – kazao je Ercegović.

Da veliki infrastrukturni projekti i njihovo financiranje predstavljaju opasnost za održavanje prihvatljive cijene vode, smatra i ekonomistica Sandra Švaljek koja je navela kako unutar EU postoji nepisano pravilo kako troškovi za vodu ne smiju prelaziti 3 posto ukupnih troškova kućanstva.

– Mi smo još uvijek unutar tih 3 posto, ali postoji opasnost da zbog nužnih investicija ti troškovi porastu. Pa je pitanje “priuštivosti” vode povezano sa pitanjem efikasnosti cijelog sustava vodoopskrbe jer su primjerice gubitci u vodoopskrbi Grada Zagreba izuzetno veliki i iznose oko 50 posto – kazala je Švaljek.

Bez obzira na postojeće dobre  zakone vodu treba dodatno zaštititi

U svojoj inicijativi HSLS, kako se moglo čuti na okruglom stolu, može računati na podršku sindikata.

– Bez obzira što se može tumačiti da je trenutno kroz Ustav i zakonodavstvo pitka voda u Hrvatskoj zaštićena, te zaštite nikad nije dovoljno i ako je možemo dovoljno zaštititi onda trebamo sve učiniti da se to i dogodi.  Jer smo i dosad svjedočili kako dosta toga u Hrvatskoj vrlo lako prođe, da se na nekoj telefonskoj sjednici Vlade vrlo lako dogovori da se nešto što je danas svrstano u strateško poduzeće prebaci na listu nestrateških i jednako tako dogovori prodaja dijela ili cijelog takvog poduzeća. Takve odluke traže samo jednu određenu većinu koja će naći način i model kako će krenuti u prodaju ili privatizaciju. Mnogi su rasprodavali dio svojeg nacionalnog blaga, a danas ga pokušavaju vratiti. Ne bih volio biti svjedokom da se i sa vodom tako postupa -kazao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Zbog svih primjera iz inozemstva u kojima se dio vodoopskrbe povjerio privatnim korporacijama pa je voda postala nedostupna dijelu građana, kazao je Sever, sindikati imaju interesa sudjelovati u svim inicijativama koje će pitku vodu održati dostupnu svim građanima.

– Voda kao javno dobro mora biti dostupna svima bez obzira kakva primanja ima, a  svi oni koji se bave opskrbom i distribucijom pitke vode moraju osigurati pristupačnost vode i da njena cijena ne bude preskupa onima kojima nemaju posla ili imaju mala primanja i mirovine. Svatko mora imati vode u dovoljnoj mjeri za svoje potrebe – zaključio je Sever koji je istaknuo i kako su sindikati spremni pomoći u organizaciji referenduma kako bi se pravo na vodu zaštitilo Ustavom.

Kako do ustavnih promjena

Zakonske odredbe nisu dovoljno snažno jamstvo da će voda i dalje biti nekomercijalno opće dobro jer su izmjene zakona lako provedive i tu uvijek postoji opasnost zloupotrebe njihove izmjene na štetu javnog interesa, smatraju u HSLS-u te dodaju kako je ustavno proglašenje prava na dostupnost vode za ljudsku upotrebu je najbolja pravna zaštita od rastućih tendencija i pritisaka za liberalizacijom tržišta vodne opskrbe.

HSLS zato pokreće inicijativu da se postojeći Ustav RH dopuni novom ustavnom odredbom po kojoj su vodni resursi primarno u funkciji opskrbe građana i kućanstava te u tom smislu voda ne smije biti tržišna roba.

HSLS predlaže da se procedura izmjene Ustava provede na temelju zahtjeva 1/5 ukupnog broja saborskih zastupnika, a ne referendumom koji bi bio organizacijski zahtjevniji, ali i financijski puno skuplji. 

– Kao visoko zadužena zemlja, Hrvatska je izložena raznim pritiscima pa i onim koji bi mogli rezultirati prodajom onog najvrjednijeg što nam je preostalo, a to su prirodna bogatstva. Smatramo kako je hrvatsko društvo danas dovoljno zrelo za novi civilizacijski iskorak i da su postojeće političke elite dovoljno odgovorne i državnički zrele da prepoznaju dugoročnu važnost proglašenja prava na vodu, ljudskim pravom, kao prioritetni nacionalni interes – zaključio je Mirko Budiša.