Prazan Europski parlament u utorak u podne, nešto poput Hrvatskog sabora
Bruxelles, glavni belgijski grad i sjedište glomazne EU-administracije, kao i NATO-a i niza drugih institucija, megakorporacija, bankarskih kuća itd. i dalje, godinu dana nakon napada u Parizu još se nije vratio u tzv. normalno stanje. Grad čokolade i piva, kako ga znaju zvati, sada je grad čokolade, piva i – pušaka.
Srce Europe, kako mu neki tepaju, još je u pancirnoj košulji.
Žitelji Bruxellesa i tisuće europarlamentaraca i ostalih međunarodnih dužnosnika koji učestalo borave u tom gradu već su se nekako navikli na to stanje, kažu nam neki od njih.
To što se komandosi u punoj ratnoj opremi, s maramama preko lica, kapama na glavi, u protubalističkim prslucima i s prstom na obaraču teške strojnice, nalaze ispred gotovo svake bitnije zgrade, te nijemo, mrko, strogo i pozorno promatraju sve oko sebe, već je postalo ‘normalno’.
Teški vojni kamioni ispred trgovina luksuznim proizvodima, na parkiralištu između porschea i BMW-a uobičajena su slika, a patrole teško naoružanih vojnika koji u dvoje ili troje gaze trgovima i ulicama sa strojnicama u rukama između uličnih svirača i majki s djecom su za ‘bon jour‘.
Središnji trg Grand Place je poluprazan
No strah od novih terorističkih napada nije nestao, te je kod mnogih upitanih i dalje prisutan u obliku trajne nelagode, posebice nakon napada na Bruxelles u ožujku. Istraga je u tijeku za oba incidenta, kažu vlasti, koje svako-malo izađu s nekim novim detaljem koji smatraju bitnim…
Ratište koje nije udaljeno
– Džihadisti koji su izveli atentate 13. studenoga 2015. u Parizu i 22. ožujka 2016. u Bruxellesu primili su zapovjedi “vrlo visokog” zapovjedništva organizacije Islamske države (IS) – rekao je s belgijski državni odvjetnik Frederic Van Leeuw zadužen za antiterorističke istrage u razgovoru za agenciju France presse tri dana prije nego li će se obilježiti godina dana od pariške nevolje.
Otprilike u vrijeme njegove izjave zatekli smo se kratko u Bruxellesu, među ostalim i ispred velebnog kompleksa stalnog predstavništva Francuske u Europskoj komisiji. Kao i većina institucija u tom gradu, to francusko predstavništvo više nalikuje utvrđenom ratnom zapovjedništvu neke vojske usred nekog rata na nekom udaljenom ratištu.
Arhivska fotografija, ali ne razlikuje se od aktualnih prizora (foto: HINA/EPA/LAURENT DUBRULE)
No ovo ratište nije udaljeno.
Premda se u naravi trude biti diskretni i ne uznemiravati prolaznike, opet je vidljiva trajna napetost među vojskom policajaca po ulicama, a koji pokušavaju registrirati svako sumnjivo ponašanje, predmete i tome slično.
Policijski automobili koji jure sa rotacijom i sirenama su pojava koja se ponavlja u prosjeku svakih desetak minuta.
Tako uz vojsku i niz videokamera gore spomenutu francusku tvrđavu primjerice (a slično je i drugdje) čuva i tko zna koliko policajaca u uniformama ili u civilu, smještenih sa svih strana ulice.
‘Bolje ne slikaj…’
Cijela skupina policajaca je nervozno poskočila dok sam iz ruksaka turistički ležerno vadio fotoaparat želeći snimiti fotografiju vojske ispred mramorno-staklenog zdanja, nakratko odloživši kišobran.
– Bolje ne slikaj… – kaže mi poznanik.
– Bolje da ne otvaram ni kišobran…
Nije baš neka gužva u srcu Bruxellesa
Istraga traje…
– Postoji još cijeli niz provjera pred nama. Bez obzira na velike napretke u istrazi pokrenutoj nakon napada 13. studenoga u Parizu, “još smo daleko o završetka” i na razini Belgije i Francuske, Nakon 13. studenoga smo pred pravim puzzleom, čije brojne dijelove tek trebamo pronaći i drugima koje imamo, ali ne znamo kud s njima – priznaje istražitelj Van Leeuw.
No eksplozije iz Pariza i Bruxellesa i dalje tresu – turizam. U gradu kojemu ne manjka zanimljivih turističkih odredišta turista je znatno manje nego godinu ranije, požalit će se upitani trgovci i konobari.
‘C’est ne pas bien.. Not good…‘
– C’est ne pas bien.. Not good… Not good…– žali se razgovorljivi prodavač gyrosa i prženih krumpira na pad prometa u njegovoj maloj zalogajnici u uličici blizu La Rue Royale.
Slično je i sa čokoladarnicama i pivnicama, restoranima, muzejima, Atomiumom, gradskim parkovima, sajmovima… kažu nam.
– Moj prijatelj Nizozemac je zamjenik ravnatelja u jednom velikom kazinu u strogom centru grada. Od proljeća nisu zaposlili nijednog sezonskog radnika, što im je prije bila redovita praksa. Promet im je pao za oko 35 posto – priča nam poznanik.
Drugi koji drži tradicionalnu tavernu je pak morao otpustiti velik broj zaposlenika, prvi put nakon osam godina, te je sada prisiljen raditi samo petkom, subotom i nedjeljom, što se nije desilo nikada u dugoj povijesti tog ugostiteljskog objekta.
Atomium… jedva 50-ak turista u posjetu...
Unatoč paroli ‘terorizam nema religiju’, bombe su potresle i tržište nekretninama, pa ne-muslimansko stanovništvo masovno prodaje kuće i stanove u briselskoj četvrti Molenbeek, a koja je srce tamnošnje muslimanske zajednice.
Više čokolade, manje vojske
No, razmjeri bojazni od potencijalnih terorističkih napada tek postaju jasniji prilikom posjeta golemom kompleksu zgrada koje čine sjedište Europskog parlamenta. Centar EU-moći, radno mjesto za oko 7,5 tisuća EU-dužnosnika, a koji dnevno posjeti i oko 4 do 6 tisuća posjetitelja, čuva se poput carske palače, pri čemu se rigoroznim kontrolama pri ulasku nastoji paziti na svaki detalj koji bi mogao ugroziti njenu sigurnost.
Briselski turizam prilično ovisi i o turistima koji posjećuju EP, budući da se brojka posjetitelja EU-institucijama penje i do na oko 2,5 milijuna posjetitelja godišnje.
Oko Europskog parlamenta ima turista
Čini se kako su i Belgijanci sada svjesniji kako im tolika vojska nije više potrebna na ulicama, pa bi ulični prizori iz Bruxellesa za koji dan mogli biti donekle drukčiji nego danas.
Naime, belgijski ministar sigurnosti i unutarnjih poslova Jan Jambon netom je najavio kako će se uskoro, u prvoj fazi, broj vojnika na ulicama reducirati sa 1800 na 1200, a potom na 1089.
– No to neće nimalo umanjiti sigurnost, već se prelazi na neke efektnije sigurnosne metode – ustvrdio je Jambon.
Tako bi Bruxellesu, čije ime na staronizozemskom znači ‘dom u močvari’, u neko dogledno vrijeme ponovno moglo biti više čokolade nego vojske, te bi ponovno mogao postati grad čokolade i piva, bez pušaka.
Čokolade ima, kupaca nema
Kad nema turista, popravlja se ‘zlatnina’ po zgradama
I nije neka gužva
Tu i tamo pokoji turist
Pogled s Atomiuma na kišni Bruxelles
Zlatni sjaj belgijskog imperija na remontu
Mala Europa, park maketa europskih znamenitosti, bez posjetitelja
Parlamentarium, muzej EP-a
Zlatni konjanik na Grand Placeu, iz vremena kada Bruxelles nije bio ugrožen od terorističke prijetnje
