‘Novine’, dramska serija od 12 epizoda produkcijske kuće Drugi plan započela je s emitiranjem od nedjelje 16. listopada na Hrvatskoj televiziji, a okarakterizirana je kao ‘neromantizirana priča o novinarstvu, ali i o tome kakvo je novinarstvo moglo biti’, a to je možda i bio razlog zašto se odugovlačilo s početkom njena emitiranja. Porazgovarali smo s Ivicom Đikićem, scenaristom serije koju je režirao Dalibor Matanić.
Piše: Zoran Stajčić (glavni urednik portala Ravno do dna)
Ivica Đikić
Ivica Đikić jedno je od najeminentnijih imena domaće novinarske scene. Tijekom 1990-ih brusio je novinarski zanat u Feral Tribuneu. Potom je uređivao i pisao za nekoliko domaćih medija, među kojima i za riječki Novi list što je već po emitiranju serije “Novine” uzeto kao značajna poveznica obzirom na to da je redakcija u seriji smještena u Rijeci. U posljednjih nekoliko godina izvrsnost uredničkog umijeća Ivice Đikića ogleda se u činjenici da vodi Novosti – novine i internetski portal srpske manjine u Hrvatskoj, koji se u kratkom vremenskom periodu etablirao u jedan od najvažnijih društveno-političkih medija u današnjem hrvatskom medijskom prostoru. Đikić je također i ugledni pisac, njegov roman “Cirkus Kolumbija” iz 2003. preveden je na nekoliko europskih jezika, a po tom romanu je i bosanskohercegovački oskarovac Danis Tanović snimio istoimeni fim na kojem je Đikić radio kao koscenarist.
Serija ‘Novine’ konačno je dobila svoj termin na nacionalnoj televiziji. S obzirom na to da se činilo da je sudbina serije bila neizvjesna ovih nekoliko mjeseci u smislu hoće li uopće biti prikazana, jeste li odahnuli?
Iskreno, nikad nisam vjerovao da bi se HTV mogao odlučiti na tako sumanut potez kao što bi bio bojkot vlastite serije. To bi bilo previše čak i za ovu vladajuću garnituru na Prisavlju, ovu koja upravo odlazi. A odahnuo nisam, jer treba sačekati reakcije gledatelja, kritičara, potencijalnih inozemnih kupaca… Zasad se čini da nismo razočarali.
Neki TV analitičari su u tom periodu vakuuma pisali i govorili kako se HRT vjerojatno boji teme koju ‘Novine’ nose u sebi, čak se išlo do te mjere da je serija unaprijed proglašavana subverzivnom. To ukazuje da itekako živimo u vrijeme nekad više, nekad manje prikrivene cenzure. Je li to strukturni ili ideološki problem u kojem se hrvatsko novinarstvo nalazi?
Generalno, hrvatsko mainstream novinarstvo samostalno radi na tome da postane nešto sasvim nevažno i usputno, nešto što će biti nečija igračka i nečije sredstvo za ostvarivanje interesa koji nemaju veze s novinarstvom i medijskim poslom. Pa, eto, neka im bude.
Bili ste jedan od prvih novinara koji je još u vrijeme izlaženja Feral Tribunea istraživao organizirani kriminal i mafijaške odnose i veze na ovim prostorima. Koliko se vaši tadašnji zaključci podudaraju s onim što se danas okvirno događa?
Ljudi koji su se devedesetih i ranih dvijetisućitih bavili organiziranim kriminalom, pod uvjetom da su preživjeli, danas se uglavnom bave posve legalnim poslovima i slove za ugledne poslovne ljude. Pritom su shvatili da im je najveći neprijatelj isticanje i medijska pažnja. Nemam o tome ništa naročito zaključiti, to valjda tako ide.
Kako biste okarakterizirali proces kroz koji je, može se reći i sustavno, degradirana profesija novinara u hrvatskim medijima?
Taj proces traje prilično dugo i ja bih ga okarakterizirao kao mljevenje mesa. Ključno je bilo ubiti osjećaj pripadanja jednom zanatu i pozivu, i ubiti integritet, a kasnije je sve bilo lako.
Ekipa serije Novine
Kako objašnjavate anomaliju u kojoj eminentna novinarska pera lijeve provinijencije, gotovo da više autorski ne obitavaju u mainstream novinarstvu, što naravno nije bio slučaj u 1990-ima?
Vjerojatno zato što nisu baš svi pristali da ih se samelje, s tim da ne mislim da su samljeveni svi koji i dalje rade u velikim medijima: ti koji se i dalje drže, i svaka im čast na tome, samo su izuzeci koji potvrđuju generalno stanje.
Što je bio okidač za pisanje scenarija za seriju ‘Novine’?
Nije bilo nekog konkretnog okidača. Htio sam napisati scenarij o nečemu što dovoljno dobro poznajem, što me uznemiruje i o čemu sam mislio da imam što ispričati. Prevelik je to i previše dugotrajan posao da bih se u nj upuštao motiviran nekim konkretnim povodom, nekim konkretnim događajem ili ličnošću.
Ima li autobiografskog u scenariju, ili je riječ o fikciji, koja je dakako temeljena na novinarskom iskustvu?
„Novine“ su čista fikcija u smislu radnje i likova, i nisu nikakva zbirka mojih novinarskih dogodovština. A naravno da su neke generalne postavke vezane uz funkcioniranje redakcije, uz korumpirane političare i gangstere bazirane na mom izravnom ili bliskom uvidu u taj svijet, ali ne u smislu preslikavanja stvarnih ljudi i događaja u seriju, nego u smislu dizanja istine i činjenica na jednu višu razinu.
Vaš roman ‘Cirkus Columbia’ ekranizirao je oskarovac Danis Tanović, no to je vjerojatno bilo potpuno drugačije iskustvo od rada na scenariju za TV seriju. Koliko različito iskustvo?
Kad sam s Danisom u ljeto 2008. radio na scenariju „Cirkusa Columbia“, to je bio moj prvi susret s pisanjem scenarija. Ja sam pomagao i trudio se, ali Danis je tu vodio glavnu riječ, od njega sam učio kako se piše scenarij. Scenarij za dvanaest epizoda „Novine“ napisao sam sam uz veliku savjetničku i uredničku pomoć Tene Štivičić i Mislava Brumeca. Različitosti su mnoge, a najveća je ona u fizičkom opsegu posla i u specifičnostima filmske i televizijske naracije. Ali u osnovi, sve se opet svodi na pričanje priče i na to imate li što ispričati i umijete li to uvjerljivo izvesti.
Koliko je bila bliska i uska suradnja s redateljem Daliborom Matanićem o ovom projektu?
Bila je to divna suradnja, jer je Matanić inteligentan, talentiran i neumoran čovjek. Dobro smo se razumjeli. Također, izvrsna je bila i suradnja s producentima Nebojšom Tarabom, Miodragom Silom i Sanjom Nikić. Nadam se da ćemo napraviti i drugu i treću sezonu „Novina“, kao što smo planirali na početku.
Plaši li vas eventualni uspjeh ili eventualni neuspjeh serije, u smislu gledanosti na domaćem terenu?
Nekako se ne plašim za „Novine“. Napravili smo dobru seriju koju se, bez ikakvog kompleksa, može pokazati bilo kome i bilo gdje u svijetu, a to je već krupan iskorak i uspjeh.
