Neovisni novinarski portal
13.2.2025.
KOMENTARI / POLITIKA
Ilustracija, arhiva - Foto Hina/ Dario GRZELJ

Imamo koaliciju, pardon, DOGOVOR:
Mesijanstvo po Petrovu i Kovačiću

Ilustracija, arhiva - Foto Hina/ Dario GRZELJ
Foto Hina/ Dario GRZELJ

Foto Hina/ Dario GRZELJ

Što je snio, Most je i dobio. A što je dobila Hrvatska novom vladom HDZ-a i Mosta, kakvu smo imali i u prethodnom mini-mandatu, dok nije (samo)minirana? Imamo dubl u kojemu će igrati Mostov „čovjek od leda“ i HDZ-ov fini, rječiti diplomat s izrazitim komunikacijskim vještinama o čijim krucijalnim svjetonazorskim stajalištima ne znamo baš ništa. Jedan je poput figure od voska, potpuno zaleđenih emocija, a drugi plijeni dojmljivošću, kao da mu je to jedina funkcija. Potpuni nesrazmjer.  I opet, po staroj Mostovoj špranci, nema koalicije, nego tek DOGOVOR, kako to voli reći Božo Petrov, izbjegavajući riječ koalicija zbog njezinih implikacija svojevrsne inačice za političku trgovinu.

Svjestan da se i riječ SURADNJA potrošila u kratkotrajnom mandatu prošle vlade, ovaj put nudi DOGOVOR, koji bi imao biti jamstvo provedbe Mostove „nove pravednosti“. I opet se sve vrti oko te političke premosnice… Ovo je drugi, popravni pokušaj Mosta da kroji vlast i politiku u državi. Prvi je bio neuspješan, pače, katastrofalan. Ima li razloga pribojavati se reprize?

Antifoteljaši i foteljaška matematika

Srećom da buduća hrvatska vlast više nije u poziciji ultimativne milosti Bože Petrova, i da je HDZ osigurao i alternativnu parlamentarnu većinu s kojom uvijek može rekomponirati vladu dogodi li se kakva nova opstrukcija kontroverznog Mosta. Stranke koja i nije stranka, političke opcije čiju politiku nismo uspjeli spoznati, skupine marginalnih lokalnih političara bez iskustva ali s golemim ambicijama. Bez vjerodostojnosti ali s pretenzijom da budu mjera svake stvari i povrh svega mjera pravednosti. Nove hrvatske mesije. Njima ne trebaju fotelje, oni nisu foteljaši, nisu uhljebi i lovci na sinekure, ali su tzv. dogovor s HDZ-om uvjetovali sasvim preciznom foteljaškom matematikom.

S 13 mandata koje su im dali birači, zahtijevali su najmanje 4 ministarstva, izboksali redefiniranje ministarstva gospodarstva kojega su oslobodili od energetike i pripojili je „njihovom“ okolišnom resoru, kako bi držali pod kontrolom i tako, uvjeravaju nas, štitili krucijalne nacionalne resurse .Dobili su u tom „dogovoru“ koji ima sve karakteristike klasičnog političkog trgovanja, mjesto predsjednika Sabora, koje će Božo Petrov, doduše, držati samo pola mandata, a drugu polovicu prepustiti HDZ-ovoj revitaliziranoj kadrovskoj perjanici( Gordanu Jandrokoviću, vjerojatno). Per fin, uspjeli su osigurati i jedno, od četiri potpredsjednička mjesto u Vladi, koje će, kažu, dopasti ministra uprave. E, tu sad dolazimo do Mostove paradigmatske nevjerodostojnosti.
Spekulira se, naime, da bi ministar uprave iz kvote Mosta imao biti Ivan Kovačić, omiški gradonačelnik i, dojučer bismo rekli, najveća prznica u društvu Bože Petrova. A to znači da bi Kovačić bio i potpredsjednik u Vladi kojoj je HDZ ključni faktor, iako je još u travnju ove godine beskompromisno raskinuo sve „političke sveze“ s tom strankom unatoč činjenici da je i tada Most bio sa „zajedničarima“ u suradnji koja se nije smjela nazvati koalicijom. Kovačić je u revoltu, bijesan zbog ponovnog izbora Ivana Škaričića, bivšeg omiškog gradonačelnika, na čelo gradskog HDZ-a, eksplicite za Dnevnik.hr izjavio: Onaj tko nije u stanju provesti reformu unutar vlastitih redova, sasvim sigurno nije sposoban napraviti reformu ni za opću dobrobit društva. Što se mene tiče, daljnja suradnja s HDZ-om na nacionalnoj razini ovim je završena i više nije moguća. U Saboru, kao ni u drugim tijelima, ne trebaju računati na moju podršku… Te još i slikovito poručio: –  Ukoliko je budućnost HDZ-a u starim, isluženim kadrovima, onda mogu samo reći: ‘ko vas je..“

ivan-kova

Kovačić rekao, Kovačić porekao…

No, pokazat će se, Kovačić rekao, Kovačić porekao. Ali se hrvatskim građanima i biračima nikad nije ispričao, nikad im svoj zaokret objasnio. Istina, HDZ je dobio novog lidera, Andreja Plenkovića, a starog, Tomislava Karamarka, poslao u povijest. Ali, Kovačića nikad i nije smetao Karamarko nego Škaričić. A Škaričića je HDZ ponovo izabrao, Kovačiću usprkos, i, zasad, nitko i ne spominje mogućnost da ga zamijeni kakvim „mladim, poštenim, normalnim intelektualcem“, kako je to želio i očekivao ovaj žestoki „mostaš“. Što ga je nagnalo da promijeni stav prema HDZ-u i bude jedan od glavnih Mostovih pregovarača s odioznim mu HDZ-om? Je li njegovo nezadovoljstvo omiškim šefom HDZ-a kompenzirano ministarskom pozicijom, nota bene, i mjestom potpredsjednika u Vladi?
U čemu je tada razlika između Mosta i drugih političkih opcija za koje Petrov s prezirom govori da su obični politički trgovci? Zar i on nije prevalentno vješt trgovac sinekurama koje samo alibira nekakvim političkim jamstvima, floskulama o općem dobru i pravdi za sve? A u osnovi, to uvijek završi na ključnim pozicijama u vlasti. Zašto je Božo Petrov, antifoteljaš koji se grozi jagme za vlašću, tako uporno inzistirao na mjestu predsjednika Sabora? Zar ovaj metkovski psihijatar nije svu svoju energiju upregao u dokazivanje kako njega ne zanimaju nikakve pozicije? A ipak je DOGOVOR s HDZ-om uvjetovao s funkcijom šefa parlamenta!
– U ovom dogovoru postignuto je da sve tri najvažnije funkcije u Hrvatskoj ne pripadaju jednoj političkoj stranci, što je za demokraciju i demokratski sustav u Hrvatskoj dobro – objasnio je Petrov, spreman zasjesti u fotelju predsjednika Sabora. Postavlja se pitanje, zbog čega u mandatu prošle, propale vlade, Most nije prihvatio tu poziciju. Zar zato što je tada kao kandidat za prvog čovjeka hrvatskog parlamenta figurirao Robert Podoljnak? Pa je Most odglumio kako ga to ne zanima, jer navodno, osim potpisa SDP-a, iako sasvim dostatnih za kandidaturu uz potpise Mosta, nije bilo i drugih? Je li problem, dakle, bio u kandidatu, a ne postupku? Sad kad je Božo Petrov kandidat, nema ni otpora ni prenemaganja. Makar u Mostu… Jer, Petrov je, na toj poziciji, neka vrst jamstva da će parlament bez opstrukcija, provoditi politiku koju zagovara Most. Zar istu ulogu ne bi mogao obnašati i Podolnjak?

Tomislav Karamarko i Božo Petrov u Šibeniku (Foto H. Pavić) (6)

Discipliniranje alternativom

Most je bio ključna komponenta i bivše Vlade, koja se pokazala apsolutno nefukcionalna, konfliktna i amaterska. Zar samo zbog HDZ-ovih igrača? Uostalom, ako su Karamarkovi izabranici bili nekompetentni i nesposobni, Plenković ionako s njima ne rečuna, već ih kani zamijeniti novim, navodno, stručnijim i pouzdanijim. Most, pak, svoje, kako se neslužbeno govori, ne namjerava „otpustiti“. Za njih su oni, čini se, dobitna karta. Pojačana Kovačićem. Zbilja moćno…
Što nas čeka s novom vladom, uz toliko kontroverzi? Most će nastaviti s omiljenom rolom nacionalnog Mesije koji je krenuo u bitku za „novu pravednost“ (nastavak Josipovićeve politike sredstvima B. Petrova). A to bi moglo značiti da ova inherentna politička skupina ima namjeru preuzeti sve zasluge za svaki pozitivni pomak u društvu, ali bi odgovornost za neuspjeh i neispunjena obećanja mogla lako adresirati isključivo na HDZ. S obzirom na pređeni put preko ove nesigurne „ćuprije“, nije nimalo ni tendenciozno ni zlurado pitanje može li se uopće vjerovati tim ljudima koji su došli niotkud, bez političkog iskustva i artikuliranih političkih stajališta o bitnim temama u društvu i za sobom već ostavili jedno „vladino stratište“? Može li ih disciplinirati činjenica da su ovog puta na neki način hendikepirani svojom neeskluzivnošću u potpori Plenkovićevoj ekipi koja na Pantovčak nosi rekordnih 91 potpis zastupnika?

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI