Na Glasnovićev se verbalni zločin (nipošto ne miješati s “verbalnim deliktom” iz onodoblja!!!) jedino ima smisla odgovoriti suhim, dezemocionaliziranim juridičkim rječnikom, pravnim formulacijama koje su ugrađene u hrvatske zakone, derivirane i destilirane iz Ustava Republike Hrvatske.
Piše: Renato Baretić
Ilustracija: Mario Jurjević
“Nije da bih volio da se to dogodilo, i dobro je da nije, ali volim zamišljati kako bi izgledalo da je netko, na primjer – neki saborski zastupnik, glasnovićevskim stilom opisao šatoraše ispred Savske 66, na cirka deseti dan njihovog, dakako, mirnog i dostojanstvenog prosvjeda”.
To je sve što sam, nakon iščitavanja bezbroja tekstova i komentara, imao snage napisati na svojem društvenomrežnom zidu na dan kad je umirovljeni general Željko Glasnović (po porijeklu Janjevac, po odrastanju Kanađanin, po obrazovanju pripadnik Legije stranaca i po zanimanju – prije ovog friško zastupničkog u Zagrebu – umirovljeni časnik Hrvatskog vijeća obrane) na istoj mreži objavio svoj sramotni status o stotinama studenata koji ne žele da im se na mala vrata u sudbine uvali gomila slučajnika kojima je jedini uvjet za upis na fakultet bila preporuka lokalnog župnika.
Hej, zamislite da je itko iz SDP-a, ili ijedne druge stranke u Kukavičku-koaliciji, prije godinu i pol išta slično, barem približno slično po stilu i vokabularu, objavio na svome Facebook-profilu! Koje plinske boce, ma cijele bi cisterne prepriječile ne samo Savsku cestu, nego i sav Zagreb, uzduž i poprijeko!
Gomila beskrajno neukusnih asocijacija niže mi se kroz glavu dok zamišljam takav govor ili tekst, ali baš zato što su jednako beskrajno neukusne poput Glasnovićevih javno iznesenih tvrdnji, gadi mi se uporabiti iti jedan veznik koji bi mogao zazvučati poput citiranja ili parafraziranja tog boljševičko-kominternovskog FB-pamfletića, kao prepisanog iz priručnika “Informbiro za početnike”. O, da, silna bi se lavina podjednakih hiperbola i metafora dala iskoristiti za momčad iz Savske, momčad koja se uspjela izboriti tek za časni otpust iz redova “korisnih idiota” (fućkaj ga, ipak moram upotrijebiti ponešto iz Glasnovićeva vokabulara, ispričavam se), momčad koja je služila samo tome da Karamarka dovede na vlast (wow!!!) i da nestane sa scene istovremeno s njime, ponosno i ponizno osvojivši još i manje no što je imala prije tog zamornog, besmislenog, beskrajnog prosvjedovanja.
Neki mi govore da im je reakcija studenata FF-a na Glasnovićevo zazivanje pendrečenja i suzavčenja nekako presuha, da u njoj nema uzvratne žestine kakvu zahtijeva takva fašistoidna provokacija, ali meni se čini da je čak i mrvu odveć emotivna. Jer na takve se verbalne zločine (nipošto ne miješati s “verbalnim deliktom” iz onodoblja!!!) jedino ima smisla odgovoriti suhim, dezemocionaliziranim juridičkim rječnikom, pravnim formulacijama koje su ugrađene u hrvatske zakone, derivirane i destilirane iz Ustava Republike Hrvatske.
Republike Hrvatske, ljudi!
To je naša Republika. Naša! Ljudi, a stoka nas prca već 26 godina, alo, ljudi!?!
