Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
IZDVOJENO / KOMENTARI
Ilustracija (foto: Facebook)

Pasji život u Šibeniku iliti grad koji ne voli ljude

Ilustracija (foto: Facebook)

Vlasti su odlučile provesti staru odluku Gradskog vijeća: psi će u Šibeniku zelenu travu moći gledati samo s distance.

Ilustracija (foto: Facebook)

Ilustracija (foto: Facebook)

Nema većeg simptoma nekompetencije, diletantizma i lijenosti nego kada se nesposobnost rješavanja problema zamaskira zabranom. Zabraniti sve, pa nikakvih problema neće ni biti. Osim što se svaka zabrana zabranjivaču jednom obije o glavu, no s tim će se nositi neka druga vlast.
Ova šibenska trenutna odlučila je zabraniti psima dodir s bilo kojom zelenom površinom u gradu. Točnije, odlučila je provesti u djelo suludu odluku Gradskog vijeća iz 2008. godine po kojoj psi ne smiju u, redom: središnji gradski park (Perivoj Roberta Visianija), park ispred crkve Gospe van grada (perivoj Luje Maruna), na zelenu površinu pred zgradom Suda, u park na Baldekinu te na bilo koji travnjak na rivi. Dječja igrališta također ne dolaze u obzir, kao ni plaža Banj. Postavljene su nove upozoravajuće table, a sve će nadgledati komunalni redari i policajci, u paru. I globiti.
Turistički grad. Grad „koji se budi“. Grad festivala. Ekološki osviješten i tehnološki inovativan. Ukratko, grad koji se samozavarava već jedno 950 godina. Povijesno gledano, grad koji je u četristo godina došao od pojila za pse uklesanog u temeljima palače Marenzi do trenutka kada ih ne želi vidjeti na ulicama. I koji je revolucionarni pionir europskog antitrenda: dok u Beču ili Barceloni psi mogu i u restorane, parkove i javni prijevoz, u Šibeniku mogu još eventualno na zidić ispred zgrade.
U središtu problema stoji izmet. I kako ga se riješiti. Komunalci su se pokazali nedorasli zadatku, a nije bilo ni strpljenja. Naime, gradski TZ pokušao je s dijeljenjem vrećica za vlasnike pasa po punktovima u staroj gradskoj jezgri, no kad su prve devastirane, brzinski se odustalo od mijenjanja navika sugrađana i vratilo brojanju noćenja. Gradska vlast je, podsjetimo se, prije godinu dana svečano otvorila prvi park za pse u predjelu Rokići, koji je danas obrastao, neodržavan i pretvoren u odlagalište krupnog otpada, gdje nijedan pas nema želju kročiti.

I zato zabrana. Koja je u nekoj najnovijoj igri Gradske čistoće i Komunalnog odjela aktualizirana i postrožena. Nakon samo dva neuspješna pokušaja rješavanja problema, linijom manjeg otpora dopušteno je da zbog neodgovorne manjine ispašta većina. Kazniti pse, a ne vlasnike koji ne čiste iza njih. Pas je postao nepoželjan u gradu koji uporno želi stvoriti turističku tradiciju, no turisti koji požele doći u Šibenik moraju ispunjavati stroge uvjete: ne smiju imati psa, ne smije ih zanimati noćni život, a moraju imati sklonost ka klapama i Miši Kovaču. Takvima će provod u Šibeniku biti nezaboravan, svi ostali mogu u Split, tamo su toliko nazadni  da čak imaju plažu za pse.
Grad koji ne voli životinje, ne voli ni ljude. A budući da u jednoj šibenskoj osnovnoj školi vjeroučitelj sasvim ozbiljno djeci tumači da „životinje ne idu u raj jer nemaju dušu“, teško je s optimizmom gledati na budućnost. A psi su, izgleda, nagrabusili i na onome svijetu.
sibenik psi

Ilustracija: Ante Filipović Grčić

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI