Zdravko Marić (39), ministar financija Vlade u „slobodnom padu“, drugo je ime Tima Oreškovića. HDZ je objelodanio: Marić je novi mandatar Vlade. Pored još legitimnog Oreškovića. Koji ostavku neće dati. Svoju će čast, najavio je, braniti u Saboru. Tamo gdje je dobio povjerenje kao premijer. Samo tamo ga može i izgubiti. Kako se osjeća Zdravko Marić u tom paralelnom vladinom slalomu? Zašto sudjeluje u nasilnom svrgavanju predsjednika Vlade, umjesto da čeka njegov regularni opoziv? Koliko to saučesništvo i njega diskreditira kao čovjeka? Kako će Marić narednih dana, do konačnog „obračuna“, gledati u oči svome šefu u Vladi koji HDZ-u danas služi poput otirača o kojega su svi Karamarkovi junaci bez krzmanja obrisali noge? Ne padne li mu, bar za trenutak, na pamet da bi sutra i sam mogao biti isti takav otirač? Jer, zaigrao je s onima u kojih su prljave cipele…
Zastupnik krupnog kapitala
Nestranački stručnjak s liste HDZ-a, „financijaš“ i neoliberal, zastupnik interesa krupnog kapitala, distanciran od strogo ideoloških pitanja i tema u politici, Marić se prihvatio uloge mandatara u eventualnom presloženom HDZ-ovom „antitimovom teamu“. Pristojan mladi čovjek s pogrešnim ekonomskim konceptom, tehnokrat u službi multipliciranja kapitala onih jedan posto bogatih, koji radi profita bez limita eksploatiraju ostatak svijeta, cijepljeni od moralnih skrupula i socijalne odgovornosti. No, Marić je samo jedan iz cijele škole domaćih lijevih i desnih neoliberalnih perjanica koje Hrvatsku pripremaju za završni čin predaje preostalih javnih dobara u privatne ruke kojekakvih kapitalističkih moćnika nacionalnog i inozemnog timbra. Jer, neoliberalni kapitalizam je još uvijek neprikosnovena mantra naših ekonomskih znalaca koji vjeruju isključivo privatnom vlasništvu i rasprodaji svega državnog. Finalno, i države same.
Njegov je pseudonim Superman, što bi rekao HSS-ov Krešo Beljak, jer se od toga superheroja iz Karamarkova špila očekuje umijeće nemogućeg. Da s rekonstruiranom Vladom, koju slaže netko drugi, postigne čudo i spasi nacionalnu ekonomiju od potpune propasti i Tomislava Karamarka od totalnog kraha. Njegova misija „dva u jedan“ zahtjevnija je od Oreškovićeve, a k tome materinji hrvatski govori puno bolje od svoga trenutnog šefa u Vladi, pa eventualna posrnuća neće moći pravdati nerazumijevanjem političkih aktera i gnjevnih građana. Uza sve, ne boji li se da bi mogao biti „potrošen“ prije negoli uopće bude premijerom proglašen?!
“Financijaš” cijepljen od politike ( ?! )
Nitko još nije čuo ni riječi od ovog samozatajnog eksperta za brojke više negoli za slova, pa se zasad može reći kako Karamarko i njegova deklasirana „zajedničarska“ sljedba reklamiraju proizvod koji još nije na tržištu. Štoviše, ne zna se hoće li ga i biti. Ali Marić se s kolegama u Ministarstvu financija oprostio. Na svemu im zahvalio, i ušao u novu igru. Ako igre bude. Ako trgovački putnici budu uspješno trgovali i ako im nekakvi skriveni diktafoni ne stanu na put…
Zdravko Marić je rođen 1977. u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 2000. na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, smjer Financije, a doktorirao 2008. s temom „Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća“. Godinu dana ranije završio je i program „Upravljanje javnim financijama“ na američkom Harvardu. Objavio je nekoliko znanstvenih radova ( u koautorstvu sa Željkom Lovrinčevićem ), a jedno vrijeme je radio na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Više godina je bio zaposlen u Ministarstvu financija, a u mandatu ministra Ivana Šukera bio je i državni tajnik. Kada ga je Slavko Linić 2011. dolaskom SDP-ove Vlade u Banske dvore pozvao da ostane na mjestu državnog tajnika , odbio je ponudu i otišao u Todorićev Agrokor gdje postaje izvršni direktor za strategije i tržište kapitala. Na toj dužnosti ostaje do konstituiranja nove Vlade s premijerom Timom Oreškovićem na čelu, u kojoj preuzima funkciju ministra financija.
Oko njegove kvalificiranosti i sposobnosti slažu se i pozicija i opozicija. Hvale ga podjednako HDZ-ov Ivan Šuker i bivši SDP-ov ministar financija Boris Lalovac. „Pravi čovjek na pravom mjestu“, najčešće se govorilo kad je preuzeo državne financije. Što će misliti i govoriti sada, kad je prihvatio ulogu mandatara u posve nejasnim okolnostima i konstelaciji snaga u Saboru, vidjet ćemo. No, svima je znano da Zdravko Marić u politici nema nikakvog iskustva, da se nikad nije javno očitovao ni o jednom političkom pitanju, da nije sudjelovao ni u jednoj političkoj raspravi oko glavnih društvenih i političkih prijepora. Nije se čak htio očitovati ni o HDZ-ovom zahtjevu za opozivom Oreškovića. Niti komentirati vlastite odluke u vezi mogućeg preuzimanja dužnosti mandatara.
Agrokorova „tvornica“ političkih prvotimaca
Kako će se nositi s tom političkom dimenzijom svoga posla za koju nije ni osposobljen ni pripremljen? A po hrvatskom političkom sustavu dužnost predsjednika Vlade je najvažnija dužnost u državi. Može li netko bez stranačkog kredibiliteta i političkog iskustva preuzeti odgovornost za obnašanje tako ozbiljne i složene političke funkcije? Što to Zdravka Marića, dr. znanosti iz područja financija, kvalificira kao prvorazrednog državnog dužnosnika? Ili nakon svih promašenih , visoko ispolitiziranih premijera držimo da je njegova uvjetno rečeno apolitičnost, zapravo njegova prednost, a ne mana? Ako su mu protukandidati bili Domagoj Milošević ili Oleg Butković, politički itekako „nabrijani“ HDZ-ovi jurišnici, tada oko svih slabosti Marićeve kandidature ne treba zdvajati.
Marić je, kao i Tihomir Orešković, po svoj prilici čovjek na „posebnom zadatku“. S tim da je Orešković u politiku došao iz moćne farmaceutske izraelske kompanije Teva, a Marića je „na posudbu“ Vladi transferirao najjači hrvatski trgovački lanac, jedna od najvećih kompanija u jugoistočnoj Europi, koncern Agrokor. Kompanija Ivice Todorića koja ima na godišnjoj razini prihod od 49 milijardi kuna, a zapošljava oko 60 tisuća radnika. Što da se zavaravamo, Todorić je pravi gazda Hrvatske, a ne ni HDZ ni SDP. A to Zdravku Mariću, kao dojučerašnjem izvršnom direktoru Agrokora, daje posebnu težinu. Ali i smjer…
Transferi za enigmatičare
Aktualni premijer i njegov potencijalni nasljednik u stručnom smislu prekvalificirani su za hrvatske političke standarde. Njihove su profesionalne referencije dojmljive, obrazovanje temeljito i neupitno. Oba su bila i ekstremno dobro plaćena za naše prilike u tvrtkama iz kojih su došli, a ta su primanja nekako olako i bez puno premišljanja „trampili“ za relativno skromne plaće u Vladi (20-ak tisuća kuna) i permanentni stres koji politika u Hrvata jamči. Njihov transfer bilo bi preprizemno objašnjavati domoljubljem, žrtvom za domovinu, i u tome je enigma obaju prijelaza. Kako je moguće da netko s milijunskom zaradom u farmaceutskoj industriji za samo tri sata razmišljanja odluči prihvatiti izazov od dvadesetak tisuća kuna? Ili netko iz Agrokora, čija menadžerska plaća daleko nadmašuje premijersku, a samo rolex na njegovoj ruci vrijedi 50 tisuća kuna? Što je zapravo njihova misija, njihov zadatak i za koga taj nezahvalni posao odrađuju? Za hrvatske građane, njihov boljitak i prosperitet, za obnovu Hrvatske i njezino brzo ozdravljenje? Zar?
Kad pod oba životopisa podvučete crtu, isti je to profil menadžera, isti bacground, manje-više i obrazovanje, znanstvena karijera, ugled, prestižne kompanije iz kojih dolaze. Zašto su svoju stabilnu profesionalnu poziciju mijenjali za nestabilu u hrvatskoj Vladi?
Politički analitičar Žarko Puhovski oko Marića nema nikakve dvojbe.
– Ako Todorićev čovjek Zdravko Marić postane premijer, Hrvatska dobija diktaturu krupnog kapitala- kazao je za Index .Pa nije prvi. Agrokor je na neki način „tvornica“ hrvatskih državnih prvokatgornika. Prije Marića sličan je put imao i bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski koji je 2000. Došao iz Agrokora na poziv Ivice Račana, a danas je Todorićev savjetnik. Ili Damir Kuštrak koji je, poput Marića, u vrijeme Kukuriku koalicije mijenjao Agrokor za Ministarstvo financija gdje je preuzeo dužnost pomoćnika ministra. Iz istog je koncerna svojedobno i Maja Brinar došla u Ministarstvo gospodarstva. Dakle, Agrokor daje, Agrokor uzima…
Rasprodaja !
Je li u tome stvar? U zaštiti interesa kapitala i akumulacije financijske moći koja danas u svijetu upravlja svim krizama, ratovima, prevratima, epidemijama i globalnim svjetskim poretkom. Politika je danas drugorazredna poluga, jer ona bez novca i kapitala nema moć. A ako je stimulirana od centara financijske moći, njima i služi. Zato je posve nebitno imaju li današnji premijeri političko iskustvo i znanje, politika per se je irelevantna, zabavljačka, kamuflažna. Njezina je funkcija odvraćanje pozornosti javnosti dok se odigravaju puno veće igre s distribucijom državnog vlasništva i koncentracijom kapitala.
Uostalom, kako je moguće da Orešković iako premijer u odlasku, saziva sjednicu jedva još postojeće Vlade, na koju se listom svi odazivaju, pa i oni koji već neko vrijeme ni pogledima ne komuniciraju? Da, svi su došli na Oreškovićev poziv, i svi su zdušno, unisono digli ruku za predaju Posavine i Podravine naftašima za nove bušotine u potrazi za naftom i plinom. Svi su bili suglasni da se hrvatske šume pretvore u golf terene, da se razdijele koncesije na državna javna dobra komu što treba. Oni koji se već duže ni oko čega ne slažu oko toga su bili jednodušni. Trenutni premijer, kojemu sad već Marić puše za vratom, pohvalio se kako je ta „uspješna sjednica Vlade“ rezultirala s gotovo pola milijarde kuna koje će se sliti u državni proračun temeljem ugovorenih poslova s koncesionarima. Među kojima je, gle čuda, i kanadska kompanija…
Je li, dakle, Zdravko Marić u osnovi Tim Orešković „drugim sredstvima“, odnosno s drugim likom i imenom, a istom ekonomskom filozofijom i misijom? Razlika je samo u tome što Marić (još) Karaamrku nije stao na žulj…
