Ines Strenja Linić (51), zastupnica iz Most-ove „prve petorke“, navodno je već dva desetljeća u aktivnoj politici, pa je pravo čudo kako joj uspijeva u zadnja samo dva mjeseca isproducirati toliko političkih gafova. Trenutno najzaposlenija „isljednica“ u hrvatskoj politici, koja bi svakog dana nekoga saslušavala, ima ponešto od vojno-policijskog mentalnog sklopa koji znade biti vrlo opasan. Njezina je biografija impresivna, ali evidentno i njezina ambicija u politici koja joj zamagljuje realnu sliku, radi čega ova autoritativna, odrješita, i energična žena s legitimacijom Petrovljevih „nezavisnih lista“, ozbiljno konkurira za najnedosljedniju političarku „ u Hrvata“. Kao da svoje nedosljednosti iz nekog razloga kolekcionira, ne bi li je jednog dana odvela i na sam politički vrh. Jer tamo, gdje je zrak razrjeđeniji, a misli stranački zgusnutije, tamo nedosljednost caruje. A tu je Ines Linić Strenja carica. Žena je to koja najteže izlazi na kraj s vlastitim mišljenjem, dok joj svako drugo ide puno lakše…
Osim što je spremno preuzela dio odgovornosti svoga šefa Bože Petrova za javnobilježničku obmanu birača o navodnom nekoaliranju ni s HDZ-om ni s SDP-om, Strenja Linić ponosno nosi i neke svoje utege. Ako su oni s Draganom Lozančićem, „djelomično razriješenim“ šefom SOA-e (premijer još nije potpisao smjenu) , MOST-ovi grijesi koje solidarno dijeli s ostatkom zavjetovane ekipe, onaj s Oliverom Frljićem autentično je njezin. I nije jedini. Samo je ilustrativniji od ostalih. Da tako kažem, namjerniji, smišljeniji, provokativniji i politikantskiji…
Glorije i respekt za Norca
No, ima u tome kontinuiteta. Mirko Norac, osuđeni ratni zločinac, jedan je od rijetkih ljudi, kako kaže Strenja Linić, koji joj je i danas autoritet. “Poštujem ga i respektiram sve što je napravio“, bez krzmanja će ova riječka liječnica, neurologinja s dojmljivim ratnim putem i 12-godišnjim profesionalnim stažem u Hrvatskoj vojsci. Očito ne akceptirajući kakve su konotacije takva njezina diviniziranja jedne proskribirane i ratnim zločinom stigmatizirane osobe. Smatra ga velikom žrtvom, i što se nje tiče, Mirko Norac je častan čovjek. Nečasno je društvo koje mu je „to napravilo“.
Rođena je 1965. u Rijeci, gdje je završila Medicinski fakultet, i zaposlila se 1990. na riječkoj Hitnoj medicinskoj pomoći. Od 1991. uključuje se aktivno u Sanitetski stožer Ministarstva obrane, i ubrzo odlazi na gospićku bojišnicu nakon što je dragovoljno pristupila u 118. brigadu. Od 1992. ima profesionalni ugovor s Gardijskom brigadom MORH-a, a kao liječnica u Sanitetu obnaša razne zapovjedne dužnosti. Sudjeluje u akciji Maslenica 93., zatim i akciji Medački džep gdje je umalo stradala kada su izvlačeći ranjenike naletjeli vozilom na minu. Na ratištu je provela pet godina, u Hrvatskoj vojsci čak 12, nakon čega je časno otpuštena da bi se zaposlila kao neurolog u Rijeci. Specijalizaciju iz neurologije polaže 2002., a od 2003. zaposlena je na Zavodu za cerebrovaskularne bolesti KBC Rijeka. Doktorirala je na području biomedicine i zdravstva 2013. Dobitnica je brojnih priznanja i odličja, među kojima i „Reda Hrvatskog križa“ od predsjednika RH.
Bila je član regionalnog PGS-a od osnivanja, ali se s njima razišla i ostala nezavisna vijećnica u Primorsko –goranskoj ŽS. Bila je član Poglavarstva ( 2005.-2009.) i zamjenica načelnika općine Viškovo , zatim u dva mandata vijećnica u Županijskoj skupštini. Lani je izabrana za predsjednicu skupštine Hrvatske liječničke komore. Ne može se reći, ide joj, zbilja joj ide…
Za raspravu o Lozančiću, sve dok HDZ ne kaže drugačije…
Nešto od vojničke discipliniranosti i isključivosti, ova Riječanka manifestira i u svojoj političkoj karijeri. Za nju riječ nadređenog ima snagu zakona. I ma šta je zastupala i govorila prije, ako šef kaže drugačije, doktorica Strenja Linić staje iza svoga „poslodavca“.
Recimo, slučaj šefa SOA-e Dragana Lozančića kojega je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, u hipu razriješila i ne čekajući potpis premijera Tihomira Oreškovića iako oboje supotpisuju imenovanje i razrješenje prvog hrvatskog obavještajca. Čelnik Most-a Božo Petrov javno je objelodanio da se ne slaže s takvim „odstrelom“ a još manje „obrazloženjem“ predsjednice kako ga smjenjuje zbog kršenja zakona. U čemu se ono sastoji? Upravo je Strenja u Saboru silno zagovarala Lozančićevo pravo „na obranu“ pred saborskim Odborom za nacionalnu sigurnost i pledirala da ga se sasluša kako bi pojasnio navodno kršenje zakona radi kojega je potpisom predsjedničina pera eliminiran. A onda, preko noći, kao da joj se ukazala neka nova istina i pravednost, Linić Strenja je na Odboru za nacionalnu sigurnost svojim glasom protiv otvaranja bilo kakve rasprave o razlozima smjene, stegovno neutralizirana presudila njegovom razrješenju bez pitanja. I sad svoj salto mortale nemušto pravda prizemnom demagogijom.
– Most je uvidom u ovu situaciju koja je vrlo kompleksna donio odluku da nećemo tražiti saslušanje gospodina Lozančića jer ovo nije stvar, u ovom trenutku, pojedinca, nego kompletne situacije unutar obavještajnog sustava, koji će očito trebati određene promjene – izjavila je netom nakon kopernikanskog obrata koji je izvela na Odboru gdje se, naknadno, po naputku „slizala“ s kompanjonima iz HDZ-ova domoljubnog zdruga. I gle sad, odjednom , pozivajući se na Most, baš kako je to činila i jučer kad je zagovarala raspravu o Lozančićevom „kršenju zakona“, konstatira kako samo oni koji po Ustavu i zakonu imaju pravo postavljati i razrješavati, trebaju u miru, uvidom u cijelu priču, bez pritisaka, i odlučivati tko može a tko ne može biti na čelu SOA-e. Dakle, zastupnica koja je eksplicite tražila raspravu na Odboru za nacionalnu sigurnost, sada pak zagovara premijerovu autonomnost u odluci koja čeka samo njegov potpis već danima, uz onaj prejudicirani predsjedničin. Kako to sad? Nije li Petrov tvrdio da Most ne vidi nikakve razloge za smjenu Lozančića, a ako ih ima, red je da se kaže koji su to? Zar su naglo progledali i shvatili zašto HDZ ima pravo kada se tematiziranju toga pitanja opire? Ranko Ostojić, čelnik Odbora za nacionalnu sigurnost najavljuje moguće osnivanje istražnog povjerenstva i izbija glavni alat Ines Strenja iz ruku. Most je još jednom pao. Strenja se sasvim nasukala.
Ova je Most-ova riječka akvizicija jednako nedosljedno branila i ideju HSP AS-a o gašenju Ministarstva branitelja i njegovu pripajanju MORH-u, s čim se, izvijestila nas je, Most slaže. Oprezno dodajući, da zadnja mora biti braniteljska. Čime je utvrdila i neku vrst Most-ove „zadnje linije obrane“, ako sve krene neželjenim smjerom… A krenulo je, pa su to braniteljske udruge odbile, HDZ im se odmah pragmatično pridružio, a Most ostao bez „svog mišljenja“. Čak je i Most-ov Miro Bulj ocijenio da u tom osjetljivom resoru treba najprije definirati zakonske okvire i urediti ga kako bi se apsolutno sačuvao dignitet Domovinskog rata i svakog branitelja. Kao da se ne zna čiji se dignitet kod nas jedino čuva “zakonskim okvirom” …
Ništa od ukidanja zastupničkih povlastica
Treba otvoriti javnu raspravu, drži Bulj, i u nju uključiti braniteljsku populaciju kako bi se našlo optimalno rješenje. Ali, instrumentalizirati branitelje u socijalnu skupinu nije dobro – veli, zbrajajući pluseve i minuse „pravaškoj“ ideji, ma što to značilo… Most reterira, nema više o tome mišljenje, osim da se nije mudro u to pačati, jer bit će kako HDZ odluči!
Baš kako je bilo i s Most-ovim predizbornim obećanjem o rezanju plaća zastupnika i drugih državnih dužnosnika te ukidanju zastupničkih povlastica, osobito one karikaturalne o pravu, po isteku mandata, pa trajao on i samo jedan sat, na punu plaću šest mjeseci i pola saborničke plaće drugih šest mjeseci.
– To je iznad onog što imaju ljudi u Hrvatskoj, i to je apsurdno. To je samo jedna od stvari koje ćemo smanjivati, kao i plaće dužnosnika, ali ovo moramo sada, na prvoj idućoj sjednici- čvrsto je, u naletu populističke postizborne euforije, obećavala Strenja. Da bi se, dočim je sve to palo u vodu, zajedno sa svojom neprincipijelnom družbom za obmane masa, za sve optuživala HDZ i SDP koji su to spriječili. Kao da nisu i škare i sukno u rukama Most-a!? Zar glasovi Domoljubne koalicije i Most-a nisu dovoljni, zar ne predstavljaju parlamentarnu većinu? Ako je to bilo jedno od krucijalnih obećanja Petrova i njegova društva, a HDZ ih u tome perfidno opstruirao, zbog čega nisu otkazali “Ugovor o suradnji“, da ne kažem – koaliciji? I tada bi, nema sumnje, dobili što žele. Samo, pitanje je što Most uistinu želi…
I onda veliko Strenjino finale: Prozivanje riječkog intendanta HNK Ivan pl. Zajc , Olivera Frljića, zbog negativnog nalaza državne revizije, a radi čega bi Strenja , nepoćudnog Frljića pravo pred istražno povjerenstvo i na – saslušanje! Nije važno što je sporni nalaz revizora iz 2013., a grijesi iz mandata bivše, smijenjene ravnateljice teatra u Rijeci, Nade Matošević. Iako je Frljić u HNK Ivan pl. Zajc stigao tek u rujnu 2014., Strenja ga žestoko šiba ne praveći razliku između njega i njegove prethodnice, što bi rekao ministar Hasanbegović- predšasnice. A, ako je tako, ima ona i drugog aduta u rukavu, pa mu smjerno na dušu stavlja ravnateljicu Drame koju je imenovao, iako iza sebe, navodno, ima niz nezakonitih postupaka.
Frljića pred “streljački vod”, Lederer za zamjenicu ministra kulture
Ma gle ti to! Legendarno nedosljedna zastupnica iz Rijeke ovom se tiradom kontra intendanta Frljića uspješno pozicionirala na sam vrh ljestvice hrvatske političke nedosljednosti. Doduše, privremeno je profitirala na domoljubnom patosu i skrbi za nacionalne simbole i svetinje , ali je vrlo brzo morala ponizno priznati da se – zaigrala. Frljić, naime, nije stajao skrštenih ruku i čekao da ga „isljednica“ Linić Strenja izvede pred domoljubni „streljački vod“. Uzvratio je snažnim backhandom. O čemu zbori ta nabrijana zastupnica, kad znade da su krimeni o kojima govori iz mandata bivše intendantice za čijeg je ravnanja teatrom Strenja ostvarivala uspješnu i profitabilnu suradnju iznajmljivajući svoj stan u Rijeci za potrebe kazališta. Nota bene, stan koji su za 22 tisuće kuna, Strenja i njezin suprug dobili za „ratne zasluge“, da bi potom, iznajmljujući ga za 450 eura mjesečno na njemu zaradili 120 tisuća kuna. No, što je sporno u tome, čudit će se zastupnica. – Mi smo dobili stan i kao svi normalni građani- mrtvo hladno je izjavila kao da ne zna koliko nas normalnih nije moglo ni pomisliti da dobije takav stan, a nije da nismo dali svoj doprinos u Domovinskom ratu. No, stvar je principa, koji očito, Most-ovu zastupnicu ne muče odveć, pa je danas u tom stanu njezin sin, a obitelj Strenja Linić preselila se u ljepši i veći…
I da, Ines Strenja sve je, nakon Frljićeva obraćanja javnosti, otvoreno priznala. Reklo bi se, bez grižnje savjesti. Možda je, kaže, nepotrebno podigla tenzije oko HNK Rijeka, ali „treba jasno reći da to kazalište ima negativan nalaz državne revizije“, posipala se pepelom, odbijajući jasno reći da je nalaz za 2013., dakle, prije Frljićeva dolaska u ovu nacionalnu kazališnu kuću.
Lov na vještice, ili lov na vjeverice?
A zašto je propustila prozvati za negativan revizijski nalaz zagrebački HNK u kojemu je stolovala nova zamjenica ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, ex-intendantica Ana Lederer, mada su grijesi njezini, a novac koji je netransparentno trošen, državni? Zar joj ne smeta, pitao je javno Strenju intendant Frljić, što je Lederer uz 20 tisuća kuna plaće , dodatno sebi i svojoj tajnici isplatila po 10-ak tisuća eura honorara za devet mjeseci 2012. ? Zašto Strenja i Most nisu stavili veto na imenovanje Lederer za zamjenicu ministra?
Uh, kako nezgodno, vjerojatno je na trenutak promislila Strenja, ali se brzo pribrala i odgovornost prebacila na svoga „starijeg brata“ iz Domoljubne koalicije, a potom položila oružje i priznala kako je Most možda ipak pogriješio štopravo veta na izbor Lederer nije iskoristio.
I što nas još čeka od Ines Strenja Linić? Samo Bog to zna. Možda će svu raskoš svoje nedosljednosti demonstrirati na Zakonu o lustraciji koji se taman „zahuktava“ pod snažnom palicom moćnog Ivana Tepeša, Karamarkovog pomoćnika za „posebne operacije“. Božo Petrov se već oglasio: Lustracija kao lov na vještice – NE!
Ali, ako bude lov na vjeverice, zašto ne. Tu bi Strenja Linić mogla puno pridonijeti…
