Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
INTERVJUI / LJUDI
Branka Valentić

Branka Valentić (HINA) o uvredama i blaćenju:
Moj komentar je – ništa…

Branka Valentić

Piše: Josip Antić

Branka Valentić

Branka Valentić

Nemam uvid u statistiku postizbornih smjena i igara u bližim i daljim zemljama tranzicije i možda smo mi, u usporedbi s njima, čisto normalna zemlja u skladu s vlastitim kreditnim statusom. No, ovako pod dojmom onoga što se u međuvlašću zbiva po tiskovinama, zaslonima, zvučnicima i ekranima rekao bih da smo malo gori od toga. Pritom nisu sporne kritike rada (ili nerada), ono na što ciljam su specijalni i vrlo često primitivni oblici borbe (čitaj tračevi, uvrede i difamacije) prema osobama koje trenutno obnašaju neku dužnost u javnim službama.

Novinarka i odnedavna književnica Branka Valentić, ravnateljica državne izvjestiteljske agencije Hina, jedna je onih s čijim se radnim i životnim učinkom bave na takav način. Zadnji put prozvana je iz Studija Z1 tijekom emisije, koja je u široj javnosti, odzvonila ponajprije po voditeljevom pozivu majkama s malom djecom da zaobilaze pravoslavnu crkvu na zagrebačkom Cvjetnom trgu jer tamo stoluje „četnički vikar“.
U spomenutoj emisiji čulo se kako „HRT i HINA katastrofalno rade i upropaštavaju novac poreznih obveznika“. Nadalje, na tim medijima utvrdilo se kako programe uređuju „polupismeni ljudi i pomalo degenerici“. U Hini je, tvrdilo se, provedena čistka, nije se poštovala pravna procedura, a na pozicije su došli fanovi sadašnje vlasti. Previše optužbi da se onome kome su upućene ne bi dalo pravo da kaže svoje mišljenje.

‘Sve su rekli sami…’

Emisija na Z-1 nije jedino medijsko prozivanje koje ti se dogodilo u zadnje vrijeme. Nedavno su se pojavili i tekstovi koji propitkuju tvoj privatni život, Misliš da se radi o nekoj vrsti medijske pripreme  tvoje demontaže s mjesta ravnateljice. Tražit ćeš neku vrst satisfakcije privatnom tužbom ili pozivanjem institucija da te zaštite? Vidiš li svoju priču i priču oko Hine kao dio opće klime revanšizma?
– Ne bih rekla da se radi na mojoj demontaži nego na iscrpljivanju uvredama i lažima. Čak i kad je riječ o privatnom životu, čak se i tu svjesno i namjerno laže. Podnijela sam prijavu za govor mržnje i podnijet ću prijavu za uvredu i klevetu. To je ono što mogu učiniti. Što se tiče mojih kolega koji sudjeluju u emisijama koje vrijeđaju, blate, huškaju, a posebno kad to radi bivša ravnateljica koja je Hinu dovela do kolapsa, moj komentar je – ništa. Kad čovjek koji je odvjetnik za nekoga o kome ne zna ništa kaže da je degenerik, ma, što o tome reći? Da mislim da je riječ o ljudima koji se mogu posramiti, rekla bih – sramite se. Ovako, nemam što reći, sve su rekli sami. Voljela bih da u svemu ne vidim povratak primitivizma i revanšizma, no nažalost, bojim se da nije tako. Ali, evo, imamo novu Vladu, nadam se da će me uskoro razuvjeriti.
Ako se ne varam, mandat ti traje još godinu dana – do siječnja 2017. Misliš li da će to biti tvoja najteža godina u Hini? Misliš li da je kohabitacija moguća i pod kojim uvjetima?
– Što se tiče samog vođenja agencije, to nipošto ne bi trebala biti teška godina. Hina već treću godinu, otkad smo proveli restrukturiranje posluje u plusu, prihodi s tržišta blago rastu, uspjeli smo vratiti korisnike s kojima Hina godinama nije imala ugovor. Rezultati nisu samo financijski, Hina je brža, objavljujemo više vijesti, uveli smo video i funkcionalan audio sadržaj, imamo infografike, dva besplatna potportala o zdravlju i eurospkom parlamentu, za što smo novac uspjeli dobiti iz europskih fondova… Dakle, ako pričamo o poslu, ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bismo se trebali osjećati nesigurno. Međutim, posve je jasno da ne pričamo o poslu, nego o politici.  Kao ravnatelj nemam aposlutno nikakvog doticaja s Hininim vijestima i toga se, prema Zakonu o Hini u cijelosti pridržavam. Imam još godinu dana mandata, koji sam odradila časno i uspješno, iza njega stojim i neću dopustiti da me se tjera huškačkim i uvredljivim tekstovima, privatnim difamacijama i zastrašivanjima nijedne vrste. Možemo razgovarati o brojkama, to je moj posao i način na koji ja javno pokazujem ljubav prema domovini. Osim toga, članica sam Upravnog odbora EANE, krovne udruge europskih agencija, u kojoj su već upoznati s onim što se ovdje zbiva iako je to ljudima iz istinski demokratskih društava malo teže razumjeti. Imam i njihovu podršku. Ukratko, kohabitacija, kako je nazivaš, jest moguća, ali pod uvjetima koji vrijede za civilizirane europske države. S obzirom na to da je danas predstavljena Vlada, nadam se da ljudi koji se prihvaćaju posla znaju da taj posao nosi i odgovornosti. I da su odgovorni ne samo za svoje resore, nego i za sav javni prostor.
Branka Valentić

Branka Valentić: Moj komentar je – ništa… (foto Facebook)

 

Fotoaparati nisu kupljeni godinama

U doba tvoga dolaska propitkivala se tvoja stručna osposobljenost za mjesto ravnateljice Hine. Možda bi bilo dobro napraviti usporedbu s Hinom kakvu si zatekla i s Hinom kojoj si danas na čelu? Koliko ti je politika pomagala ili odmagala. Tvoji protivnici navode da si se za restrukturiranja otkazima obračunavala s neistomišljenicima, a tolerirala  slučajeve nepotizma, Spominju se,  primjerice, šogorica Gorana Radmana..
– Zadovoljavala sam sve uvjete natječaja. Dobro sam poznavala novinarsku struku i to mi je pomoglo. U prvih pola godine sam provela uspješno restrukturiranje, iduće godina u cijelosti vratila podignuti kredit. A svatko tko je dobronamjeran i zna zbrajati i oduzimati zna što mu je činiti u tvrtki koja godišnje gubi dva i pol milijuna kuna. Za to, doista, ne morate biti genijalac. Hina je posljednjih godina bila u minusu od skoro deset milijuna kuna. Fotoaparati nisu kupljeni godinama, web stranica je bila zastarjela, klijenti su odlazili, plaće su dvaput smanjene i to mimo zakona, trebam li još što dodati? Politika mi u poslu koji me dočekao nimalo nije pomogla, niti je to posao politike. Dapače, bili smo u situaciji smanjivanja proračunskog dijela novca za Hinu i uspjeli smo je prevladati. Apsolutno se nisam obračunavala s neistomišljenicima, to nikada ne radim, ali – nikada. Iz redakcije, dakle, novinarskog dijela, nije otišao nitko, osim dvoje ljudi koji nisu htjeli prihvatiti nove ugovore jer su željeli doživotno ostati na velikim plaćama i ugovorima o radu na mjesta zamjenika i pomoćnika glavnog urednika. To ne postoji nigdje na svijetu. Gospođa koju spominješ radila je u Hini valjda 20 godina kad sam ja došla. I koliko znam, ona nije napredovala ni nazadovala, pa mi je to zaista smiješno.
Osobno, imao sam dva oprečna stava prema Hini. Neko, ne tako kratko vrijeme činilo mi se da ne vidim razlog održavanje takve agencije. U najvećem broju slučajeva bila je spora, nevjerodstojna, provincijalna. Toliko da je svojedobno, prespavala, Tuđmanovu smrt.  Danas mi se, kad se suočavamo sa totalnom estradizacijom profesije, čini da Hina mogla biti mjesto povratka standardima i struci. S obzirom na tvoje raznoliko novinarsko iskustvo, jesu li se mijenjali tvoji stavovi prema toj agenciji. Kakva bi u toj priči bila budućnost Hine?
– U podlozi 90 posto vijesti jest vijest Hine. Mislim da to govori više nego dovoljno. Da, ponekad bi mogla biti bolja i brža, ali mislim da nipošto nije provincijalna, a kamoli nevjerodostojna. Puno ljudi radi vrijedno i naporno. Ne bih puno pričala o novinarstvu. Ono što je apsolutno jasno jest da je riječ o struci koja svakim danom degradira. U tome je Hinina najveća prednost. Mi se, ipak, ne bavimo trashom, ne komentiramo, ne blatimo, ne svrstavamo se. Mislim da smo ključni.

‘Svaki čovjek u životu ima slobodu…’

Usporedno s vođenjem  Hine  objavila si roman Dvanaesta kuća. Nisam ga još pročitao, ali sam na promociji čuo neke odlomke, koji su me uvjerili u ono što sam znao – da imaš vlastitu rečenicu i da se ne bojiš sebe. Spremaš li se na novi roman i suočavaš li se sa “zebnjom drugog romana”. Oni koji su probali kažu da je to puno teži zalogaj od prvog. Hoće li  u njemu biti mjesta za svijet novinarstva? Ili te dvije svoje polovice ne bi miješala? 
– Krivo! Sebe se uvijek bojim. Drugih ne. Nitko čovjeka ne može utopiti kao on sam sebe, ili kao što kaže moj omiljeni Johnatan Franzen: Svaki čovjek u životu ima slobodu, da svoj život zajebe onako kako to sam hoće. Pisat ću dalje, to je sigurno i veseli me. Još nemam zebnju, iako znam da drugi put mora biti još bolje, to je valjda logična želja. Ne, ne mislim da ću se ikada kao pisac baviti novinarstvom, kao osobu, pisca, a i čitatelja puno me više zanimaju ljudske duše i osjećaji.
Branka Valentić (foto Facebook)

Branka Valentić (foto Facebook)

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI