Nekoliko stotina antifašista i antifašističkih partizanskih boraca iz Drugog svjetskog rata danas se okupilo u Vodicama na proslavi 71. obljetnice oslobođenja Dalmacije od fašizma.
Ovaj značajan datum u Vodice su došli proslaviti antifašisti i predstavnici udruga antifašista i antifašističkih boraca iz cijele Dalmacije. Oni su polagali vijence i palili svijeće pod spomenikom palim borcima Narodnooslobodilačkog rata i žrtvama fašističkog terora, ali i pod spomenikm Vodičanima poginulim u Domovinskom ratu.
– Svake godine je druga županija domaćin, a ove godine čast je pripala Šibensko-kninskoj županiji i Vodicama. Obilježava se oslobođenje Dalmacije od fašizma, datum koji je značajan iz više razloga. Dalmacija je naviše trpila od fašističkog terora i najviše je dala u borbi protiv fašizma, bila je odvojena od ostatka Hrvatske i pobjeda nad fašizmom ujedno znači i ujedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatskom. S fašizmom, na žalost, nismo završili prije 71 godinu, već se on ponovno javlja u novim oblicima. Kao što se javio 1941. godine javio se i 1991. Nema razlike između onog talijanskog fašizma koji je okupirao Vodice 1941. godine i onog srpskog koji je to pokušao 1991., zbog čega pobjedu nad fašimom obilježavamo odavanjem počasti pred oba spomenika – rekao nam je Petar Mišura, potpredsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Šibenika i Zajednice udruga antifašista Šibensko-kninske županije.
Prema podacima Udruge antifašističkih boraca i antifašista Vodica 1428 Vodičana su bili sudionici Narodnooslobodilačke borbe i Antifašističkog pokreta, a od tog broja njih 642 su bili vojnici partizanskih jedinica. U Partizanskim jedinicama poginulo 196 Vodičana. Još 37 ranjenih je ubijeno kad su ih fašisti našli kod kuće na liječenju, a u Vodicama ubijeno još 69 mještana pod sumnjom da surađuju s partizanima. Iz Vodica je u logore odvedeno 898 stanovnika, neki i višekratno, a u zbjegove je bilo protjerano njih 320.
Među onima koji su u subotu došli odati počast poginulim partizanima bili su i njihovi preživjeli suborci. – Ja sam Marija Gradiška rođena u Prvić Luci. Ja sam se borila za pravdu i slobodu sa 18 godina. Sada imam 92 godine i ne stidim se svog antifašizma i partizanske borbe – rekla nam je starica s kapom titovkom na glavi.
– U ratu sam izgubila dijete i muža. I ne volim kad danas netko laže o našoj narodnososlobodilačkoj borbi i antifašizmu. Bila sam u Zadru zatvorena kao SKOJ-evka. U zatvoru mi je muž umro na rukama i rekao mi je ‘Marija, osveti me’. Pobjegla sam u partizane. Išla sam najprije na Dugi otok, pa s Dugog otoka u Liku, pa iz Like u Bosnu sve do Istre, do Gospe od Trsata. Tu je skoro čitava moja brigada izgubila glavu. Švabe su nas strašto tu nagrdile i stradala je skoro čitava 5. brigada, 19. divizije 8. korpusa. Ja sam bila drugi bataljun, komandanta Gleđe, a Sretko Stabličić mi je bio komandant čete – rekla nam je Marija Gradiška. Cijelo vrijeme rata bila puškomitraljezac i višestruko je odlikovana za svoje zasluge.
Obilježavanje 71. godišnjice oslobođenja Dalmacije od nacifašističkih okupatora i domaćih kvislinga nastavljeno je svečanom akademijom i druženjem antifašista u hotelu Olympia.