U posljednjih 36 sati pojam ‘reforme’ je na televizijama, radijima i u ostalom medijskom prostoru izgovoren na tisuće puta. Rekorder po broju izgovorenih riječi ‘reforme’ najvjerojatnije je Božo Petrov, čelnik Mosta, političke grupacije koja je u netom završenim izborima osvojila 19 zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru. Kako već i ptice znaju, neće biti pristupa vlasti niti SDP-u niti HDZ-u ako ne budu spremni provoditi, dakako, reforme, a koje je zamislio Most.
No izuzev ponavljanja riječi reforme, u ovaj dan i pol rijetko se o reformama moglo čuti puno više od riječi ‘reforme’. O kakvim se reformama radi i što to Most hoće reformirati? Evo kako je Most predstavio jednu od ‘reformi’, a tiče se javne samouprave i teritorijalnog ustroja Hrvatske. Ipak, valja podsjetiti kako smo o sličnim reformama slušali u vidu predizbornih obećanja i prije četiri i prije osam i prije dvanaest godina. Nije se dogodilo ništa, monstruozna javnoupravna hobotnica, majka svih uhljeba, i dalje je na životu. Stoga podsjetimo sebe i članove Mosta, a onda i ostalih političkih skupina, što je Most govorio u Zagrebu na Trgu bana J. Jelačića u nedjelju prijepodne, 13. rujna 2015.
Prvo su postavili ‘3 ključna pitanja’.
1. Čemu služi ovakav „20 + 1 županija“ teritorijalni ustroj?
2. Čije se vreće pune, a čije prazne upravo ovakvom teritorijalnom raspodjelom?
3. Što najviše pati u ovakvom ustroju?
– Odgovor na prvo pitanje čemu služi ovakav „20 + 1 županija“ teritorijalni ustroj je slijedeći – interesima vladajućih i centraliziranom upravljanju državom. Jer kada bi racionalizirali javnu upravu došlo bi do smanjenja broja političara na svim razinama vlasti, a oslabili bi i prihodi stranačkih kasa. Naime, smanjio bi se prihod stranaka od naknada koje ubiru prema kvotama svojih političkih mašinerija, kao i od „utrška“ kojeg župani, gradonačelnici i načelnici te drugi politički izabrani ili imenovani funkcionari moraju namaknuti strankama čiji su članovi – odgovoreno je tada na predstavljanju ‘reforme’, a na kojoj su sudjelovali Božo Petrov, Ivan Lovrinović, Ivan Kovačić i Miroslav Šimić.
Županija puni svoje vreće, a država županijske
– Županijske vreće se pune, a vreće gradova i općina se prazne, jer su županije preuzele brojne poslove koje je Ustav rezervirao za jedince lokalne samouprave. Izuzev srednjih i velikih gradova, koji često imaju i veće proračune od županijskih, male općine i dio manjih gradova, s obzirom na svoj slabiji ekonomsko-financijski, ali i ljudski i organizacijski kapacitet, najčešće ne mogu svojim stanovnicima pružati široku lepezu javnih usluga, pa su te poslove umjesto njih počele obavljati županije. Tim putem županije su formalno postale osnivači mnogobrojnih obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i drugih ustanova, čime su stekle mogućnost (političkog) utjecaja na brojne odluke u njima (od izbora ravnatelja, investicija i drugih). Sve bi to još imalo nekog smisla i ekonomskog opravdanja kad bi županije imale za to dostatne vlastite prihode (bez istodobnog nepotrebnog opterećenja građana), ali one to čine bez velike potrebe da ih same i financiraju – naime, novac za rad u najvećoj se mjeri i dalje osigurava u državnom proračunu (dakle, upravo preko leđa građana na najskuplji i najnetransparentniji način) – dijagnosticirali su tada u Mostu.
Potom su odgovorili i na treće pitanje koji su postavili: u ovakvom ustroju najviše pati – gospodarstvo, jer je najveća barijera stvaranju pozitivnog okruženja za nove poslove i radne potrebe, smatraju.
– Mali gradovi i općine ovisne su o državnoj i županijskoj vlasti uslijed sustava njihovog financiranja i razine funkcija koje su im decentralizirane. U sadašnjem modelu političkog sustava, uspješnost vođenja pojedine općine odnosno grada najviše ovisi o političkim vezama (odnosno „zaslugama“) njihovih čelnika s dužnosnicima vlade, ministarstava ili županija. Uspješnost ne ovisi o kvaliteti tima jednog grado/načelnika, nego o mreži stranačkih veza kojima osigurava sredstva za projekte. Zato stanovništvo jedinica lokalne samouprave čiji su čelnici „nepodobni“ ostaje zakinuto za brojne javne usluge te se i nije za čuditi da iz njih mladi ljudi odlaze u potrazi za poslom, boljim stambenim uvjetima i boljim životom – smatrali su tada u Mostu.
20 župana, 50-tak zamjenika, 20 predsjednika, 40 dopredsjednika, 897 županijskih vijećnika…
Potom su iznijeli neke statističke podatke, koji, kako su rekli, kada ‘izazivaju suze na oči’:
– 20 županija i Grad Zagreb zajedno imaju 897 vijećnika (prosječno po 43 vijećnika), što je – usporedbe radi – kapacitet od 6 punih sadašnjih Sabora, pa možemo reći da Hrvatska danas ima punih 7 političkih „Sabora“, a da tu uopće nismo računali gradske vijećnike ostalih velikih gradova, koji su također sve sami „mali Sabori“
– 20 župana i 50-ak zamjenika
– 20 predsjednika i 40 dopredsjednika skupština
– na stotine službenih vozila i s njima povezan nikom poznat broj putnih troškova, “reprezentacija” i svega što uz to ide
– onih istih 897 županijskih vijećnika raspoređenih u dodatnih tristotinjak radnih tijela s pripadajućim naknadama
– 200 županijskih upravnih tijela, uz istovjetnu općinsku, gradsku i državnu strukturu vlasti
– Sustav plaćanja vijećnika, članova i čelnika radnih tijela, te predsjednika i po dvoje dopredsjednika je vrlo šarolik, od 500 pa do više tisuća kuna mjesečno, dok se članstvo u radnim tijelima dodatno plaća uglavnom po sjednici od 150 do 500 kuna
– Čelnici skupština plaćeni su od 1500 kuna do 5000 kuna samo za tu funkciju
– Sedam županija na zaposlenike troši od 10 do 15 milijuna kuna, osam do 36 milijuna, pet najvećih iznad 50 milijuna kuna, pri čemu najviše Primorsko-goranska (76 milijuna) i Splitsko-dalmatinska (85 milijuna)
– Materijalni troškovi za rad županija kreću se od 19 do 33 milijuna (3 županije), od 54 do 88 milijuna (12 županija), od 100 do 110 milijuna (3 županije), jedna 145 milijuna (Osječko-baranjska) i jedna 187 milijuna (Splitsko-dalmatinska)
– Nakon svega iznesenog, nameće se logično pitanje: treba li nam zaista 20 župana, 50-tak zamjenika, 20 predsjednika, 40 dopredsjednika, 897 županijskih vijećnika i tko zna koliko auta, putnih, uredskih i drugih troškova?! MOST nezavisnih lista ima jasnu viziju, ali i političku odgovornost prema biračima koji traže promjene i reforme teritorijalnog ustroja kao i cjelokupne javne uprave – zaključili su pitanjem.
Evo na koncu i te reforme u pet točaka.
Umjesto 897 – 400 vijećnika, umjesto 21 – devet županija
1. Reforma javne uprave je jedan od najvažnijih prioriteta MOSTA: Nužno je provesti reformu javne uprave tijekom prve godine mandata nove Vlade odnosno do novih lokalnih izbora
2. Depolitizacija javnih službi i sprječavanje političkog kadroviranja u javnoj upravi: MOST se posebno zalaže za smanjivanje broja politički imenovanih razina upravljanja uz istodobno uvođenje kriterija napredovanja i izbora rukovodećih službenika, koji se temelje na znanju i rezultatima rada. Treba promijeniti postojeći model zapošljavanja u javnoj upravi koji osigurava gomilanje prekobrojnih i nepotrebnih službenika, jer ih zapošljava jedna politička garnitura, a onda ih se sljedeća ne može riješiti (nego još na isti način dovodi svoju „kvotu“). Broj službenika treba utvrditi na temelju uvođenja mjerljivih kapaciteta poslova, a napredovati se treba isključivo prema kriterijima profesionalne i stručne kvalitete, a ne političke preferencije.
3. Provedba decentralizacije ovlasti i financija: Dobar dio javnih poslova treba se decentralizirati na lokalne jedinice, ali da bi to uopće bilo moguće, potrebno je istodobno jedinice lokalne samouprave racionalizirati i optimizirati te decentralizirati financijska sredstva.
4. Općine i gradove treba okrupnjavati preko zajedničkih ustanova i usluga: Dok se ne provede potrebna rasprava, a onda i lokalni referendumi, općine i gradovi bi mogli zadržati svoje sadašnje granice s određenim financijskim sredstvima i ovlastima, ali jednako tako treba krenuti sa spajanjem i udruživanjem određenih službi, kako radi njihova pojeftinjenja, tako i zbog njihove bolje, stručnije i efikasnije organiziranosti. Zajedničkim specijaliziranim tijelima (npr. za obavljanje komunalnih djelatnosti, agencijama za razvoj i suradnju, financiranjem određenih javnih poslova od interesa za širi prostor i drugim), građanima će se osigurati ujednačena usluga na čitavom teritoriju tako integriranih i umreženih samouprava.
5. Ukidanje postojećih (političkih) županija i ureda državne uprave te stvaranje racionalnije ustrojenih teritorijalnih jedinica: U pogledu regionalne samouprave najadekvatnije rješenje je ukidanje županija i uvođenje većih samoupravnih teritorijalnih jedinica (s obzirom na geografske, ekonomske i društvene uvjete njihov broj će odrediti stručna analiza), koje će jamčiti stvarnu političku i fiskalnu decentralizaciju države.
Primjer: Umjesto, kako smo ranije čuli „6 Sabora“ ili 897 županijskih vijećnika, Hrvatska bi novim teritorijalnim ustrojem mogla imati ukupno do 400 vijećnika u najviše 9 teritorijalnih jedinica. Ali prije bilo kakve nove ad hoc teritorijalne podjele MOST predlaže jednogodišnju temeljitu, stručnu, sveobuhvatnu javnu raspravu svih institucija i pojedinaca koji mogu svojim prinosom pomoći u iznalaženju najboljeg modela reorganizacije teritorijalnog ustroja. Ujedno predlažemo i lokalne referendume stanovništva na rubnim zonama radi njihova izjašnjavanja kojoj teritorijalnoj jedinici žele pripadati.
Toliko o jednoj od popularnih Mostovih ‘reformi’.
Oglas
