Razgovor s autorom knjige ‘Dnevnik Facebook idiota’.
Omot knjige Anđela Jurkasa
Anđela Jurkasa, novinara, glazbenika, pjesnika i autora („Bez rocka trajanja“, „Soundtrack života“, „Volim te“, „Off the Record“, „Veliki prasak“, „Raspelo“…) ugostili smo na ovom portalu prije nešto više od tri mjeseca, kada je zgotovio trailer za svoj prvi dugometražni igrani film „Zbog tebe“. No kako se radi o skribomanu, kojemu je pisanje potrebno koliko i disanje, povod za novi razgovor nije trebalo dugo čekati. Nedavno je, naime, objavljena knjiga „Dnevnik Facebook idiota“, u kojemu rasčlanjuje, što sam, što sa sugovornicima, najpopularniju društvenu mrežu. S kolegom i Facebook friendom razmijenili smo pokoju riječ preko inboxa. Prikladno.
Znači, sve one tvoje provokacije, pričice, pjesmice, šale, ruganja i dirljive crtice na fejsu bile su planski osmišljene. Ti si radio istraživanje za knjigu?!
Ni najmanje samo istraživanje. Redom, provokacije su uglavnom smišljene i namjerne jer me bazno uvijek iznenadi, a pokatkad i zabavi koliko malo ljudima treba da graknu na sve što nije onako kako su oni zamislili, pa odmah kao jedinu reakciju imaju napad ili vrijeđanje, diskvalificiranje tuđeg suprotnog mišljenja i slično, a sa svačijim svetinjama imam problema od vrtića obzirom da svoje svetinje nemam. Lažem, imam Charlize Theron. Pričice su ulomci života i kao takve prenesene istrgnute iz offline zbilje i stavljene u online format umjesto fotki slinjenja nad repkom, mačaka ili točanja nogu u moru, to uglavnom ne znam radit. Pjesmice su jedan od segmenata pisanja koji me čini sretnim i imam potrebu u toj formi oblikovati stvari koje me dotaknu ili projure kroz emotivni sustavus. Šale su jako namjerno stavljene online kao praktični dodatak velikog humaniste i altruiste za poboljšanje feelgooda ljudi koji ga prate. Ruganja nikad nije bilo, to si pogriješio adresu, prezirem ruganje. Dirljive crtice kad budu kao posljedica pjesmica, zapisa o mojoj pokojnoj baki ili nekih susreta koje doživim pa ljudi reagiraju, daju onu emotivnu svrhu bivanja na Facebooku obzirom da još nisam dokučio kako zarađivati od tog dijela online života. I sukus suma sumarum, da, radio sam između ostalih potreba komentiranja i komunikacije na ovaj način i istraživanje za nešto što će poslije biti “Dnevnikom Facebook idiota”.
Dobro, sad kad skrolamo u prošlost po tvom timelineu, koliko je od toga “pravi” Anđelo Jurkas, a koliko pisac buduće knjige koji malo eksperimentira s frendovima?
S obzirom na to da mi je mrska matematika i statistika teško ću reći u postocima, a odokativno ne volim ocjenjivati jer uključuje prevelik dio mogućnosti statističke pogreške, ali recimo da je mog offline života na Facebooku objavljeno cca 20-25 posto. Dakle, jako strogo i pažljivo selekcioniram što ću i kada i zašto napisati, iznimno cijenim diskreciju i tuđu privatnost, kao i svoju. Ali ono što bude objavljeno je ili izrazom silne potrebe za zajebancijom, informacijama čitateljima ili ljudima koje interesira što radim, bilo glazbene filmske literarne ili privatne naravi (promo panel) ili potrebe za komunikacijom s ljudima koji me znaju privatno i u četiri oka i s kojima sam imao prilike podebljati i kvalitativno unaprijediti Facebook komunikaciju. Sve je pravo i sve je krivo, ovisi s koje mi pozicije prilaziš. Ako sam ti simpatičan, onda mi raširiš ruke i pružiš ih i izgrlimo se i lako nađemo zajednički jezik. Ako ti pak idem na k*** i nemreš me smislit, onda štogod napravio ići će ti na živce. Ali nije da me to zamara ili da me se tiče.
Ovisnost o lajkovima
Tvoja priča s Facebookom počinje klasičnim izgovorom: ‘Nagovorili su me…’ To je, ako ti se više išta može vjerovati, bilo 2008. I eto, sad si napisao knjigu. Brzinsko istraživanje na Googleu sugerira da je to prva sociološka knjiga o Facebooku, ako ne računamo one koje se bave njegovim nastankom i Zuckenbergom kao takvim. S kojim ciljem da analizraš društvenu mrežu ili samog sebe na njoj?
E sad, povjerenje je bitch, pa ovisi o tome koliko si skeptik ili sumnjičav ili neverni Toma i je li to rezultat neke ozbiljne empirije ili samo paranoičnosti, neka ostane po strani. Sebe analiziram najmanje. Izanalizirao sam se sa 17 godina kada sam shvatio što želim, a što ne u životu i postavio neke smjernice toga čime se i na koji način želim baviti. Otada do danas stvari se nisu bitno promijenile u osnovi, osim što godinama nagomilaš neko iskustvo. A društvene mreže kao pop kulturni, sociološki i komunikativni fenomen bitno su slijepo crijevo ili novi ekstremiteti u životu ljudi 21. stoljeća. Kako su mi privukle znatiželju i pažnju, a dovoljno sam dugo istraživao te stekao potrebna tehnička i komunikološka znanja i informacije za sabrati spoznaju u format knjige, imao sam potrebu to i objaviti i podijeliti s čitateljima. Analiza društvenih mreža je napravljena s idejom stavljanja u kontekst vremena od starta-upa, preko povoja njihova razvoja, svjedočenja trenutku u kojem se nalazi u trenu pisanja i kao i svakog ozbiljnijeg rada pokušaja davanja odgovora na pitanje kuda vode i što se s njima događa u budućnosti. Knjiga je pisana i sklopljena kao bastard forma između publicistike i proze namjerno jer je pisana pomirenjem osobnog i generalnog viđenja na Facebook stvari.
Do kakvih si zaključaka došao, ako je to uopće bio smisao pisanja?
Smisao će svaki od čitatelja protumačiti na svoj način, pa ako dođemo do argumenata rado ću raspraviti, a o dojmovima što se kome i kako čini, taj dio me ne zanima. Generalni zaključak je kako je Facebook, kao i svaki drugi internetski social networking alat, sjajan sluga, a loš gospodar. Dakle, ako ti držiš sebe pod kontrolom i ne dozvoliš racionalno da ti tvoje “društvenomrežno ja” pojede i zericu tvog “offline ja” onda je to sjajan promotivni i komunikativni alat (jasno, sa svojim programerskim alatima i ograničenjima, tipa max. 5000 friendova etc). No onog trena kad počneš ovisiti o broju like-ova ili paziti tko ti što lajka ili se referirati ljudima na njihova Facebook disanja te ih kvalificirati i donositi zaključke bez potrebe provjere, onda nerijetko graničiš i s potencijalnim dijagnozama takvih Facebook sapiensa. A nije da ih je malo…
U naslovu knjige proglasio si se ‘Facebook idiotom’. Zar nije jedan od motiva aktivnosti na fejsu da smo na njemu najbolji i najljepši, a vlastiti ‘idiotizam’ ostavljamo za ‘stvarni svijet’?
Kako kod koga. Uvijek je individualan odgovor. Ali bazno si u pravu. Ljudi koji su navikli nositi maske u privatnom životu tendiraju taj oblik ponašanja često prenijeti i na svoje Facebook profile. Pa onda ispadnu sve ružičasti vrtovi i faking Cohelovi citati s puno anđeoskih motiva, a u pozadini svira “Devil Inside” INXS-a kad zagrebeš površinu. Meni je to pomalo zamorno, pa mi nije bad ispisati crticu ili postati fotku na kojoj sam nesretan, glupav, štogod… Plus na “ti” sam sa samim sobom i nemam potrebu gledati u zrcalo nekog velevažnog “Vi” lika i apsolutno mi je svejedno što ljudi misle i kakvu si sliku o mom offline ili online profilu stvaraju temeljem površne komunikacije. Postaje mi bitno samo onda ako plasiraju laži, smještanja, podmetanja ili takvo što. To ne prešutim nego vraćam duplo da se ne ponovi. Jedino kad si urednik i gazda svoje stranice, prilično autokratski i diktatorski brišem sve šu*ke M ili Ž spola koji se javljaju s fejk profila, stranica, sve ljude s netolerantnim ili bilo kakvim antipatičnim mi stavovima u kojima ne raspolažu argumentima nego su njihovi postovi agresivni, lažni, tendenciozni, neinteresantni ili na bilo koji način omalovažavajući za ostale sugovornike.
Na tristo-i-nekoj stranici knjige naišao sam i na jedan svoj komentar na tvoj post. Što ćemo sad s tim? Je li zakoni o autorskim pravima vrijede kad je Facebook u pitanju, mogu li te tužiti i je li “privatnost” smiješan pojam kad je Facebook u pitanju?
Zovi Šerića juniora (Aljoša Šerić, glazbenik i odvjetnik; op.a.)i podnesite tužbu, pa ćemo vidjeti kamo to vodi dalje. Ali računam da me pitaš oko onoga dijela kojeg se dotičemo i u knjizi – autorska prava i sloboda komunikacije. Pristup Facebooku je slobodan, nitko ljude ne sili biti tamo dakle slobodnom su voljom ušli, logirali se i pritom pristali na uvjete koje im postavlja gazda Mark Zuckerberg. Malo mi je licemjerno optuživati nekoga za krađu ili povredu autorskih prava ili privatnosti u slučaju poput toga. Jer, mi smo Facebook friendovi. Ti si imao potrebu komentirati i ostaviti javni trag na profilu svog frienda ili xyz-a. Da nisi, ne bi bilo. Nisi tamo stavio tajnu formulu lijeka protiv raka koju ćeš eksploatirati farmaceutskoj industriji da ti plati puno milijuna nečega kako je ne bi otkrio, jer bi onda oni izgubili zaradu nad ljudima. Dakle, tvoj komentar je reakcija na moju akciju. Ja sam to objavio u formi eBooka na free downloadu dakle ne eksploatiram tvoje misli niti ih iskorištavam u bilo kakve komercijalne, promotivne ili marketinške svrhe, te nikakvu osim komunikativne i ljudske koristi nemam.
Zuckenberg poput Tesle
U uvodu knjige tvrdiš da će Marka Zuckenberga jednom slaviti poput Tesle. Zašto si tako siguran u to?
Nisam siguran. Pretpostavljam. Tesla je kokoš, Zuckerberg je jajce. Bez prvog nema drugog. Ali u komunikologiji 21. stoljeća Facebook je silan korak naprijed u pretvaranju svijeta u globalnu selendru, što većim dijelom jesmo i bez Facebooka. Jesam li fulao jako, malo ili nisam uopće reknem ti za 50 godina. Ali s pozicije zeitgeista i anno domini 2015., čini se da je model približavanja dijelova svijeta u kojima električna energija i internet nije bauk ili tehnološko čudo na facebookovski način bar potencijalno omogućio i prilično revolucionizirao mogućnost da ljudi iz dosad nezamislivo udaljenih strana svijeta imaju alat za relativno solidno pismenu i osmišljenu komunikaciju. Tako da sam siguran samo u ono što empirijski provjerim i pokaže se točnim. I to da će knjiga imati svoje nastavke dokle bude materijala i potrebe za praćenjem i pokazanog interesa, jer je knjige u manje od mjesec dana skinuta više od 5000 puta.
Jesu li ljudi koji nemaju profil na Facebooku zakinuti za cijeli jednu paralelnu dimenziju ili su, pak, “slobodni”?
Individualno je. Apsolutno slobodni ili zakinuti eventualno, ako sami osobno osjećaju potrebu na tom elektropanelu sudjelovati i pratiti što se događa s limitiranim ili predivnim svijetom oko njih. Imam dosta dragih friendova i znalaca koji nemaju ili nemaju još taj dio društvenosti pa dokle je mailova, telefona, života uživo, Facebook nam apsolutno ni u kom slučaju nit pomaže nit odmaže u razvoju i nastavku kvalitetne komunikacije među nama. Ali da sam otkad je Facebooka imao prilike upoznati veliku količinu divnih i dragih ljudi, apsolutno je činjenica. Stoga ako je Facebook prečac nastavku kvalitetne i pozitivne feelgood live and loud komunikacije, onda je njegova svrha potpuna.
‘Dnevnik Facebook idiota’ je djelo u nastajanju, budući da svoj FB profil nemaš namjeru gasiti. Daj nam za kraj neki novi FB post, pa da imamo ekskluzivu…
Stiže poruka:
– Jurkas, idiote, možeš ti napisat ikad kratki status?
– Mogu: “Odje*i”.
Knjigu ‘Dnevnik Facebook idiota’ možete skinuti na OVDJE.
