Molekularna gastonomija bila je središnja tema susreta učenika Turističko-ugostiteljske škole iz Šibeniku i njihovih kolega iz makedonske Gevgelije. Eskperiment je uspio, probavne smetnje nisu zabilježene.
Molekularna gastronomija je znanstvena disciplina koja proučava kemijske i fizikalne procese prilikom kuhanja. Jelo promijeni teksturu i izgled, a okus pritom ostane nepromijenjen.
Koji je, onda, smisao ovog dugog, delikatnog i kompliciranog načina kuhanja, ako se ne dira u okus? Zašto ne pojesti jabuku kao takvu, nego je pretvoriti u prah ili kocku, pa onda pojesti i to skupo platiti?
Izgleda da je stvar u gastronomskom trendu, koji je začet još tijekom ljeta ljubavi 1969., mada sumnjamo da su hipiji mogli to sebi priuštiti i da je to s njima imalo ikakve veze. Tehnike rada u molekularnoj gastronomiji komplicirane su jednako koliko su teško i izgovorljive. – Postoji sferifikacija, confitiranje, gelifikacija, vakuum kuhanje i druge tehnike – objasnila nam je Biserka Šmit, profesorica kuhanja u Turističko-ugostiteljskoj školi u Šibeniku i voditeljica međužupanijskog Aktiva za nastavnike kuharstva za Dalmaciju.
Biserka Šmit ujedno je i voditeljica radionice molekularne gastrononije koja je bila održana u sklopu programa ERASMUS+ u Šibeniku, na kojoj su sudjelovali učenici iz Makedonije i Hrvatske.
– Molekularna gastronomija obuhvaća avangardne i moderne ugostiteljske trendove u svijetu. Ta oblast je nova u Makedoniji i Hrvatskoj te predstavlja turistički i ugostiteljski izazov. Udruga “Hrvatsko-makedonska tangenta” projekt je uspjela realizirati upravo u Šibeniku, kao jednom od centara, a budućem epicentru hrvatskog turizma i kulturne baštine. Rezultati ovog projekta bit će od koristi za gospodarstvo i turizam Hrvatske i Makedonije, tim više što će grupa mladih ljudi dobiti sofisticirana znanja i kompetencije u oblasti primjenjenog ugostiteljstva, te svoja novostečena znanja prenijeti drugima – izjavio je Saša Georgijavski, predsjednik “Hrvatsko-makedonska tangente”, udruge koja je koordinirala susret budućih makedonski i hrvatskih turističkih i ugostiteljskih djelatnika u Šibeniku.
Učenici su, dakle, usvajali znanja kako se meso satima kuha na laganoj vatri (vakuum kuhanje), kako raditi kavijar iz cijeđenih naranči, jabuka i cikle (sferifikacija), kako uobličiti umak od rajčice u oblik bajadere (contifiranje), kako napraviti želatinastu smjesu koristeći agar, prah dobiven od algi (gelifikacija)…
– Iznimna nam je čast što ćemo biti među prvima u Makedoniji koji će prenijeti stečena znanja i iskustvo iz oblasti molekularne gastronomije. Cilj da se molekularna gastronomija počne primjenjivati u specijalitetima iz bogate makedonske tradicionalne kuhinje – poručili su učenici Tusirtičko-ugostiteljske škole “Josif Josifovski” iz Gevgelije, nakon odrađene radionice u Šibeniku.
U slučaju da u svijetu naiđete na restoran koji prakticira molekularno kuhanje, možete očekivati sljedeće: objed traje od tri do pet sati; čeka vas i do 45 slijedova hrane; račun vas može izaći i do dvije tisuće dolara. U Hrvatskoj ćete takav teško pronaći, no u Španjolskoj možete potražiti kuhara Ferara Adriju, autoriteta u ovom području, dok se u Velikoj Britaniji najvećim stručnjakom smatra Heston Blumenthal.
Šibenski novinari imali su priliku probati “molekularne” specijalitete na prezentaciji mladih makedonskih i hrvatskih kuhara. Na mediju je bila bajadera-šalša, svinjski file kuhan u vakuumu, špageti u umaku od bijele i crne čokolade, krema od blitve, maslinovo ulje u prahu, a najviše odobravajućeg mumljanja dobio je brudet od brancina s palentom, kojeg su prepoznali tek pošto su ga probali.
Ako ste se zainteresirali, znajte da literature za molekularno kuhanje (kao i za molekularnu miksologiju – spravljanje koktela) na hrvatskom jeziku baš i nema, no dosta detalja može se pronaći na internetu. Jedino se, savjetuje Biserka Šmit, ne upuštajte u kuhanje s tekućim dušikom, da se ne bi, zajedno s jelom, rasprsnuli u molekule po zidovima kuhinje. S tim ipak treba znati baratati…