Odnosi Hrvatske i Srbije nikad nisu bili na nižoj razini u zadnjih desetak godina.Njihovom srozavanju dodatno je pridonijela izbjeglička kriza i „trgovinski rat“ između dviju susjednih zemalja kao izravna posljedica različitog pristupa toj krizi. Hrvatski premijer izjavio je da više uopće ne želi razgovarati sa srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem, koji je na tu izjavu replicirao velikodušnom gestom žaljenja, jer i on osobno i Srbija uvijek su spremni na razgovor sa svima. Štoviše, Vučić je kolegi u Hrvatskoj poručio kako bi osobno razgovarao i s crnim vragom ako će to biti na korist Srbije i regionalne stabilnosti., dobrih i prijateljskih odnosa među narodima i državama. A možda i nije loše, dodao je, da se vidi razlika po tom pitanju između njega i hrvatskog premijera. Napetosti i razmjena vrbalne vatre na relaciji dvije države nije nikakva novost, ali ova najnovija epizoda „neprijateljstva“ postaje tim intrigantnija što su se u nju uključila i dva šefa države, srbijanski Tomislav Nikolić i hrvatska Kolinda Grabar Kitarović. Što bi rekao Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, VOK sprega ( Vučić, Orban, Karamarko) funkcionira…
Susret dvaju predsjednika, Srbije i Hrvatske, doduše neformalan, kako se brani hrvatska predsjednica, odigrao se u New Yorku tijekom zasijedanja Opće skupštine UN-a, ali ga je Grabar Kitarović , za razliku od svog srbijanskog kolege, pokušala prikriti, zatajiti od hrvatske javnosti. Pa, bože moj, neslužben je. A i Nikolić nije Merkel, pa da javnost odmah izvijesti o susretu s „dragim kolegom“…
No, stiglo je izdajničko priopćenje iz Ureda srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića u kojem se konstatira da je do susreta došlo te da je s hrvatskom kolegicom razgovarao o „krizi u odnosima između dvije zemlje koju je izazvala Vlada RH“. Zanimljivo, u pojašnjenju navoda press službe Tomislava Nikolića, iz Ureda Kolinde Grabar Kitarović tek se obrambeno ističe da je to „njihova interpretacija tog neformalnog susreta“, ali nema ni riječi o tome kako predsjednica nije u New Yorku nediplomatski, prizemno kritizirala predsjednika Vlade svoje države, ne oponirajući Nikoliću u tezi da je sukob i krizu u odnosima dvije države izazvao hrvatski premijer. Umjesto toga, ponavlja se kako Predsjednica RH i dalje čvrsto stoji na poziciji da Hrvatska mora ozbiljnije nadzirati državnu granicu i kontrolirati ulazak preko graničnih prijelaza, a spriječiti ilegalne ulaske „migranata“.
Da nema slučajnosti u tom nedopustivom državničkom gafu, pokazalo se i kroz izjave HDZ-a ( Miro Kovač) koje su upravo na tom tragu optužbe hrvatske strane za najnovije zaoštravanje odnosa sa Srbijom zbog čega HDZ želi što prije izbore kako bi dokazali da“ Hrvatska nije slučajna država , nego je slučajan samo njezin premijer“.
Zoran Milanović ne može vjerovati onome što dolazi iz Ureda srbijanskog šefa države, ali lakonski, u svom klasičnom stilu dodaje:Ja ne idem u New York šoping i tko je uopće taj Nikolić“. Nije štedio ni srbijanskog premijera Vučića, pa je kazao kako mu „dolazi da svoje oponente nosi kao odrenje na odijelu“, i najnoviju porciju podjele šamara sa kolegama iz Srbije zaključio porukom kako više uopće ne želi razgovarati s Vučićem.
Svakako takav razvoj odnosa između Srbije i Hrvatske nije dobar niti produktivan. Niti je takav vokabular i poliitčki stil hrvatskog predsjednika vlade prihvatljiv, kulturan , ponajmanje diplomatski. Bez obzira na predizbornu kampanju koja je u Hrvatskoj dosegla točku usijanja iako još izbori nisu ni raspisani. Ali, naprosto je nedopustivo da se sa stranim državnicima „trača“nacionalni establishment vlastite zemlje, očigledno računajući kako „neformalna razmjena (isto)mišljenja“ neće izaći u javnost. No, Nikolić ni za živu glavu takvu poslasticu nije mogao propustiti, što mu nije ni za zamjeriti. Ali, jest za zamjeriti hrvatskoj predsjednici koja i kad je razotkrivena ne nalazi potrebnim objasniti svoj postupak, nego se pravda neslužbenim karakterom susreta. Kolinda Grabar Kitarović ima dovoljno diplomatskog staža i iskustva dadobro znade kako nema neformalnih susreta među državnicima, osobito kad je riječ o zemljama koje su eufemistički rečeno u turbulentnim odnosima. Dojam je da je uživala u zajedničkoj razmjeni kritičkih tonova na račun hrvatskog premijera, pa makar i sa susjedima iz Srbije, jer kampanja teče i nije više važno tko kaže, makar bio i crni vrag, nego samo što se ( o suparniku) kaže…
