Kako se i pretpostavljalo, predvečer je Gradsko vijeće Pule s 13 glasova za i 8 protiv izglasalo sugasnost planovima Vlade RH, Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, Povjerenstva za raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH i Ministarstva turizma da na čitavih 99 godina prepusti zasad nepoznatim ‘investitorima’ 170 hektara poluotoka Muzila, a usput na isti rok kao gratis servira i koncesiju za pomorsko dobro nad cjelokupnom obalnom crtom tog poluotoka (vidi tekst na TRIS-u).
Suglasnost Grada Pule, koja također ima vlasništvo nad dijelom nekretnina na Muzilu, bila je formalno potrebna kako bi se objavio unaprijed pripremljen Javni poziv za iskazivanjem interesa za realizaciju razvojnog projekta Muzil na lokaciji poluotoka Muzil.
Vladajuće IDS-ove vijećnike nisu osobito dojmili niti prosvjednici ispred zgrade pulskog Vijeća, koji su istakli transparente s natpisima «Glas za predaju Muzila glas je za vlastitu smjenu» i «Rasprodaja Muzila: sve po 99 godina».
(Ne)odgovorni o (ne)odgovornosti
Građani Pule su prosvjedom htjeli ukazati na rasprodaju naše zemlje i budućnosti ovoga grada, naglašavajući kako nije slučajno da se ‘Muzil, petina cijelog grada, želi privatizirati koncesijom na maksimalnih 99 godina, i to izdajnički, usred ljeta, kada je pažnja javnosti najmanja’.
A s druge strane, klasičnim polikantskim izjavama tipa ‘što mi imamo s tim’ su oni koji su dali suglasnost nastojali sa sebe otkloniti odgovornost upravo za ono zašto su – odgovorni.
– Nisam siguran da ce uopće javiti neki kvalitetni investitor – među ostalim je prozborio Boris Miletić, gradonačelnik Pule, te je sam sebe pokušao pohvaliti za demokratičnost, izjavivši kako je ovu odluku mogao donijeti i samostalno, ali ju je, eto, ipak dao na Gradsko vijeće. Valter Boljunčić (IDS) pak je odgovornost prebacio na Vladu RH jer je, reče, ona ‘napravila natječaj, a ne mi’. Zanimljivo, s obzirom da ih to baš i nije spriječilo da donesu odluku ‘po želji’ Vlade RH.
Inače, građani su svoje mišljenje o izgradnji golf igrališta i apartmanizaciji Muzila izrekli masovnim prosvjedima tijekom javne rasprave o GUP-u 2014. i za vrijeme njegova usvajanja na Gradskom vijeću u svibnju 2015., no to združenu skupinu političara nije omelo u ostvarivanju zamisli o gradnji hotela, golf igrališta, apartmana, marina itd.
Građani su rekli NE, a političari DA
– I rezultati ankete o stavovima prema namjeni i korištenju područja Muzila, koju je među stanovnicima Pule 2014. proveo GFK, pokazali su da se građani Pule u većini protive golfu s pripadajućom hotelskom i rezidencijalnom izgradnjom te da žele integraciju područja poluotoka Muzil u urbani sustav grada Pule, odnosno korištenje njegovih prostornih resursa za razvoj lokalnog poduzetništva i općeg društvenog standarda u gradu. Čak 72% građana i građanki Pule smatra da bi o namjeni, načinu korištenja i upravljanja poluotokom Muzil trebali odlučivati građani, dok tek 6% smatra da bi to trebala činiti Vlada, a samo 17% gradska vlast – podsjeća Dušica Radojčić iz Zelene Istre.
Već sada, kažu u Zelenoj Istri, događa se apsurdna situacija u kojoj je jedan veliki dio grada – javni prostor pod državnom kontrolom – nedostupan građanima Pule.
Jedna od zapuštenih povijesnih utvrda unutar Muzila – foto TRIS/GŠ
– Međutim, kada se Muzil jednom privatizira koncesijom, svako pravo odlučivanja u lokalnoj zajednici o načinu njegovog korištenja bit će u potpunosti isključeno. Gradska vlast i dalje u potpunosti ignorira potrebe i interese građana koji jesu GRAD i u čije bi ime trebali odlučivati. Muzil je mogao biti prototip planiranja u kojem su građani uključeni, u kojem jedan prostor konflikta postaje prostor kompromisa između građana i njihovih političkih predstavnika, kao i primjene pravednijih kriterija u prostornom planiranju. Ali nije. Kad nema uvažavanja i dijaloga, preostaje samo otpor samovolji stranačkih moćnika koji uzurpiraju vlast – upozorava Dušica Radojčić.
– Muzil je – ukratko – jedno od najljepših mjesta na Jadranu – ustvrdio je nedavno i Jurica Pavičić u jednoj svojoj kolumni, s čijim se uzvišenim doživljajem skromno slaže i potpisnik ovih redaka, nakon nedavnog posjeta tom uistinu dojmljivom zelenom poluotoku.
– Muzil bio kao takav trebao bi služiti ovoj i budućim generacijama Puležana, no pulska sramota već puni medije – s gorčinom zaključuju današnji prosvjednici.
‘Pulska sramota’ je sramota svih nas
Ali, nije to samo pulska sramota, dodali bi mi. Premda mnogi u Hrvatskoj mogu pomisliti ‘ma što me se tiče taj Muzil, Pula je daleko’, vrlo je izvjesno da, ukoliko ovakav model prepuštanja državnog vlasništva na čitavo stoljeće nepoznatim ‘investitorima’ glatko prođe, nešto slično se može desiti i, na primjer, i sa šumama pored Plitvica, poljima kod Koprivnice, uvalama na Mljetu, dijelovima Zagreba, Splita, Osijeka, Hrvatskog zagorja, Velebita itd.
Na koncu, tko li je uopće smislio zakonske okvire prema kojima je nekome omogućeno da zajedničku imovinu, u ovom slučaju vrijedno državno zemljište, olako preda na – čitavo stoljeće.
I – bi li oni koji o tome odlučuju nekim čudom iznajmili vlastitu kuću na stotinu godina?
Sumnjamo.
Detalj iz Muzila: ulaz je gdje je izlaz – foto TRIS/GŠ
Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića. Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića