Strikomanov Milenijski svijet jedan je od najprepoznatljivijih i najpoznatijih brendova u Hrvatskoj koji niti nakon 459 milenijskih izdanja ne kani stati. Naprotiv, svjež je, vizionarski, samoodrživ i prepun adrenalina koji mu daje posebnu notu. Priča o početku Milenijske fotografije Šime Strikomana smještena je u 1999. g., točnije u njezin prijelaz u 2000. g. s kojom je započeo novi milenij kojeg je Šime poželio obilježiti na dotad nepoznat, nov način.
Strikoman u akciji
Sve je počelo u Vodicama
Pozvao je ovaj akademski snimatelj na vodičku rivu i trg svo stanovništvo Vodica, staro i mlado. Odazvalo se njih 1036 među kojima je bila tada najstarija baka Oršula sa svojih 103 godine i tek rođena beba koju je držala u naručju kao simbol neprolaznosti života. Svi su gledali u fotoaparat koji je bio postavljen visoko, na vatrogasnom kranu čije je dovoženje odobrio tadašnji vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica, sjeća se Strikoman svojih Milenijskih početaka. Malo je tko osim njega vjerovao u ovaj projekt, a on uporan kakav jest, nastavio je dalje. Priča o Milenijskim fotografijama se jednostavno zakotrljala i kotrlja se i dalje. Nezaustavljivo.
Šira javnost Šimu je upoznala i za vrijeme Domovinskog rata u kojem je ovjekovječio brojna ratna događanja i pojedince. Iza njega je više uspješnih projekata, a osim po milenijskoj fotografiji poznat je i kao autor projekta Terra Croatica (mapa fotografija) koja je doživjela svoje četrnaesto izdanje. Iza njega su i brojne nagrade (Polet i Studentski list) za fotografiju, novinarstvo i kameru. Svoje radove izložio je na dvadesetak samostalnih izložbi diljem Hrvatske i u inozemstvu…
Nakon Vodica gdje je sve počelo Milenijska fotografija nastavila se u Šibeniku. Nije dugo prošlo kad ga je nazvao Branko Viljac predloživši mu da ispred spomenika kralju Petru Krešimiru IV „poslika“ sve Krešimire i Krešimirke iz Šibenika i okolice. Odazvalo se njih čak 90.
-Sjećam se da mi je Petar Gardijan tada rekao da, ako treba, svaki dan radim na ovom projektu jer je u njemu vidio potencijal, a u meni prepeoznao čovjeka s vizijom koja me je kasnije vodila trnovitim putem. Ja sam, naime u početku u ovom projektu vidio samo muku, a drugi nešto novo, pozitivno, dobro, inovativno.
U Mariji Bistrici postrojit će 600 žudija, a cilj mu je – Vatikan
Bez muke, priča nam, nije prošlo ni prvo okupljanje vodičkih žudija- čuvara Kristova groba kojima su se pridružili žudije iz 7 župa što je bio početak žudijskog okupljanja na festivalima koji traju, evo već petnaestu godinu zaredom. Na zadnjem festivalu okupili su se žudiji iz 29 župa. Čak 600 čuvara Kristova groba u slikovitim odorama Strikoman će ovjekovječiti svojim aparatom u Mariji Bistrici 2018.g. Cilj mu je sve žudije odvesti u Vatikan i slikati ih s papom. Bit će to događaj o kojem će se pričati, zaneseno će Strikoman uvjeren u ispunjenje svoje velike želje.
Jedna od prvih Milenijskih „fotki“ bila je i ona snimljena na moru. Morsku rutu između Vodica i otoka Prvića Strikoman je spojio sa 120 brodova pod motom „ Brod do broda- kopno do otoka“. Morskom šušuru doprinosio je i jedan bučni kanader, prisjeća se Šime koji žali što je. „kurent“ učinio svoje pa se brodski lanac prema Vodicama malo odmaknuo s morske „crte“.
„Postrojio“ je Strikoman ispred svog aparata kupreške kosače u narodnim nošnjama, a zaposlenike tvornice Aluminij u Mostaru formirao je u prepoznatljiv znak ovog nekadašnjeg giganta. U Vukovaru je ispred ruševnog dvorca Eltz snimio „golubicu“, u Jastrebarskim vinogradima vinski vrč, u Sisku radnike tamošnje rafinerije… U Splitu su mladi formirani u oblik vrpce upozoravali na opasnost od AIDS-a. Snimao je i noćne atrakcije Zagreba, a potom i tržnicu Dolac koju su obilježili Šestinski kišobrani. Sa 40 metara visine snimao je Hajdukov grb od navijača u čijoj je poznadini bila Poljudska ljepotica. Upravo se ova Milenijska fotogarfija najčešće objavljuje, navodi Strikoman koji se nada da će nešto veliko napraviti i sa ovogodišnjom Sinjskom alkom koja priprema svoje slavljeničko 300-to izdanje.
S vremenom se specijalizirao i za nadnaravne portrete. Srcu mu je posebno prirastao onaj Borisa Dvornika, a dragi su mu i pokladni likovi, likovi iz crtića, sportske atrakcije, kulturna događanja…
-Ne zaboravljam ni svoje Vodice. Već sam oblikovao slova V i O i to od unuka i njegove generacije, a počeo sam kad su imali tri godine. Svako naredno slovo nastat će nakon tri godine tako ću obilježiti njihove sakramente- Pričest i Krizmu, a sa njihovom punoljetnošću ispisat će se puni naziv-VODICE.
Nasnimao se Strikoman toliko da se teško sjetiti svih onih koji su pozirali pred njegovim foto aparatom, a dosad je ovjekovječio 459 grupa. A projekt ide dalje.
Neke su fotografije bile zatjevne i u njihovu je kreaciju trebalo uložiti puno truda i vremena. Neke unatoč tomu nisu dobro ispale kao što je to slučaj sa onom snimanom za blagdana Gospe od Tarca na Kornatima. Od 400 hodočasnika formirao je gajetu koja nije baš najbolje ispala jer je sa statistima komunicirao iz zraka, ali je važno da je poruka uspješno poslana.
Kad kiša briše bundevu
Za Milenijske fotke zainteresirane su i tvrtke pa je tako u Strikomanovoj galeriji više simbola i amblema. U Vrbovcu nikako nije uspjevao oslikati na zemlji ogromnu bundevu jer je danima padala velika kiša koja je toliko natopila zemlju da je brisala svaki trag. Dosjetio se Strikoman rješenja pa je iz obližnje pilane uzeo daščice i njima označio položaje u bundevi.
Sjeća se naš sugovornik fotkanja brojnih dijamantskih pireva, susreta umirovljenika, obilježevanja značajnih obljetnica, akcija koje su imale za cilj senzibiliziranje javnosti za rijetke i teške bolesti, brojne svetkovine…Pred njegovim fotoaparatom strpljivo su stajali brojni limeni glazbari, vatrogasci, bikeri, liječnici, studenti, klapaši, časne sestre od Bezgrešne iz Šibenika, katolička mladež, mladi plesači iz Šibenika… Mladoženju i mladenku, zanesenjake u planine, snimio je na najvišem hrvatskom vrhu-Sinjalu na Dinari na kojeg su se popeli i vodički glazbari. U Kistanjama je snimao Janjevce, Gunju je snimao nakon katastrofalnih poplava…
Kako se sveti Vlaho nije dao uslikati
-Silom prilika postao sam i inovator jer je to zahtjevala situacija u datom trenutku. U Dubrovniku sam snimao lik svetog Vlaha, a uspija sam ga „ulovit“ tek u trećem pokušaju. Valovi koji su stizali na plažu nošeni jakim jugom nemilosrdno su brisali tragove obrisa iscrtane u pijesku pa mi je svetac Vlaho uspija tek od treće. Kad sam vidija da je vrag odnija šalu, odnosno da more nemilosrdno briše naše crteže uzeja sam velike „bovane“ i sa njima na plaži icrta lik sveca. Ne ide uvijek, naime sve glatko, ali se rješenje uvijek pronađe. Želja mi je da lik ovog sveca radim i na drugim dubrovačkim lokacijama među kojima je i ona na Stradunu.
Generala Antu Gotovinu uslikao je u Pakoštanima dok je on još bio u Haagu, Janicu Kostelić na Sljemenskoj stazi…
Strikomanovim milenijskim fotografijama obilježeni su mnogi značajni datumi i osobe iz bliže i dalje povijesti. Lik danas umirovljenog generala Ante Gotovine snimao je u Pakoštanima dok je on još bio u Haagu. Janicu Kostećić uslikao je na stazi na Sljemenu…Uskoro će u Sloveniju gdje će, također snimati Milenijsku na Festivalu đurđica.Velika mu je želja Milenijsku snimiti u Vatikanu i Sidneju. Kako je uporan, svestran, inovativan, kako ima viziju onoga što želi postići, sigurni smo da će mu se želja ubrzo i ostvariti.
