Zdravko Mamić u Nu2 (Foto: HRT)
Izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić za gostovanje kod Aleksandra Stankovića u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, kao da je odradio posebnu pripremu- sedativima. Mrtav hladan, što bi se reklo, odgovarao je na sva manje ili više provokativna pitanja voditelja, posipao se pepelom, širio degutantne količine demagogije, ukratko, nastojao je na svaki način sačuvati kontrolu. Od takvog Mamića gledatelji nisu imali što čuti, svaki odgovor vrvio je parolama i samohvalom, pa smo tako saznali i da je teoretski moguće čak i njegovo uhićenje, ali on se nema čega bojati jer je savršeno čist, ” nepogrešiv, najiskontroliraniji čovjek na svijetu”. Predsjednik HNS-a Davor Šuker uživa njegovu apsolutnu potporu, pa i kad neodgovorno izbjegava hrvatsku javnost u najkriznijim danima hrvatskog nogometa. Jer, on je tek volonter čije je benefite, ugled i slavu, hrvatski nogomet iskoristio širom svijeta.
Nenadahnutom Stankoviću i gledateljima uporno je prodavao” rog za svijeću”, razmetao se statistikama koje govore o Dinamu kao “prvom i jedinom”, a posve ležerno odignorirao činjenicu kako je riječ o klubu koji je proglašen najgorim u Europskom natjecanju ikad.
Što se Mamića tiče, hrvatski nogomet je iznimno uspješan, a krizu u HNS-u izmišljaju i konstruiraju mediji, ali i šef države Ivo Josipović, čime se predstavlja kao prvo ljudsko biće ispod Boga. Što je Mamiću otvorilo oči i pomoglo da shvati kako je Ivo Josipović gospodar hrvatske države. U kompromitiranju HNS-a Josipoviću su suflirali i nesposobni ljudi koji vode Hajduk, a prosvjede na splitskoj rivi organizirali su “neprijatelji hrvatske države”.
Bio je u Milanu i gledao kako gotovo 10 tisuća Hrvata pjevaju “Moja domovina”, kao pravi navijači i domljubi, a među njima nije bilo više od 200 huligana. Ali, Mamić je odmah znao da će oni izazvati incident i dovesti do prekida utakmice. I to se dogodilo. Narednih dana kao nikad prije, pokazalo se nepodijeljeno jedinstvo u osudi huliganizma, sve dok se u to nije umiješao Josipović svojom smišljenom netaktičnom intervencijom i sve okrenuo kontra HNS-a, nakon čega su zaredali zahtjevi za ostavke… Bio je to, dakle, inscenirani događaj, netko je imao koristi od toga, a sad se vidi i tko, insinuirao je Mamić.
Neredima na stadionima uzrok je siromaštvo i besperspektivnost, a za prazne tribine, nećete vjerovati, ali kriva je loša infrastruktura u koju država nije investirala ni euro. Prava je istina da stvarnih huligana nema više od 50 ali su tako dobro organizirani da lako okupe i nekoliko stotina izmanipulioranih mladih ljudi u dobi od 17-22 godine. Kad bi on, Mamić, bio kriv što su trbine prazne, to bi se riješilo za sekundu. Ali nije istina da navijači bojkotiraju utakmice radi njega, nego zbog hladnoće, zime, pasjeg vremena…Ne manjka Dinamu navijača, pa registriranih “Dinamovaca” je 1,6 milijuna kod kuće i još toliko u dijaspori…Ima li uopće drugih, čovjek bi se upitao, ili su svi vjerni Dinamu i Zdravku Mamiću, toliko da opstruiraju svaku utakmicu svoga voljenoga kluba!?
Podupire zahtjeve za depolitizacijom sporta, i da, Dinamo bi trebao ostati izvan politike, ali on sam priznaje, kako je u predsjedničkoj kampanji njegov favorit kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović, koja ima iskustvo u politici, bila je, veli Mamić, valeposlanica u Bruxellesu, a sad je pomoćnica NATO-a ( sic!), žena je , majka, sve što treba. Naročito za predsjednicu države…
Na izravno pitanje je li hrvatski nogomet kaljuža, pokušavao je izbjeći odgovor, no na kraju je, pritješnjen upornošću voditelja, krajnje neuvjerljivo rekao tek: – Ne, nije kaljuža. A močvara? To nismo saznali… Svakako, izvršnom predsjedniku Dinama, “gazdi hrvatskog nogometa”, nije nimalo čudno što kompletan sastav hrvatske mlade reprezentacije čine Dinamovi juniori. Zar je moguće da ni u jednom drugom klubu ili gradu nitko ne zna igrati nogomet, snebivao se Stanković, ali je hladan poput špricera Mamić ustrajno ponavljao kako je jedini kriterij za ulazak u reprezentaciju kvaliteta…
Populistički je propovijedao o svojoj socijalnoj osjetljivosti, o pomoći i potpori braniteljima, ali mu unatoč navodnoj tankoćutnosti prema potrebitima nije bilo neugodno reći da nasuprot umirovljenicima, bakicama koje žive od dvije tisuće kuna mirovine i plaćaju poreze i prireze da bi Grad financijski stimulirao klub, igrači Dinama imaju i po 300 tisuća kuna mjesečno, odnosno zarade i po 900 tisuća eura godišnje. Mamić u tome ne vidi ništa sporno, osim Stankovićeva pokušaja da ga, kako je uvrijeđeno više puta ponovio,” spušta na razinu bakica”.
Na osvrt novinara Borisa Rašete o liku i djelu “Mamića od nogometa” , čovjeka s istančanim smislom za novac, jedini komentar notornog vladara HNS-a, bio je: Je li to sin generala Rašete? Od Mamića bi svaki drugi komentar bio ravan čudu…
