Predblagdanski intervju sa šibenskom nutricionistkinjom i traženom autoricom i predavačicom.
Anita Šupe (Foto: Dolores Bura)
Anita Šupe ostala je bez knjiga. Vlastitih. “Prva hrvatska LCHF kuharica” i “Istine i laži o hrani” postale su tražena roba, pa se sad u šibenskom dizajnerskom studiju 2FG pripremaju nova izdanja. Anita Šupe je, pisali smo već, nutricionistica s diplomom iz Göteborga, koja već nekoliko godina pokušava, poprilično uspješno, razotkriti manipulacije o ‘zdravoj hrani’ i pripadajuće dogme prehrambene industrije. Anitu smo ‘uhvatili’ nekoliko dana po njenom povratku iz Varaždina gdje je na međunarodnom kongresu nutricionista predavala o LCHF prehrani (low carb high fat – manje ugljikohidrata više masti) kod dijabetesa, metaboličkog sindroma i pretilosti. Ovaj razgovor možete shvatiti kao davanje smjernica uoči blagdanskih gozbi. Dakle…
Da odmah riješimo blagdansku dilemu: ne trebamo se bojati masnoća, već ugljikohidrata?
I pšenice i glutena.
U svakom slučaju, mesa možemo koliko hoćemo.
Ljudi se boje svinjetine, misle da će se od te masti udebljati ili da će im se začepiti žile. Boje se čvaraka, slanine, jaja, kolesterola, masne hrane, a istovremeno se natrpavaju tijestom, pekarskim proizvodima, šećerom, brašnom i rafiniranim ugljikohidratima.
Znači, masti ne debljaju.
Masti su oduvijek bili dio ljudske prehrane, od kada živimo na Zemlji. To nam daje energiju, zatim važne vitamine topive u mastima, koji su izuzetno bitni za sve funkcije u tijelu, a daju nam i osjećaj sitosti. Dakle, i količinski jedemo manje kad jedemo masniju hranu. Ne može se čovjek prejesti mesa i slanine, to su zablude. To se događa kad jedemo tjesteninu ili kolače, time se ljudi prejedaju jer je to hrana koja je nutritivno siromašna, bez vitamina i minerala, i loše djeluje na organizam na puno načina.
I navodno izaziva ovisnost?
Da. Kad ljudi izbace takve proizvode te počnu konzumirati više prirodnih masti, više jaja, svinjsku mast, maslac, maslinovo ulje… onda su ljudi siti s manjom količinom hrane, jer dobiju sve što im treba; vitamine, minerale, energiju. Automatski jedemo količinski manje, a i manje puta na dan. Nismo više gladni, ne pada nam šećer u krvi. Kad jedete više masnoće, a manje ugljikohidrata, smireniji ste, zadovoljniji i imate puno više energije, fizičke i mentalne.
Što na to kaže službena znanost?
Znanost je u zadnjih nekoliko godina ove činjenice višestruko potvrdila. Toliko ima novih studija i stručne literature, da više nema nikakve sumnje da masti nisu štetne. Dakle, životinjske masti, ove kojih se mi najviše bojimo – iz maslaca, mesa, jaja i mlijeka – nemaju veze sa srčano-žilnim bolestima, niti bilo kojim drugim bolestima. Ono što je štetno jest prekomjerni unos šećera i škroba, koji su temelj današnje moderne prehrane. Ujutro krenete s pahuljicama i žitaricama za doručak, uz light mlijeko, za dva sata ste već gladni pa trčite kupiti pizzetu, krafnu ili slanac, za ručak pojedete tjesteninu, popodne sendvič, za večeru nešto slično… To je sami škrob! U svemu tome nema prave hrane koja bi nahranila tijelo. To je problem moderne prehrane i uzrok svih modernih bolesti, koje su u porastu posljednjih nekoliko desetaka godina.
‘Paleo prehrana’ koju zagovarate sugerira da se moramo vratiti iskonskoj prehrani. Koliko se, pak, promijenio naš organizam, odnosno probavni sustav? Možemo li se naše tijelo danas podnijeti ‘drevnu’ ishranu?
Nismo se promijenili. Epigenetika kaže da je genetski kod modernog čovjeka i onoga iz kamenog doba 95 posto isti, a hrana koju jedemo postoji zadnjih pedeset godina. Kad pričamo o žitaricama, istina je da su se one počele uzgajati puno prije, unazad pet ili deset tisuća godina, međutim te izvorne žitarice više ne postoje. Danas kad kažemo žitarica, uglavnom mislimo na pšenicu. Pšenično brašno nalazi se u većini proizvoda koje jedemo tijekom dana. A pšenica je zadnjih pola stoljeća degenerirana, genetski modificirana, hibridizirana i laboratorijski promijenjena da bi bila komercijalnija i otpornija. Dakle, pšenica koju danas konzumiramo je neprirodna i nema veze s onim od čega su naše bake mijesile kruh. Današnja pšenica ima tri puta više kromosoma u genima i ona proizvodi puno više glutena.
Anita Šupe (Foto: Dolores Bura)
A gluten je problem?
Najgori i najveći. Znanstveno je dokazano da je osjetljivost na gluten puno učestalija nego što mislimo. Nije samo celijakija u pitanju, nego puno više bolesti. Gluten je protein koji je vrlo težak za probavu, čak mnogi znanstvenici smatraju da ga ljudsko tijelo ne može probaviti.
I što nam radi?
Zbog loše ishrane imamo sve lošiju crijevnu floru, a taj gluten, koji se nije do kraja razgradio u aminokiseline, radi nam velike probleme. Kad uđe u krvotok, zbog fenomena ‘propusnih crijeva’, naš imunološki sustav prepoznaje gluten kao strano tijelo i tada se pokreću upalni procesi, stvaranja antitijela i nastaju autoimune bolesti. Preko pedeset bolesti se danas povezuje s nepodnošenjem glutena, bolesti koje gluten ili izaziva ili posluži kao ‘okidač’; bolest štitnjače, psorijaza, reumatodni artritis, multipla skreloza, različite neurološke bolesti, crijevne bolesti… Ogroman broj bolesti, a mi svakodnevno jedemo gluten – u kruhu, keksima, tjestenini, slanim štapićima , pizzi, pecivima… To su sad, znači, dva posebna problema: ugljikohidrati i gluten.
Znanost, kažete, to potvrđuje, a službene institucije ništa ne govore, niti zabranjuju…
Zbog toga što dogme o prehrani i zdravlju još uvijek imaju za cilj isključivo profit.
Jesmo li blizu trenutka da se konačno te dogme slome?
Jesmo. Lomi se, ali lobiji i korporacije se ne daju. Tu su ogromne zarade u pitanju. Kad su u šezdesetima, na temelju nekih lažnih studija, proglasili masti štetnima, onda je industrija počela vaditi masnoću iz proizvoda, a dodavati šećer koji je jeftin i isplativ.
Pa zarađivali bi i na mesu i povrću…
Ma nema zarade na mesu, jajima i blitvi. Tu se radi o lancu proizvođača, prerađivača, dobavljača, transporta, reklame, medija… Svi zarađuju od žitarica, koje se izuzetno jeftino otkupljuju, a izuzetno skupo prodaju. Radi se o maržama od po nekoliko tisuća posto. Na svježim namirnicama nema tolike zarade niti blizu. Velike bi industrije propale, Coca-Cola koja prodaje smeće bi odmah propala, kada bi se službeno obznanilo da je to otrov.
Za sporo podizanje prehrambene svijesti ne možemo samo kriviti industriju i medije. Naime, nema osobe na svijetu koja ne zna da je coca-cola nezdrava, pa opet se masovno kupuje…
Još je sedamdesetih britanski profesor John Yudkin napisao u knjizi o štetnosti šećera: ‘Kad bi se za bilo koji drugi aditiv u hrani znalo ovo što se zna o šećeru, odmah bi ga zabranili.’ Ali nisu ga zabranili. Nego su njega ušutkali i diskreditirali njegov rad. Ljudi su neinformirani, a mediji nameću svoje. Međutim, velika istina je i to da takva hrana izaziva ovisnost. Ali, jednom kad se očistite od toga, više nema želje za slatkim… Treba proći tu apsinencijsku krizu od sedam dana.
Samo sedam dana?
Prođe to jako brzo, za sedam dana ste k’o novi.
Jeste li ikad doživjeli nekakve pritiske da malo ‘smanjite doživljaje’?
Ne. Nikada. Iako sam to očekivala, otkako sam prije dvije godine počela svašta pričati protiv industrije, protiv hrane koja se propagira kao zdrava… Očekivala sam otpor, a dobila samo masovnu potporu čitatelja mojih knjiga i bloga, a kontaktiraju me i stručnjaci. Mnogo liječnika šalje svoje pacijente meni. Ljudi u osnovi žele pomoći i liječnici nisu krivi što nemaju pravu informaciju, nego je kriva njihova pristrana edukcija, koju je osmislila farmaceutska industrija. Njih se uči da prepoznaju simptome i prepišu lijekove, ne uči ih se da traže uzroke. Sve je više, nasreću, liječnika koji idu izvan granica u koje ih je sistem stavio.
Da zaključimo, koja je idealna spiza za blagdane?
Možemo uživati u svim predivnim tradicionalnim blagdanskim jelima, od pečene prasetine, sarma, bakalara, luganiga, kobasica do čvaraka, finih juha…
I nećemo uhvatiti niti kilograma?
Nećemo, ako se ne budemo ‘razvaljivali’ s kolačima, šećerom i brašnom. Šećer, pšenično brašno i margarin su tri najgora otrova koja unosimo u sebe, a lako možemo bez njih. Ne predlažem blagdane bez kolača, ali treba ih napraviti od prirodnih sastojaka, poput badema, oraha, jaja, pravog vrhnja, tamne čokolade…
Oglas
