Sinoć je u Šibeniku, nakon Barcelone, Buenos Airesa, Londona i Rima, premijerno izvedeno suvremeno katalonsko djelo.
Ekipa Arhimedova zakona
Tijelo uronjeno u tekućinu lakše je za težinu istisnute vode. U trenutku kada je Arhimed došao do svog slavnog zaključka, u njegovoj antičkoj Grčkoj spolni odnos s mlađim muškarcima smatrao se sasvim normalnim. Takoreći, prirodnim. Aristotel je tvrdio čak i – poželjnim. Od tada pa do slučaja trenera plivanja Robija u „Arhimedovu zakonu“ promijenilo se sve, pa se, čak i kad je pedofilija u pitanju, otišlo do ekstrema. Robi je zagrlio i poljubio uplakanog i prestrašenog Filipa, a koji sat kasnije bijesni roditelji porazbijali su prozore bazena.
Granice normalnog i nenormalnog središnja su tema istraživanja ovog djela Josepa Marije Miroa i Corominae, suvremenog katalonskog pisca, koji je u „Arhimedovu zakonu“ granice samo natuknuo, ali ih nije postavio. Postavlja ih publika sama za sebe, vjerojatno svatko od njih na drugačije mjesto.
Za šibensku publiku bio je to blagi šok. Vjerna kazalištu, no u zadnje dvije, tri godine naviknuta na komedije ili klasična djela, sad se suočila s teškom temom i golim dupetom Bojana Brajčića, koje je dvaput bljesnulo s pozornice. Brajčić, Oriana Kunčić, Jakov Bilić i Pere Eranović, splitsko-šibenska glumačka kombinacija, nisu imali lagan zadatak; kad se u potpunosti sprijatelje s tekstom, a i međusobno, „Arhimedov zakon“ pružit će sto posto svog potencijala.
Nenni Delmestre, splitska redateljica poznata Šibenčanima još od „Kontrakcija“ iz 2011., uspjela je u naumu kojega je najavila prije nekoliko dana – predstava zorno ocrtava „civilizaciju straha“ u koju nas je gurnulo ovo napredno tehnološko doba. Strah se cijelo vrijeme ocrtavao na licima glumaca, a straha je bilo i nakon predstave, kada su roditelji iz publike odmah pohrlili zvati svoju djecu da vide je li doma sve u redu.
Oglas
