Istrijani udruženi protiv monetizacije (izvor: Zelena Istra)
I dok potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma kojime se želi spriječiti tzv. monetizacija hrvatskih autocesta traje (do 25. listopada), a njezini inicijatori ne kriju zadovoljstvo dinamikom prikupljanja potpisa, paralelno u medijima sve češće istupaju ekonomski i drugi stručnjaci, udruge građana, kao i svjedoci sličnih procesa u nekim drugim državama, a koji upozoravaju na konkretne moguće štetne posljedice iznajmljivanja strateških državnih prometnica na četiri ili pet desetljeća.
Dugoročni cilj – onemogućivanje privatizacijskih pljački
U Puli se tako okupilo više aktera istaknutih istarskih građanskih udruga i sindikata, a kako bi upozorili na potencijalne štete od tzv. monetizacije, potkrijepljujući to vrlo jasnim ali negativnim primjerima iz susjedne Italije, nakon kojih bi i najgorljiviji razuman zagovornik tzv. monetizacije trebao razmisliti o svojim stajalištima.
– Prikupljanje potpisa organizirano je u 11 gradova Istre, a odaziv građana je iznimno velik, a iskustva nesposrednog razgovora s građanima na štandovima je da su vrlo dobro upoznati s ciljem inicijative i posljedicama davanja autocesta u koncesiju – kako su rekli predstavnici organizacijskog odbora inicijative «Ne damo naše autoceste!» u Istri Goran Matić (aktivist volonter), Dušica Radojčić (Zelena istra), Bruno Bulić i Rajko Kutlača (Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije) i Emil Jurcan (zadruga Praksa).
– Kratkoročni cilj inicijative za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma onemogućiti koncesioniranje autocesta, dok je onaj dugoročni onemogućavanje budućih privatizacijskih pljački – rečeno je.
Dakle, zašto u Italiji nisu baš bili zadovoljni tom njihovom monetizaciom, a nisu s njome veseli ni danas?
Italija: koncesioniranje autocesta je privatizacijska prevara
– U Italiji autoceste zovu kokama koje nesu zlatna jaja. Sve do kraja 90-ih godina gotovo sve autoceste u Italiji bile su javne a onda su 1999. privatizirane. Od tada do 2013. godine cestarine su u prosjeku narasle za 65%. U samo 6 godina je jedan od koncesionara, tvrtka Schemaventotto u vlasništvu Benettona, 6 do 7 puta multiplicirala vrijednost svog ulaganja u autoceste! Talijani to nazivaju privatizacijskom prevarom ili majkom svih prevara i to upravo zato što koncesionari nisu gradili autoceste, građene su javnim novcem, već su na kraju došli samo kako bi ubirali dobit. Zvuči poznato? Ni kod nas planirana monetizacija ne predviđa obavezu izgradnje autocesta već samo ubiranje profita 4 nadolazeća desetljeća – to je ta privatizacijska magija – upozorila je Dušica Radojčić iz Zelene Istre na loša iskustva s davanjem autocesta u koncesiju u Italiji, od kojih bi i mi u Hrvatskoj trebali nešto naučiti.
U Hrvatskoj je pak problematičan slučaj Bina-Istre i ugovora iz 1995. o koncesiji za projektiranje, financiranje izgradnje i upravljanja autocestama u Istri.
– Ugovor je sklopljen na 32 godine, a 55 km postojećih dionica, koje su uključivale i tunel Učku, stavljeno je na raspolaganje koncesionaru uz obavezu izgradnje dodatnih 141 km. Što je prvo napravila Bina-Istra nakon potpisivanja ugovora o koncesiji? Podigla je cijenu tunelarine s 12 na 24 kune. Danas ona iznosi 28 kuna. Od tada je prošlo 19 godina. Oni su se obavezali izgraditi 141 km novih autocesta u Istri a izgradili su oko 100 km odnosno 5 km godišnje. Država je u najintenzivnijem periodu izgradnje autocesta ,od 2003. do 2005., gradila 150 km godišnje. Realno je da se 100 km autocesta izgradi u 3 do 4 godine, no to nije u interesu koncesionara. I zato se mi još i danas od Pazina do tunela Učka vozimo jednom trakom u koloni iza kamiona, riskirajući prometne nezgode na toj vrlo opasnoj dionici. Ali zato uredno plaćamo cestarinu 51 kn od Pule do tunela. Jasno je da koncesionari rade samo u svom interesu. Zamislite koliko je dobrobiti za istarski turizam i gospodarstvo moglo nastati da puni profil izgrađen u nekom razumnom roku. No to nije sve – premda je cestarinu počeo naplaćivati odmah na već izgrađenom dijelu, i to i za tunel koji je izgrađen samodoprinosom, država je Bina-Istri , a ne obrnuto, od 2009. do danas isplatila oko milijardu kuna! – iznijela je vrlo znakovite podatke Dušića Radojčić.
Prva stvar – povećanje cestarine
Radojčić je na kraju upozorila i kako je prva stvar koju svaki koncesionar autocesta učini – povećanje cestarina.
– Zbog povećanja cestarina dobar dio prometa seli se na državne i lokalne ceste te time raste broj prometnih nezgoda na njima. Zbog povećanja prometa teških vozila odnosno većeg opterećenja dolazi do bržeg oštećenja, čiju sanaciju plaća država tj. mi građani. Koncesionari ostvaruju svoj interes, smanjuje se promet na autocestama ali zbog povećanih cestarina dobit ostaje ista, s time da se zbog smanjenog prometa smanjuju troškovi održavanja autocesta – zaključuje aktivistkinja iz Zelene Istre, jedne od najaktivnijih građanskih udruga u Hrvatskoj. .
Istrijani su se osvrnuli i na ulogu i izjave predsjednika RH dr. Ive Josipovića o tzv. monetizaciji, posebice na njegovu tvrdnju kako se ‘treba još informirati’.
– Predsjednik je imao 3 godine, koliko se o mogućnosti koncesioniranja autocesta govori, da se informira. Žalosno je da to nije učinio. Za razliku od njega, građani su jako dobro informirani o posljedicama monetizacije. Njegovu izjavu shvaćam kao perfidni poziv građanima da se ne izjašnjavaju – ustvrdio je sindikalist Bruno Bulić.
Nije cool ravnodušno promatrati
Inače, organizacijski odbor inicijative «Ne damo naše autoceste!» u Istri čine Centar za građanske inicijative Poreč, Čarobnjakov šešir, Nezavisni cestarski sindikat, platforma Pilula, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije, Tranzicijska Pula, zadruga Praksa i Zelena Istra. Pomoć u organizaciji prikupljanja potpisa pružaju mnoge druge organizacije i pojedinci/kem te su pozvani građani na potpisivanje zahtjeva za referendum te da se volontiranjem na štandovima na kojima se prikupljaju potpisi pridruže inicijativi ili se jave na: referendum.autoceste.istra@gmail.com
– Posebno ohrabruje velik odaziv mladih generacija koje smo već navikli karakterizirati kao indiferentne, odnosno nezainteresirane za ‘politička’ pitanja. To pokazuje da mladi u sve većoj mjeri uviđaju da, iako ‘politika nije cool’, nije cool niti ravnodušno promatrati kako se pred našim očima rasprodaje njihova budućnost, odnosno naša javna, zajednička dobra, te kako je i njihov angažman od presudnog značaja kako bi se političke elite prisililo na uistinu odgovorno upravljanje društvom. Danas to znači otpor privatizaciji autocesta, ali već sutra ti isti mladi morat će, u ime bolje budućnosti, suprotstaviti se – između ostalog – i komercijalizaciji i privatizaciji obrazovanja i zdravstva, recimo – zaključio je Goran Matić.
