Kninski ping-pong optužbama zbog DIV-TVIK-a kao potencijalnog zagađivača koji nema riješeno pitanje odvodnje tzv. industrijskih otpadnih voda, postaje sve intrigantniji. Na prozivke gradonačelnice Josipe Rimac da je još 1997. tadašnja uprava TVIK-a dobila sredstva za sanaciju otpadnih voda, ali o tome nije vodila računa nego novac potrošila za druge namjene, javio se Ivica Barišić koji je u to vrijeme bio direktor kninske Tvornice vijaka.
– Kredit smo dobili od HBOR-a za program obnove proizvodnje u TVIK-u, ni kuna nije sjela na naš račun, HBOR je sve plaćao po našim fakturama, a pola kreditnog iznosa ostalo je nepotrošeno. Gdje je završilo 6-7 milijuna, od ukupno 14 odobrenih, treba pitati Davora Vareninu kojega je HDZ instalirao na funkciju direktora nakon moga odlaska. Osim toga, gradonačelnica Josipa Rimac koja mene proziva, oprostila je DIV-u bar dvije sanacije TVIK-a, oslobađajući ga plaćanja komunalnog doprinosa! – kaže Barišić.
Barišić je u TVIK došao 1997. za direktora, a iz Tvornice je otišao Vinko Marić, koji je bio tehnički direktor.
– Tada počinju kojekakve igre i opstrukcije, a Marić je – optužuje Barišić – stranački rovario i prije odlaska, dok ga nisu uhljebili na mjesto dužupana šibensko-kninskog. Kredit HBOR-a TVIK-u je odobren tek iz trećeg pokušaja, kaže, jer je sustavno sabotiran, “pa sam na kraju sjedio pred uredom Antona Kovačeva danonoćno, sve dok nam sredstva nisu odobrena. Ali – napominje Barišić – od ukupno 4 milijuna tadašnjih maraka, ostalo je nepotrošeno 1,6 milijuna DEM kredita. Što se s tim dalje događalo treba pitati Davora Vareninu kojega je HDZ instalirao za direktora nakon moga odlaska. Samo morate znati da na sam račun Tvornice nismo ni kunu dobili od kredita, nego smo račune slali HBOR-u i oni su ih plaćali. Sve po Programu obnove proizvodnje. Svaka kuna je bila namjenski za proizvodnju, za repromaterijal, strojeve. A uz to, triput su nam blokirali kredit. To je bila igra Zvonimira Puljića i Drage Krpine koji su navodno imali nekog američkog kupca za TVIK, trgovca vinima, a ja sam odbijao potpisati ugovor – priča Barišić.
DIV-TVIK je prijetnja zbog otpadnih ulja , a ne mazuta!
Nema nikakve dvojbe da DIV-TVIK zagađuje okoliš otpadnim uljima iz proizvodnog procesa, potvrđuje Barišić. – Ali nema govora o izlijevanju mazuta iz rezervoara, jer je taj rezervoar, koji je u ratu granatiran, potpuno prazan još od 80. godine, i otad nije u upotrebi. Sad se spekulira s tim rezervoarom i mazutom ne bi li se od ministra Zmajlovića izvukla sredstva za sanaciju – smatra bivši čelnik Tvornice vijaka u Kninu. TVIK godišnje troši, kaže Barišić, 250-300 tona ulja za termičku obradu u procesu proizvodnje, i to otpadno ulje završava u Orašnici, ili se stavlja u bačve i deponira u zemlju. I to jest ekološka opasnost!
Ali, dodaje Barišić, gradonačelnica Josipa Rimac koja mene proziva da sam nenamjenski potrošio sredstva za sanaciju, oprostila je DIV-u komunalni doprinos u iznosu od bar dvije sanacije, i još potpomogla stanogradnju u Zagrebu… K tome, naglašava, komunalni doprinos je oprošten za objekt koji nema ni građevinsku ni uporabnu dozvolu, pa je razumljivo da se na otvaranju te nove Debeljakove tvornice nije pojavio nitko osim gradonačelnice Rimac i župana Pauka. Iako se, navodno, radi o investiciji od 50 milijuna eura, a ja bi rekao teško da je uloženo više od 10 milijuna!
V.Marić: Duga je to i zagonetna priča…
Prozvani Barišić optužbe na račun gradonačelnice niže kao na tekućoj traci, pa spominje obnovu stambenih zgrada bez troškovnika, izgradnju infrastrukture kojom se primarno pogoduje investitorima, a ne potrebama građana. Naposlijetku, kaže, ogromna su sredstva investirana u gradski sustav odvodnje, a kanalizacija kod svake veće kiše pliva ulicom…
Vinko Marić se ne želi, kako kaže, uključivati u tu priču niti komentirati optužbe. Otišao je iz TVIK-a 1997. godine i s tim zaključio. Jedino, veli, može reći da je ekološka svijest rasla tijekom godina. “Nekad ekologija nije bila tako u modi”, a najveći pritisak u tom smislu na Knin je radio NP Krka, pa je Grad “stiskao” TVIK. Tvornica ima uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, ali neodgovarajućeg kapaciteta i taj problem industrijskih otpadnih voda mora, naravno, rješavati onaj tko ih stvara”. Marić također smatra da su kreditom HBOR-a trebale biti sanirane i otpadne vode, jer je sve to dio proizvodnje. Proizvodnja je u TVIK-u doista bila pokrenuta, ali se u sanaciju okoliša nije ulagalo.
– Danas slušam kako bivša ministrica okoliša Mirela Holy pita premijera što se poduzelo na sananciji otpadnih voda u DIV-TVIK-u i zaštiti Orašnice, a još 2009. je Tomislav Debeljak u suradnji s Ministarstvom okoliša napravio dubinsku snimku cijelog terena na kojoj je evidentirano zagađenje. Taj je dokument Holy zatekla u ladici kad je došla u Ministarstvo, dakle, imala je spoznaju o tome kao i njeni prethodnici, ali nije poduzela ništa. Osim toga, u knjizi Vode Dalmacije koju je Nives Štambuk Giljanović objavila 1994. autorica piše kako se još od 1982. prati stanje izvora, zagađenje Orašnice i područja TVIK-a i još tada se utvrdilo prisustvo teških metala u vodi. Zamislite, od 1982. se to zna i nitko nije poduzeo ništa na sanaciji okoliša i zaštiti izvora. Ali, duga je to i zagonetna priča- na kraju će Marić.
