Okupili smo organizatore FALIŠ-a, koji će u Šibeniku biti održan od 3. do 6. rujna.
Kruno Lokotar, Emir Imamović i Srećko Horvat (Foto: Hrvoslav Pavić)
Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar i Srećko Horvat u srijedu, 3. rujna, startaju s drugim Festivalom alternative i ljevice u Šibeniku. U organizacijskom timu je i grafički dizajner Ante Filipović Grčić, koji je u vrijeme ovog razgovora bio zaokupljen postavljanjem izložbe iz privatne zbirke Dubrovčanina Voje Šindolića, koja s pravom nosi epitet svjetske ekskluzive ovogodišnjeg FALIŠ-a. Riječ je o skicama, slikama i crtežima Charlesa Bukowskog, Patti Smith, Jerryja Garcije, Williama S. Burroughsa, Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca i drugih bitnika, koje javnost nikada nije imala prilike vidjeti.
Zvijezda 2. FALIŠ-a je, dakako, španjolska časna sestra benediktinka Teresa Forcades, kritičarka kapitalizma i konzumerizma, bankarskog sustava i farmaceutske industrije, koja je na glas „kontroverzne sestre“ u prvom redu došla zbog zagovaranja prava žena na pobačaj. Na FALIŠ dolaze i bivši nogometaš Ivan Ergić, zatim glazbenik Damir Avdić, autor Andrej Nikolaidis, Selvedin Avdić, Goran Dević, Ankica Čakardić i mnogi drugi. Gosti su respektabilni, zanimanje veliko, a organizatori svakodnevno primaju upite o cijeni ulaznica, jer je mnogima teško povjerovati da bi ulaz na predavanja ovakvog sastava mislilaca i autora bio besplatan. A besplatan je.
Pirke: FALIŠ je, kako to obično biva, nastao iz potpuno iracionalnih razloga. Razgovor je započeo tezom: „Možda ne bi bilo loše imati nešto u Šibeniku što bi…“. Pa se onda taj razgovor otegnuo, pa smo na kraju smislili mali ljevičarski festival u Dalmaciji. Za razliku od Zagreba, koji je otvoren za sve vrste političkog organiziranja, Dalmacija je dosta kruta. Šibenik se nametnuo kao idealan okvir.
Kako to?
Pirke: Pa Šibenik prije rata nije imao turizam, jer mu nije trebao. Ali je imao industriju. Dvadeset i pet godina kasnije, Šibenik se pokušava pronaći u turizmu, krajnje neuspješno, industrije nema nikakve i zapravo se na tom mikroprostoru vidi što je rezultat tranzicije u Hrvatskoj. To je, dakle, deindustrijalizacija, oligarhizacija i svođenje jedne ogromne regije na mjesto u kojoj se pružaju usluge, na zemlju gordih konobara.
Kruno Lokotar (Foto: Hrvoslav Pavić)
Čini se da je procjena bila dobra – FALIŠ je lani u Šibeniku doživio uspjeh.
Pirke: Ustvari mi nikad nismo vjerovali da će to uspjeti. Naručili smo trideset stolica za predavanje Borisa Budena, a došlo je tristo ljudi. Onda smo se jednu večer poklopili s nogometnom utakmicom Hrvatska – Srbija, čak smo razmišljali da sve otkažemo. No, na kraju kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na razgovor s Tariqom Alijem, bilo je jasno da je od onoga „mogli bismo raditi nešto u Šibeniku…“, nastalo nešto što ćemo stvarno morati raditi.
Lokotar: Šibenik se idealnim izborom pokazao i stoga što je grad fantastičan, stara jezgra je sačuvana. A i kad smo malo prokopali, vidjeli smo da ovdje ima navjerojatnih ljudskih resursa, koje treba aktivirati i učiniti uočljivim na nacionalnoj razini. Odmah smo skužili blogere, muzičare, slikare, kao i grafičkog dizajnera Antu Filipovića Grčića, koji bi kao dio tima trebao sada ovdje s nama ravnopravno sjediti. Ove ćemo godine imati i opipljive rezultate tih nastojanja; Kristijan Mirić, poznat kao „informatičar starog kova“, primjerice, dobiva knjigu…
A da festival nije u Šibeniku jer je tako Imamoviću najzgodnije?
Pirke: Dobro, stoji i to.
Horvat: Definitivno.
Pirke: Ima tu još nešto… Na jednom drugom sličnom festivalu u Dalmaciji dogodilo se da je u nekoj javnoj instituciji zabranjen nastup dvojici uzvanika, jer su dan ranije gostovali u Beogradu. E to se u Šibeniku ne može dogoditi. Ne živimo mi u iluziji da nas ovdje svi vole, postoje naravno ljudi koji se s nama ne slažu. Ali Šibenik nema tu dimenziju agresivnosti, na koju se nailazi u drugim gradovima. U Šibeniku ne postoji nosač na kolodvoru kojemu na kolicima piše „za dom spremni“.
Parola festivala je ‘Jedna borba, još jedno mjesto’. Protiv koga se borite, tko su prirodni neprijatelji FALIŠ-a?
Horvat: Pa evo, sasvim konkretno: rekao bih da je Teresa Forcades naš odgovor na Željku Markić i na sve ono što ne valja u današnjoj crkvi u Hrvatskoj. Tu se pokazalo da je FALIŠ ove godine iskoračio iz očekivanih okvira, s jedne strane sa sestrom Teresom, jer smo se počeli baviti religijom na najozbiljniji mogući način, što se možda i ne bi očekivalo od trojca poput nas…
Lokotar: Trojstva si rekao?!
Horvat: OK, pa može i trojstva… Situacija u Hrvatskoj je takva da postoji 90 posto vjernika u državi koji su nažalost osuđeni na ono što propovijeda službeni crkvani nauk, a znamo da to vuče korijene iz tradicije, konzervatizma, koketiranja s kojekakvim referendumima, ograničavanja ljudskih prava manjinama svih vrsta. I zapravo, Teresa Forcades tu dolazi kao neka vrsta protuotrova. Ono što je nama važno, jest to da bi veliki broj vjernika u Hrvatskoj, koja jest zemlja vjernika, potražio nešto drugo. Oni možda ne bi slijedili nauk crkve kakvim ga se prezentira. A sestra Teresa pokazuje da u samome nauku u kršćanstvu, još recimo od poslanica svetog Pavla, postoji ideja egalitarnosti, emancipacije, solidarnosti, nečega što je crkva zapravo zaboravila.
Emir Imamović (Foto: Hrvoslav Pavić)
Dakle, ove godine borba se svodi na redefiniranje kršćanskog nauka…
Horvat: Između ostalog. Naravno, na FALIŠ-u postoji i niz drugih područja borbe, jednako važnih.Tu je i Ivan Ergić koji dolazi iz Šibenika. Znači, bit će riječi o sportu u kojega je država duboko uronjena. Kao što su moje kolege već navele, na općenitoj razini, kroz tranzicijski period došlo je do potpune deindustrijalizacije čitave regije. Hrvatska se pretvara u perifernu državu Europske unije, koja će za dvadeset godina biti isključivo turističko odredište. Želimo propitati i resurse koji postoje u ovoj državi i različite ekonomske modele, ali i antifašizam, koji nam se nameće kao tema festivala za iduću godinu.
Lokotar: Želja nam je i polemizirati sa zajednicom kako bi počela sama razmišljati o svojoj budućnosti.
Horvat: Pa i Teresa Forcades se u svojoj knjizi „Bez straha“ upravo zalaže sa jačanje lokalne zajednice. Vidjeli smo na primjeru pokreta u Španjolskoj ili Grčkoj, da nije najvažnije propovijedati neku ideju još jedne borbe u nekoj apstraktnoj revoluciji. Teresa je to lijepo rekla, parafrazirajući Marxa, da je revolucija postala zapravo opijum za narod. Dakle, ako se ne poveženo na mini-razini, ako ne mijenjamo stvari na lokalnom nivou, onda nećemo niti na nacionalnom.
Pirke: Kad kažeš „jedan svijet, jedna borba“, kako glasi slogan koji smo mi parafrazirali, ti uvijek sebe možeš postaviti u poziciju da si dovoljno malen, da nemaš zašto sudjelovati u svjetskoj revoluciji. No, stvari treba svoditi na lokalnu razinu. Kad se nešto događa tu kod tebe i kad postoji cilj koji vidiš s prozora, onda se borba čini puno smislenijom, puno racionalnijom.
Trenutak drugog FALIŠ-a u Šibeniku prilično je zanimljiv, ‘slučaj Azimut’ još je vruć…
Pirke: A čuj… Postoje čak i ozbiljni ljudi koji tvrde da je stvarno Gavrilo Princip kriv za početak Prvog svjetskog rata, a ja vjerujem da bi rat počeo i da je Gavrilo promašio. Takav je i „slučaj Azimut“. To je povod koji se mogao, a i nije morao dogoditi. Da nije bilo policijske intervencije u Azimutu, za dva bi mjeseca bilo nešto drugo. Ovdje se stvari gomilaju 25 godina… Ima Zabranjeno pušenje onaj stih: „Što je bila partija, to je opet crkva…“. Dakle, centar mišljenja je nakon SKJ, postala crkva. I 25 godina ta se dogma čvrsto drži. I kao što su se ljudi umorili od socijalizma jer nije bilo slobode, tako se ljudi umore i od demokracije u kojoj granice slobode definira crkva ili konzervativni dio društva. Azimut se dogodio, a da nije, dogodilo bi se nešto drugo. Mi nismo dio tog sukoba, ako sukob uopće postoji, ali pripadamo onoj strani koja zaista misli da nije nikakav napredak jednu dogmu zamijeniti drugom.
Srećko Horvat (Foto: Hrvoslav Pavić)
Jesu li ljevičarske ideje danas zbilja alternativa, kako sugerira samo ime festivala? Odnosno, je li desničarenje mainstream?
Pirke: Nažalost, mislim da ni desničarenje nije mainstream. Mainstream je, kako se to kaže… politika centra, u kojoj se izbori događaju da bi sve ostalo isto. Dakle, nije ljevica alternativa desnici. U Hrvatskoj je desnica, koliko god bila ponekad glasna, ustvari politički marginalna. Ovdje postoji vrlo širok centar, i to je problem, u kojem se nekim stvarima pristupa religijski. Dakle, Ivica Todorić se ne propituje, on je sveta krava, totem hrvatskog društva. I nikad se nećemo pitati kako je on postao to što jest, i je li normalno da žena za 2900 kuna radi 24 sata u trafici. To je ono čemu su fališevci alternativa. Jer nije baš neka nauka biti alternativa HČSP-u ili HSP AS-u, to je više pitanje mentalnog zdravlja, nego političkog opredjeljenja.
Lokotar: Neoliberalizam kao takav, dogma svih dogmi, jest taj mainstream, a već je i povijesno i praktično dokazano da alternativa postoji. Društveni procesi su dinamični i promjenjivi…
Pirke: Neka Srećko nešto kaže, kao najmlađi stari ljevičar na svijetu…
Horvat: Sve potpisujem!
Postoje li neki razrađeni širi ciljevi FALIŠ-a? Prosvjetljivanje, edukacija, otpor…?
Pirke: Bosanski pisac Nenad Veličković mi je pričao da je početkom devedesetih pomislio da je lud. A onda je pročitao knjigu Dubravke Ugrešić „Kultura laži“ i shvatio je da je ustvari skroz normalan. Nama se to na FALIŠ-u događalo prošle godine – ljudi su nam zahvaljivali na festivalu, jer su dotad mislili da su usamljeni, da su sa svojim stavovima sami među svoja četiri zida. Ako možemo govoriti o nekom jasno definiranom cilju, to je zaista izlazak iz ormara, oglašavanje ideja i načina razmišljanja koje evidentno postoji u društvu. Cilj je, dakle, stvoriti klimu u kojoj se ljudi, koji razmišljaju na ovaj način, neće osjećati izolirano i usamljeno. Ne vjerujemo mi da ćemo promijeniti svijet te da u nedjelju, dan poslije FALIŠ-a, neće više postojati kapitalizam. Postojat će i bit će isti. I bit će jednako moćan. Ali će tu nedjelju biti možda pedeset ljudi koji se više neće osjećati izolirano.
Lokotar: Prosvjetiteljstvo je ozbiljna paradigma i uvjeren sam da bilo koje demokratsko društvo bez prosvjetiteljstva ulazi u ovaj ili onaj vid diktature. Dakle, da… FALIŠ ima tu prosvjetiteljsku i edukativnu narav. I nisu se samo Šibenčani prepoznali u idejama koje su se lani čule na FALIŠ-u. Prišao nam je i Saša Antić iz TBF-a koji nas je molio da ovakvo nešto organiziramo i u Splitu, dobili smo čestitke iz Karlovca… Znači, pomiču se granice, odjeka ima…
Pirke: Ove godine imamo i volontere koji dolaze iz Knina, Vodica i cijele srednje Dalmacije, a imamo najavljenu i delegaciju iz Širokog Brijega. Dakle, prvi put u povijesti će se oko dva čovjeka iz Širokog deklarirati kao ljevičari.
Plakat festivala FALIŠ
Kompletan program 2. FALIŠ-a:
Srijeda, 3. rujna
18:00, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“- Film: Retrospektiva Gorana Devića: Uvozne vrane (22′) i Dvije peći za udarnika Josipa Trojka (33′)
19:00, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ – Instalacija: predstavljanje rada Borka Čelara (predstavljaju: Zdenka Bilušić, Kruno Lokotar)
20:00, Trg Ivana Pavla II/Mala loža – Književna večera: Kristijan Mirić, Informatičar starog kova (predstavljaju: Kruno Lokotar, EmirImamovićPirke; čita: Kristijan Mirić)
21:00, Trg Ivana Pavla II/Mala loža – Predavanje: Srećko Horvat : Dug naš svagdašnji
22:30, caffe barDomald – službeno otvaranje (prodajna izložba kolaža Maše Kolanović iz knjige Jamerika u dobrotvorne svrhe – za šibenske beskućnike)
Četvrtak, 4. rujna
18:00, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“– Film: Retrospektiva Gorana Devića: Sretna Zemlja (51′)
19:oo, Galerija „Matija“–Izložba likovnih radova: „Beatange, stari pokvarenjak, punk-princeza i ostali“ iz arhive Voje Šindolića i kolaž-recital izloženih autora (KrunoLokotar, Vojo Šindolić)
20:00, Trg Ivana Pavla II/Mala loža – Okrugli stol: Zašto (nas) se Crkva boji? (moderira: Branko Sekulić, sudjeluju: Zoran Grozdanov, Jadranka Brnčić)
21:30, Trg Ivana Pavla II/Mala loža – Književna večera: Selvedin Avdić: Mojafabrika (predstavljaju SelvedinAvdić, EmirImamovićPirke, Srećko Horvat)
22:30, Trg Ivana Pavla II/Mala loža: Tri pa jedan: književni i ostali razgovori (vodi: Kruno Lokotar; sudjeluju: Goran Dević, Emir Imamović Pirke i Selvedin Avdić; tema: neposredna proizvodnja umjetnosti)
Petak, 5. rujna
18:00, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“– Film: Retrospektiva Gorana Devića: Tri (26′) i Nemam ti šta reći lijepo (30′)
20:00, Trg Ivana Pavla II/Mala loža –Vrijeme sporta i profita; razgovor s Ivanom Ergićem(vodi: Damir Pilić)
21:00, Trg Ivana Pavla II/Mala loža – Okrugli stol: Otroci socijalizma (moderira: Ankica Čakardić, sudjeluju: Predstavnici Dalibor Jovanović i Anita Tolić)
22:30, Trg Ivana Pavla II/Mala loža–Koncert: Damir Avdić aka Damir Avdić
Subota, 6. rujna
18:00, Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“– Film: Dušan Moravec: Damir Avdić– Pravi čovjek za kapitalizam (53′)
20:00, Trg Ivana Pavla II/Mala loža – Predavanje: Andrej Nikolaidis: Topovi utopije
21:30, Trg Ivana PavlaII/Mala loža – Razgovor: Teresa Forcades (benediktinska sestra i aktivistica, Katalonija/Španjolska; vodi Srećko Horvat)
23:00, caffe bar Domald–The end
