Katedrala na pramcu kruzera (foto: Hrvoslav Pavić)
Turistički potencijali Šibenika su ogromni, ali jednako je velika i opasnost da Šibenik krene stopama Dubrovnika i ponovi grešku razvijanja nepoželjnog masovnog i tzv. kruzer-turizma. Šibenik ne smije dopustiti da njegova gradska jezgra, kao u Dubrovniku, bude poligon nesmiljenog nekretninskog biznisa i apartmanizacije, pri čemu su većinu nekretnina pokupovali strani državljani, i koja je, na koncu, dovela dio toga da je grad u zimskim mjesecima avetinjski pust, u osnovnoj školi prvi razred pohađa tek šestero učenika, a Dubrovčani su uglavnom nezadovoljni aktualnim stanjem, unatoč laskavoj tituli ‘bisera hrvatskog turizma’.
Turist kao građanin
To su tek neke od sugestija i zanimljivih navoda kakvi su se mogli čuti na dvodnevnom skupu u Šibeniku, a na kojem su provedene radionice, predavanja, edukativni treninzi i konzultacije nazvani “Inovacija i održivost – suradnja i povjerenje”, sve u sklopu projekta revitalizacije tvrđave sv. Mihovila. Pod vodstvom voditeljica skupa, Karmen Krasić Kožul iz tvrtke Lab852 za kulturni menadžment iz Zagreba i Tine Vickov iz agencije Manifesta za marketing i turizam u Šibeniku, u njemu je sudjelovalo oko 40 poduzetnika, turističkih vodiča i zaposlenika kulturnih institucija Šibenika, kako kažu organizatori.
Dr. Inga Tomić Koludrović (snimio Nino Šolić)
Dva iznimno zanimljiva predavanja održala je dr. Inga Tomić Koludrović, stalna profesorica sociološke teorije na Sveučilištu u Zadru, autorica brojnih knjiga i suradnica više svjetskih sveučilišta, a koja se u svojim istraživanjima ponajviše bavi sociologijom životnog stila, mladih, žena, grada, kulture i turizma, te efektima globalizacije na kulturu i identitet. Na ovome skupu je održala dva predavanja naslovljena Uloga građana u kulturnom turizmu i Turist kao građanin, u kojem je ukazala na rezultate istraživanja aktualnih trendova u turizmu, upozorila na moguće negativne posljedice nepromišljenog razvoja turizma, te uputila na smjernice koje bi trebalo slijediti radi kvalitetnijeg dugoročnog razvoja te djelatnosti, s naglaskom na kulturni turizam. Tako je govorila i o tipovima kulturnih turista i sadržajima koji ih uglavnom privlače u određene sredine. No kakve bi turiste mogao privući Šibenik?
– Takvima su posebice zanimljivi sadržaji koji pridonose općoj atmosferi grada, a koji su prikaz lokalnih običaja i lokalne kulture. Rijetko su mali gradovi na Mediteranu u mogućnosti prezentirati vrhunsku kulturu kao što je to moguće u velikim urbanim centrima, ali povremeno mogu imati sadržaje vrhunske kulture ako je održavaju na temelju kulture grada, odnosno svakidašnjeg življenja grada koji onda privlači taj tip turista. No to nije slično klasičnim kulturnim turistima. Naime, klasični kulturni turisti su motivirani kulturom samom po sebi. Ima ih nekoliko tipova: jedan tip su oni upravo motivirani kulturom koji odlaze u određene gradove na određene manifestacije, primjerice oni koji odlaze u Salzburg na glazbeni festival. To su platežno vrlo sposobni turisti, mogli bi reći. Takvi su i oni koji odlaze na berlinski biennale, tj. oni koji su motivirani specifičnim kulturnim događajem za koji imaju interesa. Ali onaj tip kulturnih turista na koji može Šibenik računati su drukčiji: to su kulturni turisti koji još ne znaju o Šibeniku toliko puno da bi ih privukao konkretni kulturni događaj. Ali takvi će se naći u gradu upravo zbog toga što žele tu ostati, jer žele doživjeti osjećaj urbanosti mjesta koji nije preveliki grad, a također nisu oni koje zanima tip turizma u kojem imate samo plažu i sunce. On hoće osjetiti bilo grada, hoće iskusiti tu atmosferu i autentični urbani sadržaj, ali on će posjetiti i kulturnu baštinu i kulturne događaje koje mu tom mjesto nudi – kaže dr. Tomić Koludrović.
Stanovnici napuštaju grad, a turisti hoće stanovnike
Zanimljivo je kako na gotovo istovjetan tip turista tako mogu računati i Šibenik i Split, ističe.
– Na taj tip turista uglavnom može računati Šibenik, a to je isti tip koji je karakterističan i za Split. Unatoč činjenici da i Šibenik ima katedralu koja je upisana u UNESCO-ov popis, a Split Dioklecijanovu palaču koja je na istom spisku, malo ljudi je motivirano isključivo takvim spomenicima za dolazak u ove gradove. No, najznačajniji problem tog tipa turizma koji se pojavio u mediteranskim gradovima, na Balearima i slično, a kod nas je najpoznatiji u Dubrovniku, je da generira jedan proces gentrifikacije. Taj proces je pokrenuo i ubrzao apartmanizaciju unutar starih gradskih jezgra i nekretninski biznis, koji rezultira činjenicom da u gradskim jezgrama stanovništvo napušta svoje stanove i kuće: bilo stalno ili privremeno tijekom ljeta, i prepušta ih turistima. I tako grad ostaje bez stanovnika u gradskoj jezgri. I to je zapravo problem. To je problem koji i dugoročno može utjecati na taj tip turizma, jer turisti koji hoće tu vrstu gradske atmosfere, oni hoće baš grad. Oni hoće živost lokalnog stanovništva, žele biti uključeni s građanima u njihovu svakodnevnom životu. Oni žele biti tamo gdje lokalno stanovništvo pije kavu, gdje ide na marendu… i tome slično. Hoće osjetiti tu atmosferu grada. Zato je važno pratiti taj razvoj turističkih trendova, u čemu nam pomažu istraživanja, ankete – ističe dr. Inga Tomić Koludrović.
Radionica Janje Song (foto Nino Šolić)
Nadalje, radionicu kulturnog i kreativnog poduzetništva: “Upravljanje za inovaciju” vodila je Janja Song sa studija kreativne ekonomije i kreativnih industrija na sveučilišta Kingston u Londonu, inače rođena Virovitičanka koja već dulje vrijeme živi i radi u Velikoj Britaniji. Sudionici radionica su na koncu predstavili projekte koje su radili timski, a od kojih su kao najbolje odabrane slijedeće: “Natural Stress Relief” – tematska ruta za relaksaciju i alternativnu medicinu; “Kalafat” – Ulični muzej tradicionalne brodogradnje u Docu; “Šibenik App” – interaktivni muzej razvijen kao mobilna aplikacija i “Find Your Stage” – jednodnevno glazbeno događanje na četiri šibenske tvrđave. Moglo bi se primijetiti i kako ne bi bilo zgorega uz naziv na engleskom jeziku eventualno dodati i onaj na hrvatskom jeziku, matičnom jeziku žitelja Šibenika koje se i kroz ove radionice nastojalo ‘povući’ na interakciju u procesima kreiranja i promišljanja gradskih turističkih sadržaja.
Za nejasnoće oko Terranea odgovorni – novinari?
Zanimljiva je bila i panel diskusija na kojoj su sudjelovali, uz već navedene sudionike, i Mate Škugor, organizator festivala Žedno uho, Terraneo i Super uho, Luka Pavić iz Terraneo Festivala, Maja Trlaja v.d. ravnateljice HNK Šibenik, Ivana Bujas Rupić, zamjenica pročelnika za gospodarstvo u Gradu Šibeniku, Gorana Barišić Bačelić, voditeljica Odjela za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava u Muzeju grada Šibenika i Jelena Šišara sa studija turističkog menadžmenta Veleučilišta u Šibeniku.
Panel diskusija u šibenskoj Gradskoj vijećnici (foto Nino Šolić)
Posebno zanimljiv je bio osvrt Luke Pavića iz Terraneo festivala koji je odgovornost za svojevrsni šok i manjak informacija nakon što je objavljeno da se šibenski festival ove godine neće održati u obimu kao proteklih godina pripisao – novinarima.
Naime, mnogi u Hrvatskoj i inozemstvu su bili neugodno iznenađeni takvim razvojem događaja, kakav su Šibenčani doživjeli kao veliki udarac za šibenski turizam, no unatoč tome nije uslijedilo jasno pojašnjenje okolnosti koje su dovele do toga, niti od strane organizatora, a tako niti od šibenskih vlasti.
Tako smo barem od predstavnika organizatora doznali jedno uistinu zanimljivo stajalište o tome tko je istinski ‘krivac’ za informacijski vakuum oko Terranea.
Radioničari obrazlažu plodove radionice (foto Nino Šolić)
