Davor Šuker (46) opet dublira prvog ‘jahača hrvatskog nogometa’! ‘Kapo Drugi veličanstveni’, iliti nogometna supstitucija nezamjenjivog Vlatka Markovića, ‘markovićevskom’ replikom, dobio je još četiri godine mandata na raspolaganje za servisiranje i suportiranje želja i potreba jedinog nam i vječitog vladara hrvatskih nogometnih terena, Zdravka Mamića. I da ne bi bilo nikakve dvojbe oko toga tko je tko u hrvatskom nogometu, Šuker je, po naputku ‘oca svemogućega’ predložio pet svojih potpredsjendika, uz blagovijest da se prvi među njima ima zvati Zdravko Mamić. Kompletan izbor novog vodstva Hrvatskog nogometnog saveza obavljen je u rijetko viđenoj demokratskoj atmosferi, uz 120 posto potpore izaslanika starom-novom predsjedniku, izražene najtransparentnijim oblikom demokracije – javnim glasovanjem. Tako da se sve odmah vidi, da se ništa ne skriva, da bude, jel’te – transparentno.
Tek nešto manje, 99,9 posto potpore Skupština je dala potpredsjednicima. Vjerojatno zbunjena činjenicom da ih je predloženo čak pet. Bilo je puno lakše glasovati za predsjednika HNS-a, s obzirom da je bio samo jedan jedini kandidat, o kojemu je skupštinare mjesecima prije temeljito informirao izvršni predsjednik HNS-a Damir Vrbanović. Baš kako treba, a ne da se glasovi neracionalno rasipaju i stvaraju podjele u najvišoj instituciji hrvatskog nogometa…
Fiktivni čelnik HNS-a Davor Šuker presretno je riječ, u svečanom trenutku “proglašenja pobjednika”, predao stvarnom čelniku HNS-a, Zdravku Mamiću koji je potom u nadahnutom nastupnom govoru Skupštini predočio prave probleme domaćeg nogometa. Ta tko to znade bolje od njega, čovjeka koji 10-15 godina žari i pali “sportom svih sportova”, toliko da je zapalio pravi požar na stadionima pred kojim su navijači pobjegli glavom bez obzira?!
Bilo je veličanstveno, pobjednički, jedan kandidat…
Dakle, Davor Šuker po drugi put. Nekadašnja legenda hrvatskog nogometa, najbolji strijelac nacionalne reprezentacije svih vremena, svojevremeno jedan od najboljih napadača svijeta, koji je do današnjih dana ostao prva asocijacija na Hrvatsku u brojnim zakucima ove planete, opet je Mamićeva “krpena lutka na koncu”. Čak i izborni igrokaz s predvidljivim ishodom “gazda” je pomno nadzirao iz zadnjih redova Skupštine, kako mu ne bi promakao nijedan eventualno krivi, neplanirani pokret, mig, prikriveni “govor tijela” kakvog nesigurnog nogometnog deputata. No, nitko ni prstom da makne mimo dogovorenog scenarija…
– Hvala svim skupštinarima, bilo je veličanstveno – mumljao je Šuker suočen s ljubopitljivim novinarima. – Atmosfera je bila pobjednička, recimo, jer je bio samo jedan kandidat. Nadam se da se neću umoriti – jedva je uspio izmucati, premećući čas ovamo, čas onamo, suvišan, nespretan jezik po ustima. Ali, što je zapravo bilo veličanstveno? Preciznost izvedbe, unisonost Skupštine, uigranost nogometnog orkestra koji znade što mu je činiti i kada je dirigentu okrenut leđima?
Put od legende do marionete
Davor Šuker je rođen u Osijeku 1968. u obitelji koja potječe iz Livna. Nogometnu karijeru je započeo o dresu NK Osijek 1984. i ostao mu vjeran do 1989., kada odlazi u zagrebački Dinamo. Nakon dvije godine, karijeru nastavlja u španjolskoj Primeri, igrajući za FC Sevillu. Za pet godina postigao je 76 golova i postao ikona kluba. Poslije europskog nogometnog prvenstva 1996. kupuje ga Real Madrid s kojim Šuker osvaja naslov prvaka Španjolske ( 1997.) i Ligu prvaka ( 1998.). U Realovom dresu odigrao je 106 utakmica i zabio 49 pogodaka. U izboru Sportskih novosti 1998. proglašen je sportašem godine, dvostruki je dobitnik najviše državne sportske nagrade “Franjo Bučar”, kao pojedinac i član reprezentacije. Tijekom iznimne nogometne karijere Šuker je igrao i za Arsenal, West Ham United, TSV 1860 Munchen… ali i za reprezentaciju Jugoslavije s kojom je nastupio i na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, a njezine je boje branio i 1991. Potom postaje jedan od najboljih igrača hrvatske “repke” koja se tek pojavljuje na svjetskoj nogometnoj sceni i za samo šest godina (od 1992. do 1998.) sa 125. se vrtoglavo uspinje na treće mjesto. Za reprezentaciju je odigrao 69 utakmica i postigao 45 golova, a sudjelovao je i na Europskom nogometnom prvenstvu u Engleskoj 1996. gdje je zabio rekordnih 12 zgoditaka u kvalifikacijama. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. u mrežu protivnika je ubacio šest golova i bio zasigurno jedan od onih koji su najviše pridonijeli neponovljivom uspjehu nacionalne postave koja se popela do trećeg mjesta u svijetu. Dobitnik je Zlatne kopačke, Srebrne lopte, Brončanog trofeja FIFA. Na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu 2002. odigrao je svega 64 minute i zaključio nastupe za hrvatsku nacionalnu vrstu…
Uzgajivač larve u nogometnoj močvari
U HNS ulazi kao izaslanik zagrebačkog nogometnog saveza 2010. Već iduće godine izabran je u UEFA-inu Nogometnu komisiju, a 2012. prvi put je jednoglasno biran za predsjednika HNS-a. Jedan od najtrofejnijih hrvatskih nogometaša, legenda i ikona nacionalnog, pa i svjetskog nogometa, prometnula se zadnjih godina u trbuhozborca najopskurnijeg lika domaće nogometne “igraonice s velikim ulozima”, čime je u dobroj mjeri poništio sjaj i veličinu vlastitih sportskih uspjeha.
Izbor Davora Šukera, osnažen ustoličenjem notornog nogometnog huligana Zdravka Mamića na funkciju prvog potpredsjednika, umjesto da mu se zakonom doživotno zabrani rad u sportu kojega je svojim djelovanjem temeljito iskompromitirao, paradigmatska je slika današnje Hrvatske. Odredi Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta mobilizirani za nogometnu dezinsekciju, položili su oružje. Kapitulirali. FIFA i UEFA zaštitili su “autonomiju i legalitet sportskog bezakonja”. Politika se ne smije miješati u sport, pa i ako je već do grla umiješana, desetljećima političkim interesima i lobijima impregnirana (u Izvršnom odboru HNS-a ovog trenutka je od 17 članova čak 10 HDZ-ovih dužnosnika!).
Stanje u ovoj zemlji, potpuno srozanog sustava vrijednosti, ništa ne ilustrira bolje od nogometne “neisušene močvare” u kojoj ne samo da larva nije uništena, nego se sada i posve legalno “uzgaja”. O tome skrbi, redovito je zalijevajući, legendarni Šuker. Mamićev lutak. Doskora, možda i otirač…
