Umalo je Jadrija doživjela stotu, a da je se gradski oci tek sporadično i prigodno sjete, jer ona valjda pripada vremenu nostalgije, imenice koja je danas samo za izbjegavanje… Ali, dogodilo se, ipak, prije obljetnice, pa su gradsku četvrt, plažu, vikend naselje, kultnu točku urbanog Šibenika, obišli i župan Goran Pauk i gradonačelnik Željko Burić, sa suradnicima, čak sedam godina ranije. Doduše, na poziv predsjednika četvrti, Zorana Belamarića, ali, zato s pregrštom obećanja…
Jadrija je gradska četvrt Šibenika. I u tome i jest paradoks, da Grad, na gradskom kupalištu , tek “dobrohotnošću” županijske vlasti i Županijske skupštine, ovog ljeta ima priliku dobiti kabine u potkoncesiju (!?) Jer, Jadrija je dobrim dijelom na pomorskom dobru, a o njemu, bogu hvala, odlučuje županija, ma koliko da je riječ o gradskoj četvrti s oko petstotinjak vikendica u kojima neki žive cijelu godinu!
Županija upravlja, Grad održava
– Drago mi je da mogu potvrditi kako će Županija, na inicijativu Grada Šibenika, na jednoj od idućih sjednica Skupštine predložiti da se kabine daju Gradu u potkoncesiju – kazao je župan Goran Pauk nakon “predsezonskog jadrijskog izleta”.
Stanovnici Jadrije, nezadovoljni su, kako su se požalili, zbog urbanizacije naselja koje je dijelom na pomorskom dobru, a dijelom na prostoru Hrvatskih šuma. – Budući da gradska vlast nije u mogućnosti samostalno riješiti ovaj problem, o njemu će se raspravljati na zakazanom sastanku s predstavnicima Hrvatskih šuma u Zagrebu – najavio je zamjenik gradonačelnika Daniel Mileta.
– Plaže na Jadriji ostaju, naravno, otvorene za opću upotrebu, gdje će Grad brinuti o njihovoj čistoći i čuvanju, dok restoran, kao čvrsti objekt, traži koncesiju i Županija će je raspisati čim se pojavi zainteresirani koncesionar- pojasnila je županijska pročelnica Jadranka Fržop, te dodala kako su i bungalovi kod lanterne, posebna tema, s obzirom da prostorno-planski nisu nikada bili tretirani. Derutni bungalovi koji se ne spominju u prostornom planu i koji nagrđuju vizuru naselja bit će uklonjeni, a ide se i u postupak stvaranja pravnih uvjeta za određivanje statusa koncesionara nad sportskom lučicom. Čini se da je lokalna vlast počela percipirati Jadriju kao vrijedan resurs, relevantan dio urbanog identiteta Šibenika… Samo što stvari funkcioniraju tako da Gradu u nadležnost spadaju brige i održavanje jadrijske infrastrukture, čistoće, rasvjete, kabina… a ono što se dade naplatiti i materijalizirati, kroz koncesioniranje, e to je, pak, ovlast županije. I još to može nekako ići kad je u gradu i u županiji istovrsna vlast, ali zamislite situaciju u kojoj je HDZ “gazda” u županiji, a SDP u gradu, ili obrnuto…
Urbani štih starog Šibenika, i duh nepatvorene prisnosti
Šibenik je desetljećima bio hendikepiran pomalo paradoksalnom činjenicom da kao grad na moru nema kupališta u samom gradu. Sve do uređenja plaže Banj. Ali zato je imao, a srećom još traje, kultnu Jadriju, pravu, urbanu, gradsku plažu, s kabinama i svlačionicama za kupače, trampolinom, sportskim i ugostiteljskim sadržajima, kupalište starog gradskog štiha kakvim se malo obalnih gradova može pohvaliti.
Jadrija je osnovana kao gradsko kupalište prije čak 93 godine, daleke 1921.g., na otočiću sv. Andrija, 14 kilometara od šibenske stare gradske jezgre. Za izgradnju kupališta Šibenčani imaju zahvaliti jednom svome velikodušnom sugrađaninu, štovatelju i prijatelju prirode, Šimi Grubišiću – Rovilu. No, zasluge za gustu borovinu koja Jadriji daje poseban pečat, a kupačima i posjetiteljima garantira ugodan odmor u debeloj hladovini za vrelih ljetnih dana, pripadaju Anti Frui koji je prve sadnice zasadio. Jadrija je godinama bila nezaobilazan šibenski urbani toponim. Tko se smatrao Šibenčaninom, taj se “pod obavezno” kupao na Jadriji. A onda je s godinama, stara, oku i duhu, bogme i tijelu, ugodna “dama” naprosto podlegla zubu vremena, i pretvorila se u ruinu. Zapuštene, propale kabine s čijih se vrata ljuštilo nekoliko slojeva boje, urušene rive, zahrđale željezne, morske skale i rukohvati, neispravan, a jedan jedini, tuš na cijelom kupalištu, sve to nije više moglo zadovoljiti kriterije zahtjevnijih kupača novih generacija. Oni su Jadriju zamijenili Solarisom, Bordaricom (Zlatna ribica), Primoštenom, Vodicama, Tisnom, Murterom, na kraju i tzv. rezalištem. Samo su najvjerniji, čuveni “kabinaši”, pravi “Jadrijaši”, ostali, usprkos svemu, pa i sve očitijem zubu vremena… No, Jadrija ponovo postaje “in”, opet je u trendu, uređuje se, obnavlja, okuplja volontere i prijatelje, i kao da joj se priklanjaju i mlađi, probirljiviji i sitničaviji, kupači koje ne drži ni sentiment ni – mjesto. Ne zbog visokog standarda, naravno, ni zbog blizine i dostupnosti, nego naprosto zbog toga obiteljskog, prisnog duha koji oduvijek živi na tom kupalištu. Ovdje se svi znaju, ovdje su iz sezone u sezonu gosti isti. Prizori s vizurom kultnih, oronulih kabina kao da su preuzeti iz kakve kinoteke, jer su pred kabinama i ljudi isti, i suncobrani, i plastične ležaljke, možda su tek boje i dezeni kupaćih kostima ljupkih jadrijskih dama ponešto drugačiji. Jadrija, kako god uzmete, živi vječno…
