Novih milijun eura iz europskih fondova u Šibenik stiže na adresu Razvojnog inovacijskog centra. Konačno bi tim novcem trebao biti uređen i opremljen laboratorij, osigurani primjereni, kvalitetni uvjeti za inovatore i znanstvene “promatrače”. A jedan iz te male, ali intrigantne šibenske znanstvene inova-postave svakako je dr. Neven Ninić, znanstvenik “od formata” i dugogodišnjeg iskustva, s iznimno zanimljivom životnom i profesionalnom pričom. Problem je samo što je mjesto radnje te intrigantne priče – Hrvatska. A to odmah znači seriju limita, od financijskih i materijalnih do profesionalnih, koji presudno utječu na znanstvenu misao i napose znanstveni produkt. Dr. Ninić iza sebe ima 10-ak patenata, preko 130 objavljenih znanstvenih i stručnih radova, dva seučilišna udžbenika… nagrade, priznanja, i nevjerojatnu zaokupljenost “crnim rupama” znanosti, tzv. istočnim grijehom znanstvenika, koji su u svomu vječitom traganju za egzaktnim odgovorima na prirodne procese, laicima nedokučive i ezoterične, shvatio da je problem u “umiješanosti promatrača”…
Zadnjih desetak godina svoga radnog vijeka dr. Ninić je proveo na Sveučilištu u Splitu, kao redovni profesor na FESB-u i šef katedre za Termodinamiku, termomehaniku i toplinske strojeve. No njegovo putovanje u srž znanosti počelo je davno prije. Stjecajem okolnosti, kako kaže, završio je Mašinski fakultet u Beogradu 1965. i zaposlio se u nekad prestižnom Institutu za nuklearne nauke u Vinči. Tamo je radio do 1992., kada ga je rat u Hrvatskoj nagnao da dade otkaz i vrati se u rodni Šibenik, dok je dio obitelji ostavio u Beogradu. Bilo je to teško vrijeme u kojem se ruše cijeli svjetovi, nekmoli život pojedinca, suočenog s prijelomnim odlukama i kušnjama. U Šibeniku je dr. Ninić, unatoč svojoj znanstvenoj reputaciji, morao ispočetka. Bio je bez posla, pa se nakon nekog vremena uspio zaposliti tek u Tehničkoj školi. Poslije dvije-tri godine dobio je “testnu” priliku na Pomorskom fakultetu u Splitu, a zatim i na FESB-u. Doktorirao je 1981., a izumima se bavi još iz vremena kada je radio na Institutu u Vinči, de facto od početka 70-ih prošlog stoljeća. Iako je (su)potpisnik desetak izuma, samo je jedan, kako veli, i realiziran. Ostali su uglavnom teorijski, traže dodatno izučavanje. Na na sreću, reći će nam dr. Ninić, sve su ideje nužno tehnički nezrele i zahtijevaju prethodno izučavanje.
Solarna elektrana na principu prirodnog tornada
– Za primjer, spomenut ću solarnu elektranu koja bi radila na principu za kojeg mislimo da je sličan principu prirodnog tornada. Bilo bi to postrojenje koje bi kao jedan dio imalo čvrstu prizemnu konstrukciju, a kao drugi bitan dio vrtložni stup nalik surli tornada. Stup bi bio visok oko 10 kilometara. Na dnu bi bile turbine koje bi pokretale zrak. Tzv. surla bi nestala s gašenjem, a samo bi ostalo postrojenje s kolektorom promjera više kilometara. U sredini bi, pri zemlji, bila strojarnica. Takvo postrojenje bi moglo davati snagu od više stotina megavata. Princip rada smo odgonetnuli tijekom istraživanja projekta kojeg je financiralo Ministarstvo znanosti, a radili smo ga na splitskom FESB-u- objašnjava nam šibenski znanstvenik i izumitelj. Teorija o principu rada solarnih elektrana po uzoru na tornado objavljena je u dva članka u časopisu Solar energy. No, kako priznaje prof. Ninić, ” to je projekt srednje, a ne daleke, budućnosti kojega sada nismo dorasli u Hrvatskoj završiti”. Projekt je sadržan u patentu PK 20100256 i zaštićen, a vrijedi do 2017. kad mu ističe rok i ne može ga više nitko nigdje prijaviti kao novinu. Za njegovu realizaciju potreban je novac koji bi se morao investirati u skupi laboratorij i izradu prototipa. U svakom slučaju, za hrvatske prilike takav bi uređaj bio preskup…Ovaj je patent, pod imenom “Solarna elektrana s kratkim difuzorom”, dobio prvu nagradu za izum 2008. godine, Zlatnu diplomu Dalmacije, a na njemu je, uz prof. Ninića , radio i prof. Sandro Nižetić.
Hibridna vjetroelektrana- destilator
Drugi izum, kojega supotpisuje dr. Neven Ninić je prijavljen 2011. pod imenom “Hibridna vjetroelektrana – destilator” , s oznakom PK 20110545.
– Takve elektrane se sidre na pučini, jedna je postavljena negdje iza Palagruže. Radi se serija takvih elektrana, sa šupljim stupovima visine po 50 metara, pri čemu se ta šupljina koristi kao destilator, koji od morske vode proizvodi destilat – potanko će dr. Ninić o svome drugom patentu. – Destilator bi trebao biti specijalnog tipa, kako bi mogao dobro iskoristiti šupljinu stupa. Takav destilator još nigdje nije primijenjen, ali je ispitan, patentiran i prijavljen još 1989. godine. A u ovom patentu smo napravili hibrid- vjetorelektranu s destilatorom. Na posebnoj platformi bi se nalazila baterija vjetroelektrana u nizu. Pri nominalnoj snazi od 2500 kilovata prosječna proizvodnja električne energije bi bila 12 tisuća kilovatsati godišnje, a istodobno bi prosječna dnevna količina destilata bila 2500 kilograma. Na taj način bi imali iznimno ekonomičnu proizvodnju električne energije kojom bi se dobijao i destilat koji se, također, može prodati, jer je to čista voda koja se, takva, može koristiti kao destilat za akumulatore. Ideja je iskušana i potvrđeno je da može funkcionirati, a rad o tom patentu objavljen je u znanstvenom časopisu Destilation – upućuje nas u dosege svoga rada izumitelj i znanstvenik Ninić, ne krijući kako svi njegovi izumi traže moćnog financijera, jer u svaki od njegovih projekata za izradu prototipa trebalo bi uložiti bar 100 tisuća kuna. Za hibridne elektrane, na kojima su, uz dr. Ninića, radili prof. Branko Klarin i dr. Ivan Tolj, posebno se zagrijao prof. Klarin, koji je i koordinirao daljnje aktivnosti na projektu, no dokle je u tome stigao, dr. Ninić nije informiran. Iz Beograda je, napominje, otišao prije negoli je rad bio objavljen u Destilationu.
Ako ste u autobusu, ne možete proučavati njegovo kretanje jer ste – umiješani!
– Kako sam spoznao da u znanstvenoj karijeri ovog tipa neću imati uspjeha s realizacijom, odlučio sam napisati knjigu kojom bi se obratio široj, a ne samo strogo znanstvenoj javnosti. Kad sam 2007. g. pisao knjigu iz Termodinamike, potaknut potrebom da za sebe posložim osnove te znanosti, shvatio sam da u toj, ali i drugim egzaktnim znanostima, postoji nešto što je rafinirano neispravno u njihovim osnovama. A to je da nije uzeta u obzir činjenica kako je znanstveni promatrač načelno umiješan u ono što promatra i zbog toga mora uložiti poseban napor da bi u svakoj od egzaktnih znanosti zauzeo položaj u kojem bi bio objektivan u onome što proučava. To, kao princip, nije učinjeno u današnjim formulacijama termodinamike i termomehanike, i zbog toga smatram da sam u tom pogledu učinio korak naprijed – tvrdi dr. Ninić. – Umiješanost je u tome što je znanstvenik koji promatra dio tog materijalnog svijeta kojega promatra i pokušava proučiti, a tko toga nije svjestan pravi prvu grešku u tome.
Umiješanost se, uvjeren je, može izbjeći u svakoj egzaktnoj znanosti, ali tek uz posebnu pozornost. Primjera radi, ne možete promatrati i izučavati autobus koji se kreće ako ste u njemu, jer ste beznadežno umiješani. Tek ako izađete iz autobusa i nađete odgovarajući položaj, možete pratiti i izučavati njegovo kretanje – objašnjava dr. Ninić i zaključuje: Potrudite se da ne budete umiješani i onda otkrivajte zakone. Nepokrivena bijela polja u našoj su svakodnevici, oko nas, polja koja znanstvenici zbog umiješanosti u ono što promatraju ne mogu shvatiti načelno. Ta su bijela polja ipak možda dostupna ljudima, ali metodama koje nisu znanost, nego neki drugi oblici spoznaje, kao što su dugogodišnje kritičko iskustvo, umjetnička intuicija, ali ima tu prostora i za Božju objavu, naravno, u područjima koja nisu pokrivena znanstvenom spoznajom.
Dr. Ninić će bez lažne skromnosti kazati kako se za područje termodinamike i Newtonove mehanike smatra kompetentnim. I kompetentno tvrdi da su znanstvenici u tom aspektu znanosti poslali krivu poruku: Mi samo možemo sjediti i promatrati, čekajući da se znanstveni zakoni otkriju. Ali, tomu nije tako, jer smo mi dio toga svijeta koji promatramo, mi smo dakle nepobitno umiješani, što dovodi u pitanje našu objektivnost. A ta se teza, smatra, nevjerojatno precizno poklapa s definicijom pojma “istočnog grijeha” u katekizmu. Zato je to lajtmotiv njegove buduće knjige – “Istočni grijeh” znanstvenika ili teorija umiješanosti promatrača.
