Da se Mladen Bajić profesionalno bavio politikom, a ne „prav(d)om“, po svojoj političkoj dugovječnosti, mogao je, možda, nadmašiti i najpostojanije na toj sceni. Recimo Vladimira Šeksa. Koji se otklonio od prava u politiku. Pa više od dva desetljeća politički kroji pravo. Znao bi to vrlo dobro i Bajić. Glavni državni odvjetnik koji ide po svoj četvrti mandat. Nikomu to dosad u samostalnoj Hrvatskoj nije bilo ni blizu. Vjerojatno baš zato što nitko kao Bajić nije znao sintetizirati te dvije struke: politiku i pravo. Kad danas Mirela Holy, liderica tek zalistalog Oraha, tvrdi da je Bajić više političar nego državni odvjetnik, „dobar svim vladama, odrađuje posao za njih, kada nešto treba pokreće afere koje su od interesa za vladajuću garnituru“, to je dominantno radi njegova istančanog smisla za tajming. Taj zbilja nikad ne kukuriječe prije zore, svjestan one o loncu u koji bi mogao završiti naljuti li gazdu. A ovog puta, kao da „gazda“ ni sam ne zna je li ljut ili zadovoljan pijetlom u svom kokošinjcu, pa odgađa odluku o njegovoj sudbini. Sabor je raspravio Bajićevo izvješće o radu DORH-a ( u 2012.???), ali (u petak), mimo svih pravila, nije o njemu glasovao. Nisu se za to stekli uvjeti…
Predsjednik parlamenta Josip Leko našao se na iglama kad su ga zastupnici počeli propitkivati zašto se o izvješću glavnog državnog odvjetnika ne glasa. Ni Damiru Kajinu nije bilo „bistro“, a HDZ-ov Gordan Jandroković pokušao je Leku isprovocirati i dopunskim pitanjem: Je li razlog tome ono što se događa u Sisačko-moslavačkoj županiji, odnosno nedjelovanje Državnog odvjetništva u Sisku u slučaju Lovrić Merzel?
– Nisu se stekli razlozi, rekao sam što znam – nevješto se branio Leko, pokazujući da doista ni sam ne razumije ovaj „prisiljeni time out“. SDP i partneri, očito su u dvojbi. Je li im s Bajićem ili bez Bajića nastaviti? Ta zar imaju boljeg? Opet su u situaciji kao i s ministrom financija Slavkom Linićem. Premijer bi ga se najrađe oslobodio, ali se boji efekta koji bi time proizveo, i učinkovitosti onoga kojim bi ga supstituirao.
Može li SDP bez “Standbajića”?
Jest, početkom 2010. kada je glavni državni odvjetnik pred Sabor izašao po svoj treći mandat, SDP ga nije štedio. Zoran Milanović je sugestivno poručivao da Bajić mora otići, a njegov mladi, rječiti stranački kolega, danas ministar uprave Arsen Bauk, ironično ga je nazvao „StandBajićem“, jer vruće, opasne predmete uvijek drži u ladicama DORH-a na „stand- by“ opciji. Izvlači ih, ili zavlači, po potrebi. Naravno, vladajućih nomenklatura. Što implicira i potrebe Milanovićeva tima. Nije li baš po tom principu „državnoodvjetničke lojalnosti“ slučaj proskribirane sisačke županice Marine Lovrić Merzel, koja je svojom arogancijom i bahatošću dosadila i najbenevolentnijima, da ne kažem najnaivnijima, u ovoj zemlji, godinu dana bio „na zrenju“ u DORH-u? I tko zna koliko bi još „kvasao“ da ga nije ojađena ex-pročelnica županičina ureda Jasmina Jovev iznijela na HTV-u orbi et urbi. Ili slučaj Linićeva pomoćnika Branka Šegona, prominentnog podzetnika koji je multiplicirao svoj privatni biznis u mandatu dužnosničke plaće koristeći se svim pogodnostima „blizine oltara“? Dakle, stvari mogu biti žurne, a mogu se tretirati i kao „istraga u tijeku“. Što stoga činiti? Ta ipak je Bajić smjestio iza brave i bivšeg HDZ-ova premijera Ivu Sanadera, optužio je cijelu ministarsku svitu stare nomenklature, od Damira Polančeca do Berislava Rončevića, čak i kapitalca iz „lovačke safari elite“ Nadana Vidoševića, pa naposlijetku i samu ZNA SE družbu, kolektivno, kao stranku „udruženog pustošenja nacionalnog bogatstva“. Sad, što će od toga biti i presuđeno, vidjet ćemo. Ovisi o sudu, kvaliteti istrage i dokaza, ali i – tajmingu.
Najmoćniji čovjek u državi
Svakako, bilo bi mudro Bajiću „ne pakirati“… Trebat će. Po mnogima je on danas najmoćniji čovjek u državi. Jer znanje je moć. A Bajić puno zna. Pokazao je da čak može odlučiti i o ishodu izbora. Iz čega proizlazi njegova specifična snaga. Bajić je svojim gardom, proizašlim iz miksanja profesionalnosti i lojalnosti, neovisnosti i podilaženja, stvorio gotovo mit o svojoj nezamjenjivosti. I kad ga hvale i kad ga difamiraju, taj s javnošću nikad ne polemizira, niti se hvali niti se brani. Stoički podnosi i udarce i uvrede, i hvale i pokude, svjestan da je moćniji i kad šuti od većine koja govori. Bajić ima političke mudrosti i tužiteljske odmjerenosti koja ne žudi za medijskom pompom niti estradnim reklamerstvom. Ima tko će se time baviti i na tome bespoštedno trošiti… No, više od njegovog selektivnog rastiranja današnjeg prljavog rublja domaćih političkih reprezentativaca, Bajiću na vjerodostojnosti uzima njegova mrlja iz ratne prošlosti. Da ne bi bilo zabune. Njegova je pravovjernost nagrađena i Spomenicom Domovinskog rata i medaljama Ljeto 95 i Oluja. Ali, sporna je kvaliteta materijala od kojega je odličje napravljeno… Je li Mladen Bajić odlikovan za zasluge u neprocesuiranju „naših dečki“ za zločine u Lori i na Kulinama?
Lora kao noćna mora
Šezdesetčetverogodišnji Splićanin, čiji je prvi posao bio u Okružnom javnom tužilaštvu u Dubrovniku ( 1975.),odakle dolazi u Split i odrađuje javnotužilački pripravnički staž, od 1992. do 1996. radi kao zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom tužiteljstvu. Iz toga vremena datira kazneni postupak koji je proveo protiv 44 osobe srpske nacionalnosti, među kojima je bilo i vojnih liječnika i pravoslavnih svećenika. Bajić ih je osumnjičio za sudjelovanje u oružanoj pobuni, a pokazat će se da je riječ mahom o seljacima iz Ubla, koji će završiti kao ratni zarobljenici u vojnom zatvoru u Lori. Neki ( Knežević i Bulović) nisu preživjeli torturu zloglasne Lore, neki su postali doživotni invalidi, dio njih je od hrvatske države naplatio višemilijunsku odštetu, a neki su odštetni zahtjevi još u postupku. Taj dio biografije vjerojatno bi i sam Bajić danas rado zaboravio. No, nakon toga, najtežeg razdoblja njegove karijere, uslijedit će uspon. Imenovan je za zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu, a 2001. postaje čelni čovjek splitskog ŽDO. Na poziv Ivice Račana, 2002.g., nakon smjene Radovana Ortynskog, prihvaća kandidaturu za glavnog državnog odvjetnika. Sabor ga je tri puta potvrdio na toj dužnosti. Ispratio je dosad četiri premijera, dva predsjednika države, šest ministara unutarnjih poslova. Svi su prolazili, samo je Bajić trajao. I trajat će, ma šta mislili o njemu, jer je politika kurva koja drži da je prostitucija legalna…
