Otkako joj je istekao mandat SDP-ove saborske zastupnice (2007.-2011.), za Brankicu Crljenko, bivšu direktoricu Centra za socijalnu skrb u Šibeniku, malo je tko, izvan njezinog najužeg kruga, čuo. Sve do prije koji dan, kada je, ne bez razloga i tek zbog ushita, i sama na svome facebook profilu radosno objavila kako je sretna, kako su se sve kockice u njezinu životu napokon posložile i da je od 1. siječnja 2014. imenovana na dužnost direktorice Ureda Uprave Hrvatske lutrije te v.d. direktorice Ureda za strateški razvoj. Pa, svaka čast Brankice! Ali, otkud u Hrvatskoj lutriji?!
„Nisam u Hrvatsku lutriju došla s ovim imenovanjem, nego još u listopadu 2012.g. Kako? Pa jednostavno, javila sam se na natječaj, ispunjavala sam sve uvjete, i bila sam primljena“.
Koliko je u tome suflirala politika?
„Vjerujte, nimalo! Ali, da ne bi ispalo kako prodajem maglu, priznajem, pomogao mi je jedan jedini kolega koji mi je, u najtežim trenucima moga života pružio ruku, i klanjam mu se zato do kraja svoga života! A to, bit ću iskrena, nije nitko od onih ljudi od kojih sam pomoć očekivala i kojima sam silno vjerovala.“
Istekom mandata prestao mi je zvoniti mobitel, a samo rijetki su se na moj poziv javljali
Zvučite pomalo melodramatično. Što se to događalo s vama nakon završetka zastupničkog mandata?
„Kad mi je potkraj 2011. istekao mandat, vratila sam se kući, u Šibenik. Deset mjeseci sam uporno tražila posao, javljala se na sve moguće natječaje, listala oglasnike… i ništa. Znate, otkako sam izašla iz Sabora, moj mobitel je prestao zvoniti, a samo rijetki su bili oni koji su se na moj poziv odazivali. Zamislite kako je to kad vam se netko pored koga ste četiri godine sjedili u saborskim klupama, više ne želi javiti na mobitel… Shvatila sam da sam potpuno sama, i bio je to zbilja najteži period u mome životu. Ali, nešto sam naučila i tada sam sebi čvrsto obećala: Nikad više neću dozvoliti da ovisim o politici!“
Kako ste se uopće doveli u tu situaciju? Poznato je da su političari „ziheraši“, svi oni vole sjediti na dvije stolice, i dok su u Saboru, za njih se čuvaju njihova „predzastupnička“ radna mjesta. A vi ste bili direktorica Centra za socijalnu skrb u Šibeniku…
Boris Šprem mi je govorio da ne smijem dati ostavku u Centru
„Da, ali sam bila i nevjerojatno naivna. Samo mjesec dana nakon što sam postala zastupnica, odlučila sam dati ostavku na dužnost direktorice Centra. Smatrala sam da nije fer, da je nepošteno da sjedim u Saboru, da samo povremeno dolazim u Šibenik i da netko drugi u Centru odrađuje moj posao za istu plaću koju je i dotad imao, samo zato da bi ja čuvala svoje radno mjesto. Uvijek se sjetim kolege Borisa Šprema koji mi je stalno govorio da se to ne radi, da to ne smijem učiniti. Ali, nisam ga poslušala, nego sam naivno uletjela u tu ostavku, uvjerena da mi se ništa loše ne može dogoditi.“
U kuloarima se govori kako su vam pomogli predsjednik Ivo Josipović i ministar Rajko Ostojić s kojima ste ostali u vrlo dobrim, prijateljskim odnosima?
„Ja jesam dobra s njima, ali u politici je, sada znam, prijatelja malo, a ja imam jednog. A svi ostali su dobri poznanici i kolege, i nedaj bože da ih trebam. Ja sam bila spremna pomoći svakome, a doživjela sam da meni nije htio nitko, osim jednog jedinog čovjeka. Nemojte me pitati tko je.“
Jeste li pokušavali naći posao u svome gradu, u Šibeniku?
„Naravno. Tražila sam posao i u svojoj struci, ali se nisam više htjela vraćati u sustav socijalne skrbi, jer sam tu došla do mjesta direktora, i da mi je netko ponovo ponudio to mjesto, a nije, vjerojatno bi ga odbila. Trebala mi je promjena. Sin mi je već bio u Zagrebu na fakultetu, kćer pri kraju srednje škole i smatrala sam da je za moju obitelj najbolje preseliti se u Zagreb, a računala sam da su mi tamo i veće mogućnosti za posao. Osim toga , za trajanja zastupničkog mandata završila sam i Visoku školu međunarodnih odnosa i diplomacije.“
Mislila sam da mi se cijeli svijet ruši
I od socijalne skrbi, ni manje ni više nego u – Lutriju?!
„Vidjela sam natječaj za voditelja Ureda Uprave, ispunjavala sam tražene uvjete, i primljena sam.“
A od voditeljice Ureda, do direktorice…
U Hrvatskoj lutriji sam se vrlo dobro snašla, ljudi su me prihvatili, dobro sam surađivala s Upravom. U to vrijeme su dolazili novi direktori, de facto se promijenila cijela upravljačka struktura. Radila sam svoj posao voditeljice Ureda, a već neko vrijeme pripremala se nova sistematizacija po kojoj su četiri odjela- tajništvo, pravna služba, korporativna sigurnost i unutarnja kontrola – objedinjena i čine Ured Uprave kojoj sam od 1. siječnja direktorica. Istovremeno sam imenovana i za vršiteljicu dužnosti direktorice Ureda za strateški razvoj, pod kojim su ljudski potencijali i kontroling.“
Moglo bi se reći da ste poslije one 10-mjesečne suše, dvostruko nagrađeni?
„Da, ova druga funkcija me posebno iznenadila, i to mi je dodatna satisfakcija, nešto kao melem na ranu, dokaz da me ljudi cijene, da poštuju moj rad. A dugo sam mislila, i to sam na svome facebook profilu i napisla, da mi se cijeli svijet ruši…Imaš fakultet, iskustvo, znanje… i nigdje posla za tebe. Teško mi je to bilo shvatiti.Pogotovo kad bih vidjela kakvi se ljudi favoriziraju i imaju podršku, posebno u politici.Po meni, onaj tko nema formalne uvjete da može biti ministar u vladi, taj ne bi mogao biti ni zastupnik. Samo u politici možete biti što god hoćete iako nemate kvalifikacija ni obrazovanja.Zato sam sretna da sam bez političke pomoći uspjela“.
Što to znači? Otklon i od SDP-a i politike?
„Ne! Ljudi prolaze, a stranke ostaju. Dakle, SDP-a se ne odričem, ostajem običan, mali član stranke koji uredno plaća članarinu, ali se zasad odmaram od politike i nekog ozbiljnijeg političkog angažmana. No, nikad ne reci nikad, jer tko zna kakve život prilike može otvoriti i što će donijeti. Trenutno, dobro mi je ovako, na distanci s politikom.
