Uz nazočnost stranačkog vrha Hrvatska seljačka stranka i Matica hrvatska u srijedu navečer odali su počast petorici Primoštenaca koje je na stranačkom skupu 27. studenog davne 1938. godine u Primoštenu pobila žandarmerija Kraljevine Jugoslavije, ali za postavljanje križa nisu imali odobrenje općinskih vlasti.
Predsjednik HSS-a Branko Hrg i predsjednik Općinske organizacije HSS-a Ante Gracin postavljaju križ u spomen na pobijene Primoštence
– Jadna je vlast koja na narod krene oružjem. Jadna je vlast koja se naroda boji. To je odnarođena vlast. Ona nema svoj smisao i nema dugi vijek trajanja. Nažalost sve takvove vlasti izazovu i ljudske žrtve i takvim žrtvama danas ovdje odajemo počast – rekao je predsjednik Hrvatske seljačke stranke Brako Hrg na komomoraciji Primoštencima koje su u neredima nakon stranačkog skupa na današnji dan 1938. godine na primoštenskoj Rudini pobili žandari Kraljevine Jugoslavije.
– Danas, na 75. obljetnicu njihove mučeničke smrti, Antu Gaćinu Paškina, Vicu Bolanču Jakovljeva, Jeru Radića, Jeru Petrinu Ivina i Josipa Ripicu Škorića se prvi put javno spominje. Ovom zahvalom i misom zadušnicom, podizanjem križa i komemoracijom na mjestu zločina želimo odati počast mučki ubijenima, kako bi ukazali na veličinu i važnost njihovih žrtava za uspostavljanje Banovine Hrvatske te 1938. godine i slobodne demokratske nezavisne Republike Hrvatske 1990. godine, čiji su oni kamen temeljac – rekao je Ante Gracin. predsjednik Općinske organizacije HSS-a.
Na mjestu pogibije petorice Primoštenaca Branko Hrg je u zemlju zario drveni križ s imenima stradalih. Na svečanosti je pod križ položen vijenac i zapaljeno je pet lampiona, po jedan za svakog stradalog.
Na komemoraciji su uz Primoštenace bili i čelnici HSS-a (Foto: Hrvoslav Pavić)
Čini se, međutim, da drveni križ u spomen na žrtve jugoslavenskog terora neće dugo stati u primoštenskom parku, jer nema dozvolu Općine. Naime, Matica hrvatska je prethodno pokušala od Općinskog vijeća Primoštena dobiti dozvolu za postavljanje spomen ploče na Trgu don Ive Šarića, ali bezuspješno. Vijeće je zahtjev odbilo, uz usmeno obrazloženje načelnika Stipe Petrine kako ga ‘ne zanima tko je koga ubio na Balkanu prije sto godina’, te uz dobacivanje njegovih vijećnika kako su stradali Primoštenci tog dana bili pijani i da su sami tražili probleme. Kako je Vijeće odbilo dati dozvolu za ploču, Hrgu nije preostalo ništa drugo nego staviti običan drveni križ. Stipe Petrina odmah je navijestio da će križ morati iz parka.
– Komunalno redarstvo Općine Primošten će pronaći Branka Hrga i uručiti mu nalog da ukloni križ koji je bespravno postavio. Nisam protiv odavanja počasti stradalima, ali sam protiv toga da se njihova žrtva iskorištava za sirovi politički marketing. Pa svi ti ljudi koji su sada u HSS-u i Matici Hrvatskoj, kao i svi ostali Primoštenci, imali su 75 godina da postave ploču ili križ. Iz nekog razloga to nisu učinili. Čekali su 23 godine od uspostave demokratske i slobodne Hrvatske da se sjete žrtava terora Kraljevine Jugoslavije da stave križ, što im nije padalo na pamet dok su oni bili na vlasti i vodili Općinu – rekao nam je Petrina koji je bio pozvan na skup, ali je odbio poziv.
Trg i park na njemu dobili su ime po don Ivi Šariću, primoštenskom župniku koji je za Drugog svjetskog rata pred puškama talijanskih vojnika od strijeljanja spasio velik broj Primoštenaca, a koji je kasnije umro mučeničkom smrču kao žrtva četnika, pomagača talijanskih fašista. – Neću dopustiti da don Ivi Šariću ukradu trg – rekao nam je Petrina.
HSS-ovci u pogrebnoj povorci
Tog 27. studenog 1938. godine oko 14 sati po odobrenju kotorskog načelnika u Primoštenu se održavao narodni zbor HSS-a. Prema sačuvanim izvorima, okupilo se oko 1500 HSS-ovaca primoštenskog i šibenskog kraja. Skup je predvodio tadašnji vođa stranke u Šibeniku Dane Škarica, koji je u obraćanju okupljenim HSS-ovcima poručio da se ne daju tlačiti manjini Jugoslavena. Masa nacionalno svjesnih HSS-ovaca je klicala: ‘Živjela samostalna Hrvatska’, ‘Živio Hrvatski sabor u Zagrebu’, ‘Dolje krvava vlada Stojadinovića’. Pjevali su: ‘Mi imamo u Zagrebu kralja, ne trebamo beogradskog pelenara’, ‘Oj Milane plakat će ti mati, kad te počme Maček batinati’. Sukob se očekivao, jer je od ranog jutra bilo prijetnji. HSS-ovci su tražili da žandari, koji su bili naoružani puškama, sabljama i pištoljima, odu, a ovi su pak tražili da se makne ‘Seljačka zaštita’, paravojna postrojba HSS-a naoružana drvenim štapovima, koja je diljem tadašnje Hrvatske bila ustrojena kako bi hrvatsko stanovništvo štitilo od žandarskog nasilja. Po jednoj verziji gomila je opkolila žandare i u jednom momentu netko je iz gomile viknuo: ‘Zaštita naprijed, na žandare’! Napali su patrolu kamenjem i golim rukama.
U naguravanju su žandari zapucali. Na mjestu su poginuli Ante Gaćina Paškin (32) i Vice Bolanča Jakovljev (42), a Jere Radić (36) i Jere Petrina Ivin (18) i Josip Škorić izdahnuli su u bolnici. Još četvero ih je ranjeno.
Druga verzija, koju zastupa i sudsko svjedočanstvo Dane Škarice, kaže da žandare nitko nije direktno napao i da nisu imali povoda za pucanje. Nakon pokolja, žandari su uhitili još devetoricu Primoštenaca i odveli u zatvor šibenskog Okružnog suda. Međutim, ubrzo su ih pustili, jer tužilaštvo nije našlo osnove za njihov sudski progon, što ide u prilog drugoj verziji događaja. Jer da su žandari u Primoštenu bili napadnuti, sigurno bi zbog toga odgovarao i netko od preživjelih iz gomile.
Vijenac predjednika HSS-a Vlatka Mačeka
Politički govor na pogrebu petorice primoštenskih mučenika
