Za petnaest mjeseci prostor veličine oko 200 tisuća kvadrata bit će na raspolaganju za nove „pametne“ sadraže koji bi Šibeniku mogli udahnuti novu kvalitetu življenja.
Riječ je, dakako o prostoru na kojemu se još uvijek nalaze tri velike hale nekadašnje Tvorice elektrolize u Ražinama čije je rušenje, tj. razgradnja započelo početkom rujna ove godine. Vlasnik terena u suradnji s gradskim vlastima trebao bi osmisliti novi koncept u kojem, pametno bi bilo, mjesta ne bi trebalo biti za nove shoping centre, već za sadržaje koji će, dugoročno gledano, gradu udahnuti novu razvojnu dimenziju i sadržajno ga obogatiti. Vrijeme je determinanta i treba ga valjano iskoristiti pa kad teren postane čist od naslaga industrijske prošlosti, krenuti u-razvoj.
Do tada, a preostalo je, po potpisanom ugovoru, još 15 mjeseci, treba razgraditi sve tri hale-posljednje simbole industrijske proizvodnje na ovom području. Svaka je veličine 600 x 30 metara i visine od 25 metara. Tvorničke grdosije, svjedoke industrijske revolucije i napretka, polako odlaze u ropotarnicu povijesti, a taj joj je put trasiran još 1991.g. kad je Elektroliza pogođena neprijateljskim projektilima, a politika potom donijela odluku o neaktiviranju proizvodnje glinice. Od tada je Elektroliza „mrtva“ stajala i čekala konačnu razgradnju koja je počela prije nekoliko godina sa čišćenjem elektrolitskih peći u kojima se nalazila zaostala glinica i opasni matarijal u vidu fluora koji se nalazio u opekama, šamotu, grafitima, kriolitu… Nešto opasnog otpada našlo se i na podu hala gdje je takav otpad bio pomiješan s glinicom, aluminijem… U dvjestotinjak peći od kojih je dio u vrijeme gradnje predstavljao vrhunac industrijske tehnologije, pronađeno je 5 tona željeza, isto toliko vatrostalne opeke, oko 2,5 tisuće tona glinice, te nešto opasnog otpada-fluora i grafitnih blokova. U svakoj peći pronađeno je 70 tona materijala i to 30 tona željeza i 40 tona raznog opasnog materijala. Nakon što je razgrađena unutrašnjost triju tvorničkih pogona, srušena su i tri velika silosa u kojima se deponirala sirovina neophodna za proizvodnju, a potom i za preradu aluminija. Čelični silosi, svaki kapaciteta po 15 tisuća tona, visine 60 i širine 22 metra, još je jedan industrijski relikt koji je otišao u „staro željezo“.
Nikola Rak iz Adrijala plus d.o.o., tvrtke u čijem se vlasništvu nalazi Elektroliza, točnije ono što je od nje ostalo, za portal Tris podsjeća kako se za posao na razgradnji natječajem izborila tvrtka Cezar, a na razgradnji su angažirani i njezini podizvođači.
Razgradnjom triju tvorničkih grdosija dobit će se oko 61 000 kubika betona, oko 16 tisuća tona čeličnih konstrukcija i čelika koji se nalazi u armaturama i betonu. Pokrovnih i krovnih obloga je oko 400 tona, a drvnih podloga, filtera i plastičnih masa iz krovne konstrukcije oko 2 tisuće kubika. Dio korisnkog materijala prodaje se kao sekundarna sirovina čime se, zapravo tvrtki Cezar plaćaju troškovi rada. Zahvaljujući stanju na tržištu, Adrijal će od razgradnje nešto malo i zaraditi, dok se prije nekoliko godina nadalo tek pozitivnoj nuli s obzirom koliko je skup proces razgradnje.
U razgradnju Elektrolize uključena je nasuvremenija tehnologija koja ne zahtjeva angažman velikog broja radnika. Prosječno je na terenu njih desetak, a ostali dio mposla, saznajemo od Nikole Raka, obavljaju moćni strojevi.
Dio materijala odvozi se na Pode gdje se odlaže nakon što je prethodno samljeven, tj. oporabljen.
Inače, razgradnja svih triju tvorničkih hala odvija se paralelno. Dok se na jednoj ruši dio konstrukcije u drugoj se čisti unutrašnjost…
