Božidar, Dario, Kalmeta ponovo je nacionalna top tema. Omiljeni zadarski gradonačelnik, koji je godinama s domicilnim novinarima imao svojevrstan „pakt o nenapadanju“, danas se ne može braniti od ljubopitljivih medija koji bi htjeli „uživo“ pratiti njegovu „priču iz sudnice“. Osobito otkako je njegov prijatelj i najbliži suradnik Zdravko Livaković pripraćen uz jake uskočke snage u Remetinac. Svi bi htjeli znati koliko još dana, sati… dijeli Kalmetu od, kako se čini, neizbježnog trenutka privođenja. Stvorila se bezmalo neka vrst nacionalne histerije u kojoj se stvari, začudo, čine puno bistrijima negoli ako se promatraju posve racionalno. Jerbo, racio naslonjen na iskustvo, opako ponavlja kako će po običaju biti puno dima od ove vatre…
Kako bilo, opet je pukla, ovaj put kao da je detoniran neki novi, nepoznati eksploziv, stara afera HAC.A ona traje godinama. Samo se ne istražuje do kraja, ne sankcionira i ne stiže do epiloga. Mnogi drže da je glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću to stalna moneta za potkusurivanje kojom drži na kratkoj uzici svoje „izbornike“. Navodno ni sada ne bi bilo privođenja za pljačku 30-ak milijuna iz HAC-a (zar je to sve?!), da uskoro nije Bajićev reizbor, pa vladajućoj nomenklaturi mora dati svoju „ponudu“.
Zato je sada afera HAC prešla na novu razinu, praćena s cijelim buketom osumnjičenih i pritvorenih. Od bivših direktora HAC-a Marija Crnjaka i Josipa Sapunara, pa bivših direktora Viadukta Ivana Berketa i Damira Kezelea, do bivših državnih tajnika u Kalmetinom mega resoru prometa i infrastrukture, Milivoja Mikulića i Zdravka Livakovića. Za kompletan postav ove cestarske reprezentacije, sklone neplaniranim troškovima, doista nedostaje još samo Božidar, rečeni Dario, Kalmeta…
Privedeni, i na mjesec dana pritvoreni HAC-ovi dužn(osn)ici, uglas grakću kako nisu krivi. A USKOK ih tereti redom za sudjelovanje u izvlačenju novca iz HAC-a preko češke tvrtke Igora Premilovca, Remorker International, na čiji se austrijski račun uplaćivao otuđeni novac za fiktivne radove HAC-ovih podizvođača, kako bi ga se temeljito „opralo“, a potom čistog vratilo u zemlju „krajnjim korisnicima“. Josip Sapunar, bivši financijski direktor HAC-a prokazao je upravo Livakovića i Kalmetu kao „gazde u poslu“, a odavno već i aktivist Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić svijetu i narodu pripovijeda kako je Sapunar tek poštar svojih nalogodavaca – Livakovića i Kalmete. I što sad biva?
Božidaru Kalmeti dosta je već toga besprizornog lika koji se nadahnjuje njegovim imenom, a dossier mu je deblji negoli svih pritvorenika i osumnjičenika u aferi HAC zajedno. Pa tomu lajavcu uzvraća kontraudarom , otvarajući, tko zna zašto tek sada, ladicu prepunu prljavog rublja sindikalca „bez kontrole“. I tako, zahvaljujući zadarskom gradonačelniku, koji je nenadano odlučio umjesto prljave love, javno prati navodno prljavo rublje sindikalnog čelnika HAC-a, saznajemo kako je Stanić kao voditelj smjene naplatne postaje Brodski Stupnik, a kasnije i kao njezin voditelj, primao plaću od zamamnih 21 tisuću kuna, a s naknadom za rad u Nadzornom odboru u ime i za račun radnika, dodatne tri tisućice,pa unatoč tomu prekršio i radna i profesionalna pravila zbog kojih je HAC pretrpio znatnu štetu. I on će o moralu i poštenju govoriti, on će Kalmetu prozivati, taj lik koji je toliko masla skupio na glavi da mu se svaka suvisla misao učas odsklizne…
Zanimljiva je, koliko i intrigantna, ta Kalmetina obrana napadom na svoga „tužitelja“. Jer, čovjek se uz svu benevolentnost spram proskribiranog ex-ministra mora pitati što je taj s tom ladicom Stanićevih poslovnih grijeha dosad čekao. Možda nikad u nju i ne bi posegnuo rukom da je Stanić pokazao i najmanje znake kooperativnosti. Ovako, ako ćeš ti mene, e pa imam i ja municiju za tebe. Nevjerojatno je da zadarski poteštat, bivši ministar od ekstra kalibra, taman za potrebe najekstenzivnijeg resora, uistinu misli kako Stanićev možebitni grijeh može neutralizirati njegov, ili ga makar učiniti nevjerodostojim svjedokom, pa time i njegove diskvalifikatorske optužbe neozbiljnim. Ali, Stanić je neka druga priča, možda tek tema za pod razno. Sada se pak problematizira ona glavna, ona o navodnom funkcioniranju paralelnog sustava upravljanja HAC-om i HC-om, zahvaljujući kojemu se odlijevao golem državni novac na strane račune za privatne potrebe, privatne provizije i nagrade. To zanima ovaj osiromašeni i izvarani narod, ti ključni igrači na terenu koji su diktirali pravila igre i definirali liste „krajnjih korisnika“ opranog novca. A Stanić i Sapunar sve to stavljaju na dušu zadarskog dubla Livaković-Kalmeta…
Naš Dario ovih dana broji nove brazde na svom umornom, zamišljenom i znojnom licu. Nekako se doima odsutno, muca, zapliće jezikom, ne čuje dobro, teško razumije što ga se pita. Zabrinut je. Za prijatelja. Za Zdravka kojemu apsolutno vjeruje i ufa se da će dokazati svoju nedužnost. Jer dosta je više toga besprizornog stigmatiziranja i kriminaliziranja Livakovića, vrijeme je da se tomu stane na kraj, a Zdravko ima sve dokaze i argumente koji će pobiti konstruirane optužbe na njegov račun. Lijepo je vidjeti da u ovom kvarnom svijetu prijateljstvo još odolijeva. Samo, dokad će, ne zna se. Jer, ne brani Kalmeta prijatelja i najbližeg suradnika. On brani sebe. Posve svjestan da će se, ostane li bez Livakovićeve lojalnosti i prijateljstva, naći na brisanom prostoru. A tada mu više ni Bog neće pomoći.
Možda bi naš Dario naposlijetku trebao shvatiti da je došlo vrijeme za njega… Dugo je ovaj agronom po struci, a političar po habitusu i moralnoj strukturi, odolijevao i vremenu i njegovim svjedocima. Godinama je vladao Zadrom pod ruku s Livakovićem, kao gradskim pročelnikom za prostorno uređenje i graditeljstvo. Godinama su se pričale priče o njihovom „udruženom podhvatu“, ali im nitko nije uspio ( ili nije htio) staviti soli na rep. SDP-ov saborski zastupnik Ivica Pančić prvi je artikulirao optužbu protiv Kalmete do kraja. Prozvao ga je zbog „Kalmetine“, dionice od 17 kilometara ceste koja povezuje Zadar 2 s Gaženicom. Ceste koja je umjesto planiranih 273 milijuna stajala porezne obveznika multipliciranih 660 milijuna, a da nitko u tom sustavu ni okom trepnuo od srama nije. Pa se ispostavilo da čak i Kalmetin vozač, Danijel Miočić, „zna znanje“ i reketari poduzetnike (Miću Valentića) tražeći proviziju od 10 posto za namještanje posla asfaltiranja cetingradskih cesta, odakle je i sam poduzetnik. Ali, naš Dario o tomu ništa nije znao, nije ništa vidio, ništa o svom vozaču čuo, ta nije s njim u sobi spavao… Mada mu je tvrtka Zdravka Livakovića i vilu gradila… Pa je onda bivši direktor HAC-a Mario Crnjak progovorio u pismu Nadzornom odboru HAC-a i Kalmetu izravno optužio za paralelnu upravljačku liniju u ovom javnom poduzeću kojemu je formalna uprava bila tek paravan. E tada je Livaković žrtvovan za viši cilj. Za Kalmetinu kožu. Morao je dati ostavku i vratiti se odakle je došao. Pravdao se obiteljskim razlozima, naime, čovjek ima sina i shvatio je roditeljsku odgovornost…Povukao se u Zadar u anonimnost i izolaciju. Dok se ne zaboravi… Ali, nikad dosta, u tome je problem.
Smatra se, naime, da je iz Kalmetinog prekrcanog resora krupne infrastrukture i prometa netragom nestalo 88 milijardi, a tek sada je taj manjak, izgleda, nekom zapeo u grlu kao oštra kost, pa ju je naumio izvaditi. Koliko će ta operacija Kalmetu zaboljeti?
Poznato je da se naš Dario uvijek dočeka na noge, kao mačka sa stotinu života i uvijek iznova demonstrira žilavost i otpornost. Taj se poput ruže vjetrova okretao u životu, uvijek u smjeru pobjednika. Odricao se i prijatelja i mentora nevjerjatnom lakoćom i bestidnošću. Bio je čovjek Ivića Pašalića, njegov prvotimac. Sve dok 2002. na unutarstranačkim izborima nije slavio Ivo Sanader, s tek nekoliko sumnjivih glasova (Glavaševih borbaša ) više. Odmah se prestrojio i služio vođi do posljednjeg dana. Dok ovaj nije abdicirao i predati državne insignije svojoj zamjenici Jadranki Kosor. Učas joj se priklonio i ostao joj vjeran do prve okuke. Do izbora u HDZ-u na kojima je pobijedio Tomislav Karamarko. Ni časa nije časio, namah se okrenuo novom šefu, ali, ma što činio i ma kako lijepo govorio, Karamarko ga nije zavolio. Možda mu to u ova teška (ne)vremena bude presudno. Takva je, naime, priroda hrvatske demokracije i kvaliteta naše pravne države.
