Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
narodno zdravlje
Ilustracija (foto: Internet)

Istraživanje:
Zbog ‘lockdowna’ i obustave potpomognute oplodnje u Hrvatskoj će se roditi 400 djece manje

Ilustracija (foto: Internet)

Na online konferenciji za javnost koja je održana danas poslijepodne u organizaciji udruge Roda i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prvi puta su javno predstavljeni rezultati istraživanja „Dostupnost zdravstvene skrbi žena tijekom pandemije COVID-19” koje je provedeno u srpnju na uzorku od oko 1500 žena koje su zatražile skrb u području zdravstvene zaštite trudnica, rodilja, babinjača, ali i žena koje su tražile skrb tijekom postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Istraživanje se odnosi na razdoblje tzv. lockdowna, odnosno potpune izolacije koja je trajala od 19. ožujka do 22. svibnja te na razdoblje neposredno nakon toga, a jedan od rezultata je posebno alarmantan jer kaže kako će se zbog tih mjera u Hrvatskoj roditi 400 djece manje zbog obustave medicinski potpomognute oplodnje.

Nije poznato je li u istom razdoblju općenito zabilježen manji broj trudnica usljed klasične oplodnje, a zbog turbulentnih, stresnih i uznemirujućih i neizvjesnih vremena. Treba istaći i kako službeni podaci govore o 261 osobi preminuloj osoba za koje se tvrdi da njihova smrt ima veze s koronavirusom.

Inače, radi usporedbe s gore navedenim podacima, prema statistikama (poveznica na TRIS) u Hrvatskoj u jednom danu inače umre oko 150 osoba, te se u jednom danu u prosjeku rodi oko 100 novorođenaca.

Inače, na ovoj konferenciji su sudjelovali državni tajnik u Ministarstvu zdravstva prim. Željko Plazonić dr. med,  Višnja Ljubičić, dipl. iur., pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, dr. sc. Ivana Radačić, članica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena i  djevojčica, Dubravka Šimonović, posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama, brojni zdravstveni radnici i radnice, te predstavnice i predstavnici niza institucija i udruga.

Analiza je pokazala nekoliko strukturnih problema našeg zdravstva koji s protekom vremena  zdravstveni sustav opterećen problemima čini sve manje dostupnim i usklađenim s potrebama pacijenata. I ovo istraživanje je pokazalo da su najveći problemi u području reproduktivnog zdravlja žena neujednačenost sustava, nejednaka dostupnost, prakse koje se ne provode prema preporukama struke i koje nisu u skladu s medicinom temeljenom na dokazima.

Ilustracija (foto: Internet)

U nastavku doznajte više o rezultatima istraživanja:

  • Obustava u centrima za humanu reprodukciju značila je najmanje 47 dana bez postupaka medicinski potpomognute oplodnje u Republici Hrvatskoj, a u nekim centrima i više od 2 mjeseca. Osim što su pacijentice često ostajale bez adekvatnih informacija o mogućnostima nastavka liječenja te posljedicama na njihovo mentalno zdravlje, “lockdown” na području humane reprodukcije ima dalekosežne posljedice. Broj fakturiranih postupaka prema HZZO-u od do 6. mjeseca 2019. u odnosu na isti period 2020. godine pokazuje pad 60-70 % postupaka samo na teret HZZO-a te kao posljedicu očekujemo preko 200 manje rođene djece iz MPO postupaka. Ako tome dodamo postupke u privatnim poliklinikama, brojka će se popeti zasigurno i na više od 400 djece koja se neće roditi zbog prestanka postupaka medicinski potpomognute oplodnje tijekom „lockdowna“.
  • Ionako mala dostupnost tečajeva pripreme za porod i dojenje tijekom izolacije znatno je smanjena. Ispitanice koje nisu pohađale trudnički tečaj kao glavni razlog (56 %) navode neodržavanje tečaja zbog epidemiološke situacije. Među onima koje su pohađale neki tečaj za vrijeme izolacije, a takvih je 47 %, najviše je onih (79 %) koje su pohađale e-tečaj za trudnice udruge Roda, 34 % trudnica pohađalo je tečaj u domu zdravlja ili rodilištu (prije uvođenja ili nakon popuštanja epidemioloških mjera). Posebno zabrinjava podatak o 68,4 % trudnica koje patronažna sestra nije kontaktirala tijekom trudnoće, te koje nisu ni znale za takvu uslugu.
  • Trudnička skrb je smanjena u vrijeme pandemije, pregledi su bili rijeđi no što su inače i mnoge trudnice su upućene u druge zdravstvene ustanove da ih obave. Jedan dio trudnica (9 %) preskočio je preporučene preglede i pretrage, najčešće redovni pregled ili pretragu. Zabrinjava činjenica da je u vrijeme pandemije velik broj trudnica odlučio preglede i pretrage obaviti u privatnim ambulantama – neophodno je raditi na tome da se odljev prema privatnom sustavu zaustavi.
  • Osjećaj trudnica zbog dostupnosti trudničke skrbi bio je u potpunosti podijeljen – jedna trećina je imala pozitivno iskustvo, jedna trećina negativno, a jedna trećina ni pozitivno ni negativno iskustvo.
  • Pristup zdravstvenoj zaštiti otežala je i činjenica da su trudnice često morale same nabaviti zaštitnu opremu koja je bila uvjet za pristupanje pregledima (50 %), ali i propusnice koje su morale ishoditi za trudničke preglede (34 % trudnica je moralo ishoditi propusnicu za ustanovu van mjesta stanovanja).
  • Žene u Hrvatskoj žele koristiti primaljsku skrb i smatraju da bi porod kod kuće trebao postojati kao mogućnost (20 %), odnosno da bi primalje trebale moći raditi u odvojenoj primaljskoj jedinici unutar rodilišta (48 %)
  • Zbog pandemije, 28 trudnica (2 % ispitanica) odlučilo se za porod kod kuće, a u razdoblju istraživanja njih sedam je rodilo kod kuće (1 % uzorka) – što je broj kućnih poroda kojeg imaju zemlje gdje je to pitanje dugi niz godina dobro regulirano. Žene biraju porod kod kuće i neophodno je da se država pobrine da se on odvija u sustavu javne zdravstvene zaštite.
  • Pitanje pratnje na porodu predstavlja ogroman problem od samih početaka pandemije – rodilišta su uvela različita pravila i za vrijeme pandemije unazadio se desetogodišnji trend povećanja broja rodilja koje imaju pratnju na porodu – sve to usprkos tome da su Svjetska zdravstvena organizacija, ali i mnoga europska stručna društva upozoravala da je pratnja na porodu iznimno važna i da nema razloga da se ista ukine (prije COVID-a je 62 % žena imalo pratnju na porodu, a za vrijeme pandemije tek 21 %). Jedna trećina ispitanica izjavila je da je nedostatak pratnje na porodu utjecao na porod tako da je imala lošije iskustvo.
  • U slučajevima kad je pratnja ipak bila moguća, i dalje su vrijedili uvjeti za pratnju – od pohađanja besplatnog tečaja pripreme (koji se nije održavao zbog pandemije), do pohađanja plaćenog tečaja, testa na COVID ili donošenja vlastite zaštitne opreme.
  • Osim pratnje na porodu srozala se i mogućnost kretanja u porodu – u vrijeme COVID-a žene su uglavnom morale ležati u krevetu za vrijeme trudova i poroda, dok je u vrijeme prije COVID-a taj postotak bio (78 %). Mnoge su žene morale nositi maske za vrijeme poroda (što nije u skladu sa preporukama) – njih 31 %.
  • Za vrijeme pandemije, rutinske prakse su se nastavile odvijati u istom omjeru (ubrzavanje poroda, prokidanje vodenjaka, rezanje međice odnosno epiziotomija, nalijeganje na trbuh odnosno Kristellerov hvat) kao i prije pandemije, no znatno se povećala praksa rutinskog uvođenja braunile (90 %).
  • Iznenađujuće, broj carskih rezova ostao je stabilan u odnosu na prethodnu godinu, i iznosio je oko 24%, s udjelom planiranih carskih rezova također bez statistički značajne razlike u godini prije (11%). Usprkos izjavama čelnih ljudi iz stručnih društava za ginekologiju i porodništvo u Hrvatskoj, za sada se čini da broj carskih rezova nije porastao za vrijeme pandemije.
  • Uzimajući u obzir sve, nastojanja da rodilišta u Hrvatskoj zadovolje kriterije inicijative Rodilišta prijatelji majki treba postati prioritet – ovi trendovi ukazuju na to da se ide u suprotnom smjeru.
  • Rezultati u podršci dojenju tijekom boravka u rodilištima, pokazuju značajan pad standarda u baby-friendly rodilištima u Hrvatskoj. Tako je tek 19.48 % bilo u kontaktu “kožom na kožu” sa svojom majkom u trajanju od najmanje 1 sat neposredno nakon poroda, a tek 36,38 % majki navodi da dijete tijekom boravka u rodilištu nije bilo odvajano od njih, što je zasigurno utjecalo na ukupan postotak isključivo dojene djece u rodilištima, koji iznosi tek 41,32 %. Velika razlika zabilježena je i u uspješnosti uspostavljanja dojenja ovisno o tome gdje je dijete rođeno, pa tako djeca majki koje žive u Zagrebu imaju čak 20 % veću šansu biti isključivo dojena, nego djeca rođena na selu ili u manjim gradovima. Podaci istraživanja pokazuju žurnu potrebu donošenja nacionalnoga plana za podršku dojenju i prehrani djece u kriznim situacijama, ali i usmjerenje podrške na posebno ranjive skupine i na žene i djecu koja žive u manjim i izoliranim mjestima.

    llustracija

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI