Neovisni novinarski portal
25.11.2020.
IZDVOJENO
Vezivanje čvorova u Podzemnog gradu

Podzemni grad Paklenica:
Od Titova bunkera do turističke atrakcije u velebitskom Međuzemlju

Vezivanje čvorova u Podzemnog gradu

Piše: Josip Antić

Vezivanje čvorova u Podzemnog gradu

Vezivanje čvorova u Podzemnog gradu

Za starije to je spuštanje u podrume vlasti bivših hladnoratovskih života, za mlađe je to više prispodobivo kroz “Gospodara prstenova” i Moriju, drevni grad dugobradih patuljaka iz Međuzemlja, smješten u Maglenim planinana, pun dvorana, tunela, skrivenih odaja i rudnika… No, kako god da okrenemo “Podzemni grad Paklenica”, povijesno je turistička atrakcija koja na novi način oplemenjuje ponudu Nacionalnog parka na morskoj strani Velebita.

Podzemne tunele (što bi se jezikom onog vremena reklo kodnog imena – Bunkeri) pedesetih je godina prošlog stoljeća sagradila tadašnja vojska JNA. Bilo je to vrijeme raskida sa Staljinom, pretpostavka je da su trebali poslužiti kao najtajnije sklonište za Josip Broza i njegove najbliže suradnike, što potvrđuje i činjenica da su njihovi zazidani ulazi otkriveni tek nakon Domovinskog rata. Danas kad države čiji bi se lideri skrivali u Bunkeru nema, a nema ni one koja bi napadala (za mlađe naraštaje to je SSSR) tuneli su dobili novu namjenu: bunker je postao interpretacijsko-edukacijski centar.
Utisnut u stijenu, podzemni kompleks sastoji se od niza hodnika – tunela, koji vode do većih i manjih prostorija, sada namijenjenih interpretaciji prirodnih i kulturnih fenomena Velebita, održavanju edukacijskih programa, u čijem je promišljanju zajedno s drugim suradnicima sudjelovala Dragana Lucija Ratković-Aydemir i njena tvrtka Muze, specijalizirana za promociju hrvatske prirodne i povijesne baštine.
Ulaz u 'bunkere'

Ulaz u ‘bunkere’

Priča iz hladnoga rata svakako je fascinantna, ali mi smo naš zadatak shvatili znatno šire i slojevitije. NP Paklenica je prostor izuzetne ljepote, jedinstvenih prirodnih fenomena, zadivljujućih geomorfoloških oblika te najvećeg i najočuvanijeg šumskog kompleksa na području Dalmacije. I samo ime “Paklenica” najvjerojatnije potječe od smole crnog bora, tzv. “pakline”, koja se koristila u narodnoj medicini, za zacjeljivanje rana, odnosno kao luč te za premazivanje drvenih brodova.Smišljanje interpretacijskog centra bilo je izazov jer želimo svakog zaljubljenika u prirodu uvući u velebitske mistične labirinte i voditi ga vijugavim stazama, pozivajući ga na istraživanje i avanturu, susret s atraktivnim krajolicima, netaknutom prirodom i raznolikim biljnim i životinjskim svijetom”, kaže Mirna Draženović, muzeologinja iz tima Muza.

Podzemna izložba

Dodajući kako “podzemna izložba” objedinjuje tri razine identiteta – planine Velebit, penjanja i “bunkera”. Kako će to izgledati kada sa svjetla sunca uđete u velebitsko podzemlje? Točnije, što donosi koncept izložbe, od koje je sad otvoren prvi dio «podzemnog grada» koji uključuje Mali centar penjanja, izložbu o Brahmu i HGSS-u. Također, prostor ima suvenirnicu i caffe bar.
Prvi koraci uvode nas u uski hodnik dugačak 16 metara sa čijih zidova zapljuskuje dinamična interaktivna svjetlosno-audio instalacija pozivajući nas na istraživanje. Svakim korakom oko nas se mijenjaju boje, prati nas zvuk vjetra, grmljavine, ptica, dok se ne nađemo u – pradavnom oceanu Tethys. Taj dio izložbe posvećen je svijetu koji je nekad bio na području današnjeg Velebita. U slijedećoj dvorani već smo izronili: kroz šest tematskih cjelina – “Nastanak planine”, “Oblikovanje planine”, “Velebitski podzemni svijet”, “Klima i vjetar Velebita”, “Bioraznolikost Velebita” i “Velebit kao dio Dinarida” upoznajemo se sa hrvatskom gorom svih gora.
U tom dijelu izložbe boravit ćemo u špilji i sa UV svjetiljkom istraživati mračnu utrobu planine, ali i doživjeti avanturu leta iznad velebitskih vrhova. Sve što trebamo jest raširiti ruke i postat ćemo orao štekavac! Velebit je na interaktivnom ekranu pod nama, a mi šireći ruke kao ptica krila kretanjem lijevo-desno određujemo smjer leta.

10-dragutin_brahm

Korak dalje i već smo – ono što smo i bili – čovjek u planini. To je i naziv druge izložbene dvorane koja nas vraća u daleku prošlost kad se zbog otapanja leda razina mora podigla za 120 metara, pa su ljudi selili u više predjele – planinu. “Čovjek i Velebit” dočarava nam prožimanje ljudskog življenja na planini i prirode, čineći to kroz sedam izložbenih cjelina: “Dolazak čovjeka na planinu”, “Vaganačka pećina”, “Rimski grad Argyruntum”, “Život ljudi na Velebitu”, “Velebitska glazbena slušaonica”, “Knjižnica velebitskih istraživača” i “Mirila”. Atmosfera ove dvorane je toplija, intimnija, pripovijedajući o važnom dijelu običaja velebitskih stanovnika vezan uz pokapanja duše pokojnika (izložak “Mirila”), nudeći nam da osluhnemo “Priče stanovnika Velebita”, s brojnim taktilnim izlošcima – replikama arheoloških nalaza iz prapovijesti i antike, uporabnih predmeta s početka 20. stoljeća, glazbala… U toj se dvorani nalazi i mala odvojena prostorija, gdje će se prikazivati kratki dokumentarni filmovi s temama života na Velebitu.
Malo dalje i nalazimo se u hodniku s temom “Bunkera”. Tamo je prezentirana njegova izgradnja, navodna upotreba i tajnovitost koja se oko njega stvorila (oni koji su bili uključeni u izgradnju objekta, obvezali su se šutnjom za svagda, pa ne žele davati više informacija oko izgradnje bunkera). Tu je i dvorana “Mali centar penjanja”, mjesto susreta zajednice penjača. Odvažni posjetitelji (nisam) ovdje će dobiti i priliku da se i sami upoznaju upoznaju s penjanjem koje je sa posebnim zidom prilagođeno i dječjim posjetiteljima. Ima Velebit i svoje junake, a jedan od prvih je Dragutin Brahm, planinara i alpinista, ali i stolnotenisača, skijaša, soboslikara, glazbenik, skladatelj i tekstopisac – autora čuvene pjesmice “Moj Zagreb tak imam te rad”.

Uvijek veseli Brahm

Brahm je bio svestrani lik, koji je uživao u životu i živio punim plućima. Njegova zbirka fotografija, dnevničkih zapisa i pjesama uvode nas u svijet u kojem je živio, a na izložbi se može pregledati u cijelosti u digitalnom obliku. Uvijek veseli Brahm, često s gitarom u ruci, bio je hrabar u svojim planinarskim pothvatima. Tako se 1938. godine prvi pokušao popeti na Anića kuk, pri čemu je smrtno stradao. Taj je događaj osvijestio potrebu za osnivanjem gorske službe spašavanja“, kaže Mirna.

9-dragutin-brahm_hgss

Bio je to prvi pokušaj penjanja u Paklenici, što je osvijestilo potrebu za osnivanjem gorske službe spašavanja, pa je priča o Dragutinu Brahmu ujedno uvod u izložbu – Hrvatskim gorskim spašavateljima (HGSS-u). Na toj izložbi možete upoznati članove HGSS-a i poslušati kako su postali spasioci, što za njih znači volontiranje, kako doživljavaju planinu… I za kraj posjetitelja se, uz izložak “Ruksak”, savjetuje o dobroj pripremi za planinarenje.
Da priča do kraja bude transparentna valja reći kako iza Centra “Podzemni grad Paklenice” stoji partnerstvo tvrtki “Muze”, na čelu s Draganom Lucijom Ratković Aydemir, i ko-autora projekta, Vladimira Končara (“Studio Revolucija”), Vedrana Kasapa (“Clinica studio”), Marka Šesnića i Gorana Turkovića (“Studio Šesnić&Turković”) te Igora Pauške.
“Muze” su se ovog zadatka prihvatile u sklopu Projekta integracije u EU NATURA 2000, a posao je obavljen prema ugovoru sklopljenom s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode.
A sad možete obuti gojzerice, prebaciti ruksak na rame i pravac – Paklenica!

paklemica

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI