Neovisni novinarski portal
15.9.2019.
KOMENTARI
Komu smeta buka, a komu biskup Ivas?

Komu smeta buka, a komu biskup Ivas?

Kad se „pila okrene naopako“ ili, kad se zamijene teze, izrodi se slučaj kakav danas „trese“ Šibenik. Noćni život mladih pretvorio se „preko noći“ u prvorazredno pitanje “biti ili ne biti” koje je ubrzo dobilo i političku konotaciju.

katedrala, snimila : J. K.

Dvadesetak obitelji koje adresu imaju u povijesnoj jezgri Šibenika, u luku oko prvostolnice svetog Jakova, uzbunulo se prije nekog vremena jer im je dozlojadila buka koja i u sitne jutarnje sate grmi sa pozornice i štekata ispred kluba Azimut koji se utaborio uz stube koje od katedrale vode prema obali. Ljudi su potpisali peticiju i poslali je na adresu gradonačelnika Željka Burića tražeći rješenje problema zvanog „teror“ snažnih decibela kojima su izloženi u ljetnim mjesecima. Da među potpisnicima nije bilo imena šibenskog biskupa Ante Ivasa razvoj događaja zasigurno bi bio drugačiji. Veliki dio javnosti, ako ne i svi, stali bi u obranu jadnih neispavanih ljudi kao što je to ranije bio slučaj kada su protestirali stanari oko ex kluba Indigo i drugih objekata iz kojih je „treštalo po cilu noć“. Osim toga, biskup se drznuo o ovom problemu koji, definitivno jeste problem za sve one koji žive u okruženju kluba, progovoriti za misnog slavlja u Vrpolju. Kako li se samo usudio pojadati svojoj pastvi grmeći o „teroru“ decibela ispod njegova i prozora drugih stanara? Biskup je trebao šutjeti, čekati da prođe ljeto i da se napokon naspava. Stanari okolnih kuća, također. S kojim pravom čovjek-biskup progovara o nekom problemu? Ono na što svi imamo pravo, pravo na slobodu riječi, neki bi, očito zabranili njemu-biskupu. Zaboravljaju pri tomu, ili ih naprosto nije briga, na društvenu ulogu crkve, slobodu govora koja je, po nekima, dozvoljena samo jednima, ne i drugima. Svi oni koji smatraju da je biskup u cijeloj priči oklevetan potporu mu pružaju preko društvenih mreža na kojima su potporu dobili i mladi koji su stali u „obranu“ Azimuta i bučne glazbe u ranim jutarnjim satima.
snimila : J. Klisović
Brojni stanari oko katedrale ne kriju svoje neslaganje sa započetom estradizacijom grada za što su „odgovorni“ i gradski čelnici, ovi i oni prije njih. Nitko nije protiv zabave. Dapače, poželjna je, dugo priželjkivana, ali se mora znati i mjesto i vrijeme za sve što stvara pretjeranu buku koja je nekima milozvučna, a drugi zbog nje bježe iz grada. Već je zabilježeno više slučajeva odlaska stanara i turista. „Mudro“ šute  vlasnici privatnih apartmana i soba koji su se tjednima ranije jadali mjerodavnima upravo na buku na koju su se žalili njihovi gosti. Glasna muzika privlači stanoviti broj mladih ali istovremeno odbija sve one koji bi radije uživali u tišim i intimnijim notama. Mjesta za jače decibele ima u bližoj okolici što su svojim postojanjem potvrdili festivali koji se održavaju na Jadriji, Martinskoj, na području TEF-a, u ex Minerskoj…U turističkim zemljama kao što su Italija, Francuska, Španjolska i drugima zna se do kada se glazba može puštati i koje snage. Svako prekoračenje se kažnjava pa nikomu i ne pada na pamet izigravanje propisa. Kod nas, na žalost, nije tako o čemu svjedoči izdana dozvola za rad noćnog kluba u strogoj povijesnoj jezgri i to do, zamislite 4 sata ujutro.

Buka na Banju, pepeljare na goste wine bara, ulje i pitura na klupama Baldekina…

Prije tjedan dana kupači javne gradske plaže Banj i stanovnici dijela Crnice ustali su protiv prekobrojnih decibela koji su dolazili sa popularne gradske plaže. Pozvani su i novinari pa je vlasnik tamošnjeg kluba u „roku odmah“ stišao zvučnike kako bi Crničani i kupači imali mirni popodnevno-večernji odmor. Ono što je dopušteno jednima nije drugima, posebno nije stanovnicima stare gradske jezgre među kojima je biskup i ostali stanari biskupske kuće. Ili je možda upravo u biskupu problem jer su se upravo na njega zadnjih mjeseci odapinjale otrovne strelice, provodila prava medijska haranga, a sve zbog javnog iznošenja mišljenja i traženja malo mira u ranojutarnjim satima.
Stanari koji žive iznad wine bara u strogom centru grada, također su se obraćali gradskim ocima tražeći malo mira u sitnim jutarnjim satima, ali bezuspješno. Ovi su neprimjerno uzvratili polijevajući goste na štekatu vodom i posipajući ih opušcima iz pepeljara. Gnjevni su ovih dana bili i stanarai dijela Baldekina kojima su zasmetali mladi koji su se okupljali na trgiću ispred zgrada i stvarali buku. Kad im je buka dozlogrdila, berekinski su uljem i piturom premazali klupe na kojima su se ovi okupljali.

snimila : J. Klisović

Stanari povijesne jezgre- peticijom protiv buke

Bukom izritirani stanovnici koji žive oko katedrale još su prošle godine uputili peticiju gradskoj upravi ali se na nju nije reagiralo. Tražili su da im se dostavi dozvola za rad koju su dali Azimutu kako bi vidjeli pod kakvim je uvjetima ona izdana. Umjesto toga gradski čelnici odlučili su se na šutnju, a šutjeli su i nakon što su ovoga ljeta primili drugu peticiju koju je potpisalo dvadesetak ogorčenih stanara. Prosvjedovali su protiv buke i dužine radnog vremena, ali su ponovo naišli na šutnju koja je vladala sve do eskaalacije problema kada su se napokon oglasili navodeći kako će „zaraćene“ strane sjesti za isti stol i donijeti kompromisno rješenje.

Nisu mi pomogli ni novi prozori- sve se trese od decibela

Jedan od potpisnika peticije koji je želio ostati anoniman ispričao nam je kako ozbiljno razmišlja o zamjeni stana što su neki već i uradili.
– Još prošle godine upozoravali smo gradsku vlast da ne možemo živjeti od buke, tražili smo dozvole na uvid, ali ništa. Na kući sam prominija prozore, stvaija PVC kako bi moga spavat, ali problem nisam riješija. Buka je manja ali su zato vibracije na staklima užasne. Sve se trese i tako svako malo, do četiri pet ujutro. Baš bi volija vidit reakciju onih koji su došli paliti svijeće ispred kluba i katedrale da njima netko po noći „tambura“, da se ujutro dižu neispavani i sa glavoboljom. Koliko sam vidija sa svog prozora, okupili su se većinom stranački ljudi, meni uglavnom poznati, reći će naš sugovornik koji je želio ostati anoniman ali je najavio pismeno očitovanje stanara o cijelom slučaju koji se, po njima, u javnosti jednostrano prikazuje. Dodaje kako nitko od njih nije protiv kluba ili zabavnog života, ali sve mora biti s mjerom i po zakonu. Sa svojih šezdeset godina valjda imam pravo na dostojanstven život, na kraju će naš sugovornik.

Vlasnici Azimuta u alkoholiziranom stanju provocirali i omalovažavali policajce

Privođenje dvojice vlasnika Azimuta – Đorđa Katalinića i Hrvoja Jelkovića koji su u alkoholiziranom stanju provocirali policjske službenike u svakoj normalnoj, uljuđenoj i pravno uređenoj zemlji svi bi pozdravili.Odbili su oko 3 sata ujutro utrnuti glazbu i uz to bahato vrijeđali policijske službenike, omalovažavali ih i obasipali svakakvim pogrdnim imenima i sve to u stanju pijanstva. Privedeni su zbog remećenja javnog reda i mira i omalovažavanja policijskih službenika, pojasnio je javnosti načelnik šibenske PU Ivica Kostanić.

Gdje su mladi i političari bili dosad?

Zanimljivo, osude ovakvog ponašanja nema ni od kuda pa ni od onih koji se javno deklariraju kao promicatelji tolerancije, respekta, koji se zalažu za slobodu govora, ravnopravnost, dolično ponašanje, poštivanje zakona… Mladi su se brzinski organizirali kroz društvenu mrežu proglašavajući biskupa krivcem za sve, imputirajući mu sve i svašta ne birajući pri tomu riječi. Organizirali su „spontano“ okupljanje, palili svijeće i zahtjevali nastavak rada kluba u istom ritmu. Zanimljivo, ni stotine tisuća nezaposlenih, ni srozani standard učenika, studenata i radnika, državni rejting-smeća, gospodarstvo koje je na sam dnu i ozbiljno prijeti potpunim kolapsom, ni stotine drugih teških problema i nedaća koje su se svalile na pleća ljudi, nisu bili „okidač“ za reakciju mladih, a bogme ni za reakciju saborskih zastupnika Franka Vidovića (SDP) i Petra Baranovića (novopridošlicu u stranku Radimira Čačića) koji su se sa svojeg profila očitovali o slučaju zvan Azimut pružajući mu podršku. Bilo bi zanimljivo čuti što imaju reći o, primjerice najavi 40 otkaza koji sa prvim danom rujna slijedi u nekadašnjem TLM-u, danas TPP-u.

Međunarodni sud u Strasbourgu štiti pravo na privatnost i nepovredivost doma

Ni gradonačelnik Željko Burić, a ni njegovi zamjenici nisu se najbolje snašli u cijeloj priči. Jedno je priča o turističkom prosperitetu, oživljavanju gradske jezgre, brojnim festivalima koji su nesumljivo preporodili dotad učmali noćni život grada, a druga je stvar priča o poštivanju zakona i propisa, pretjeranosti, prekršajima, alkoholiziranosti, vrijeđanju, spočitavanju, kleveti… Gradski oci bi, za razliku od „spontano“ okupljanjenih i angažiranih mladih i oporbenih političara morali znati što u slučaju nepoštivanja odluka i zakona kaže Međunarodni sud u Strasbourgu koji štiti pravo na privatnost i nepovredivost doma. Poznate su, naime odštete koje na ovom sudu dobijaju oni koji dokažu da drugi ugrožava to njihovo pravo.
Politizacija cijelog slučaja zapravo ne iznenađuje, kao ni ideološka nota koja se provlači kroz tobožnju zaštitu noćnog života iza ponoći. Tražilo se samo manje decibela, ne zatvaranje kluba, ali za istinu kao da nikoga nije briga. Važno je stvar nabrijati do maksimuma. O dvostrukim kriterijima je riječ.
Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI