Neovisni novinarski portal
1.11.2020.
POLITIKA / Portreti
Radimir Čačić, zatvorski golf za političku kondiciju

Radimir Čačić, zatvorski golf za političku kondiciju

portret_tjedna_cacic_post

Radimir Čačić u kaznionici Valtura kod Pule krati duge zatvorske dane – golfom. Kakva vijest, kakav prizor! Taj čovjek je zbilja talentiran. Čak i u zatvoru znade privući pozornost javnosti i dospjeti na naslovnice. A samo je upražnjavao redovnu sportsku aktivnost radi održavanja kondicije, što čine i drugi zatvorenici. Ali, nitko od njih ne „održava“ se golfom. To je Ratkova privilegija. No, da ne bi bilo zabune. Čačića privilegira njegov izbor, a ne zatvorska uprava. Dok drugi igraju nogomet ili bildaju bicepse i tricepse u teretani, bivši prvi potpredsjednik Milanovićeve Vlade s vlastitom palicom udara vlastite loptice pokušavajući naciljati rupu. Na vlastitom tepihu položenom na zatvorski travnjak nogometnog igrališta. Za one u zakonu je prekasno.

Da, bilo bi bolje da radi u pulskoj Lučkoj upravi koja je odmah prepoznala kakvi su joj menadžerski potencijali na dohvat ruke, pa se latila pera i hitro „zakucala na vrata“ Ministarstvu pravosuđa sa zamolbom da joj stavi na raspolaganje Čačićevo, trenutno potpuno neiskorišteno, znanje i iskustvo. U Ministarstvu  nisu imali razumijevanja za njihove potrebe. Nije u skladu sa zakonom, kažu. Bio bi to presedan, pa bi se doskora, odluči li sud tako, moglo dogoditi da ingeniozne poduzetničke sposobnosti Ive Sanadera, osobito one stečene za njegovih ranih austrijskih dana, de facto besplatno, koriste, recimo Hrvatske šume. Ili da Mladen Barišić jednog dana volontira u FINI, a nedajbože zla, da tkogod, moguće Hrvatske autoceste, budzašto iskoriste potencijale Livakovića i Kalmete, u dublu.

Povratak na čelo HNS-a

Šteta za Čačića i Puljane. Jer Ratko je odmalena sanjao postati kapetan. Sada mu se napokon pružila prilika, ali joj je na put stao rigidni zakon. A ionako je u kaznionici otvorenog tipa. Da je više otvorenosti i kod zakonodavca, sada bi svima bilo dobro, i Čačiću i Lučkoj upravi Pula. Ovako, ražalovani prvi potpredsjednik Vlade morat će se strpjeti još malo, a onda, bude li sreće, a discipliniranosti ne manjka, Ratko može  zatražiti da mu se skrati kazna. Zašto ne? Ne bude li sjeo za volan, a na djelu mu je sudska zabrana, neće biti opasnosti. Ni za njega ni za druge. A moglo bi biti koristi. Izađe li van, napokon bi HNS mogao riješiti enigmu. Naime, što? Još uvijek se ne zna hoće li ovaj „narodnjački“ kapitalac privremenu, prisilnu političku apstinenciju pretvoriti u trajnu, ili će je po izlasku iz zatvora odmah prekinuti. Na to pitanje ne zna odgovoriti ni Vesna Pusić. Šefica HNS-a u Čačićevoj odsutnosti. Djeluje sigurno dok nesigurno govori kako to nije tema. Ali ne želi reći je li to završena priča za HNS. Vjerojatno ne zna. Pa ne želi prejudicirati. Ipak to ne ovisi o njoj. Ona tvrdi da ne ovisi ni o Čačiću. O tome će odlučiti stranka. Dosad je Čačić uvijek davao do znanja svima da je stranka on. Možda se u međuvremenu ipak odnos snaga promijenio. U politici, više nego igdje, igra samo današnja predstava…

Predodređen za uspjeh

A ako ćemo iskreno, Radimir Čačić imao je sve predispozicije za politički uspjeh iako je i sam znao reći kako je u politiku zalutao iz gospodarstva gdje je naučio donositi odluke, ne čekajući tuđe. U politici mu je to bila mana jer je s takvim gardom izazivao otpore i animozitete. Smatrali su ga bahatim, arogantnim političkim elitistom koji je volio da to svi oko njega vide i znaju. Osjećao je tu razliku između sebe i drugih, imao je višak prepotencije i samosvijesti, zbog čega je u svijetu posve nekompetentnih, niskoformatiranih političara bio nedobrodošao. Njegova je biografija puna ko’ šipak. Obrazovanja, znanja i zvanja. S referencama kakve on ima spadao je doista u političku elitu. Ali ne hrvatskog tipa… Otac mu je bio tajnik hrvatskog Izvršnog vijeća 1971.g. i uspio preživjeti turbulencije „maspoka“. Radimir je završio arhitekturu, poslijediplomski studij na JFK School of Goverment, na Harvardu. Već 1978.g. u Varaždinu je formirao tvrtku Coning kojoj je bio direktor i sve do 2000.g. većinski vlasnik. Jedan od vodećih ljudi HNS-a, štovatelj Savke Dabčević Kučar, bio je u dva saziva ministar, za Račanovog mandata i naposlijetku Milanovićevog, kada je dobio i titulu prvog potpredsjednika Vlade, na kojoj je osobito inzistirao, a radi toga poprilično i iritirao. Imao je ratni background koji mu je dodatno osnaživao životopis. Zaslužan je za predaju Varaždinskog korpusa zahvaljujući kojoj je stvorena vrlo solidna materijalno-tehnička baza Hrvatske vojske (preuzeto je na stotine oklopnih vozila, tenkova, topova, teških haubica, golema količina vojne opreme). Iz rata je izašao s činom brigadira, a odlikovan je ne samo Spomenicom Domovinskog rata nego i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Ali, slučaj je htio da se u siječnju 2010.g. nađe u krivo vrijeme na krivom mjestu, u Mađarskoj, na autocesti za Budimpeštu, gdje je skrivio prometnu nesreću s tragičnim posljedicama. Dvije osobe su izgubile život. Osuđen je na 22 mjeseca zatvorske kazne koju „odrađuje“ od 17. lipnja ove godine u kazneno-popravnom domu u Valturi. Vrijeme klizi sporo, ma i uz golf, uz knjige, Churchillove memoare, navodno i izučavanje nove razvojne strategije za neku buduću vladu. Od ove je, kažu, digao ruke. Kao i politika od njega. Ali, Ratko nikako dignuti ruke od nje. Nije realizirao svoje ciljeve, a dok god je tako, neće zatvoriti ta magična vrata od olova. Pokušavat će uvijek iznova, bez predaje i kapitulacije. Čačić to čini zbog vlastite frustriranosti jer nije ostvario misiju za koju je bio uvjeren da je rođen…

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI