Zagreb i Hrvatska još od prosvjeda za „stojedinicu” 1996. godine, nisu doživjeli ovako masovan skup na Trgu bana Jelačića, a nisu se dočekivali nikakvi trofejni sportaši nego se okupio ogorčeni narod da bi vladajućima poručio da više neće dopustiti da ga truju kao što to već godinama čine s Gospićanima, ali i građanima diljem Hrvatske. Prosvjed„Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”, kojeg je organiziralo 15-ak članova lokalne građanske inicijative „Gospić je naš dom” održao je danas u Zagrebu lekciju svima kako se brane ljudska prava, kako se brani vlastiti dom i vlastita zemlja. Bio je to nepolitički skup ljudi iz cijele Hrvatske povezanih zajedničkim interesom da zaštite svoje pravo na čist zrak, tlo i vodu, da ih se čuje, da ih se poštuje, da država koju su priželjkivali brine o njihovoj sigurnosti i zdravlju. A država ih je izdala, nedvosmisleno su poručili. „Govorili su nam da nismo hitni, a zapravo su nam htjeli reći da nismo bitni. Ali, itekako smo bitni”, poruka je jednog od organizatora prosvjeda Vjekoslava Bušića iz inicijative „Gospić je naš dom”.
Zahtjevi prosvjednika: Zabrana uvoza otpada odmah!
Nije ovo bio tek prosvjed radi prosvjeda, izljev žuči i nezadovoljstva, bilo je to masovno izražavanje nepovjerenja građana u vlast, u državne institucije, u sustav, ali s jasno artikuliranim zahtjevima koje su adresirali vladajućima.
Tražimo, naveo je redom Bušić u ime organizatora prosvjeda, da u roku od 20 dana cijeloj javnosti bude predstavljen plan sanacije za Gospić, osobito za 33.000 tona zakopanog opasnog otpada: da u roku od tri mjeseca cijeli zakopani otpad bude odvezen iz Gospića na siguran način; tražimo da gradski gospićki deponij Rakitovac bude hitno uvršten u Plan gospodarenja otpadom i hitno uzorkovan jer moramo znati što se tamo nalazi; govore nam da je voda čista, a to je ismijavanje s Gospićem, zato tražimo dugotrajni monitoring tla, zraka i vode u Gospiću, hoćemo sveobuhvatne, dugoročne monitoringe.
Nema predaje! Nećemo odustati- poručio je Bušić dodajući da Ličani nisu sebični, pa imaju i nekoliko zahtjeva koji se odnose na cijelu Hrvatsku:
– Tražimo, bez kompromisa, uvođenje kolektivne zaštite u Zakon o zaštiti prirode, o tome pregovora ne može biti! Ako smo dio Europe, to moramo uvesti, jer bez toga se ne možemo pozivati na europske vrijednosti – naglasio je i dodao:
- -Tražimo, pod hitno, da se utvrde sve „crne točke” koje nisu trenutno u Nacionalnom planu gospodarenja otpadom, te da se napravi plan njihove sanacije s obvezujućim rokovima.
- -Također, pod hitno tražimo, već od danas, da se zabrani privremeni uvoz bilo kakvog otpada u Hrvatsku. Dosta je toga bilo!
- -Na kraju, zahtijevamo i da se pod hitno utvrdi odgovornost onih koji su za ilegalna odlagališta znali i propustili su činiti što su morali, tu nema kompromisa.
Miči to! Miči to!, klicao je Bušić podržan desecima tisuća sudionika prosvjeda.
Na binu je pozvao svih 15 članova građanske inicijative „Gospić je naš dom”, jedinog organizatora prosvjeda, da svi okupljeni na Trgu bana Jelačića vide tko je zaslužan za ovaj impresivan skup kojim su građani, bez ma kakvog stranačkog i političkog upliva, izrazili zajedništvo u nevolji, ujedinjenost u akciji, unatoč svim njihovim razlikama. Preko cijele bine razvili su transparent „Izdaju vam Lika nikad neće oprostiti!”
Glas naroda: Veleizdaja!
Na prosvjedu, kako je u najavi i obećavano, nije bilo govornika ni iz jedne političke opcije. Bio je to u cijelosti glas naroda, i to ne samo iz ugroženog Gospića, nego i iz Vranjica, Splita, Dugog Rata, Istre, Rijeke, Siska, Zagreba….Cijela Hrvatska zatrpana je stotinama tisuća tona otpada, često uvezenog iz inozemstva i nezakonito odloženog na divlja odlagališta da truje naše ljude. Takvu veleizdaju, takvu bešćutnost i neodgovornost vlasti, hrvatski narod ne pamti! Iako mnogi žive, oblijevaju i umiru uz tone opasnog otpada u svojim gradovima, Gospić ih je ujedinio jer je najbolje artikulirao opasnost kojoj su građani izloženi, neodgovornost i indolenciju sustava koji ih je ignorirao i na njihove upite se oglušivao, tromost vlasti koja je, umjesto žurne sanacije, sve svoje kapacitete angažirala na relativizaicji i minorizaciji problema nelegalnog kancerogenog otpada u Gospiću za čiju sanaciju ni danas nemaju konkretne odgovore. Dugo potiskivani bijest, frustracija zbog šutnje vlasti i institucija, nemoć i strah za budućnost svojih potomaka i svojih obitelji, naprosto je eksplodirala na zagrebačkoj pozornici.
Učiteljica iz Gospića Željka Šikić, čija obitelj živi 50 metara od gospićkih silosa punih otpada, bila je jedna od najemotivnijih, zgrožena činjenicom da u 2026. imamo jedan cijeli grad, Gospić, kao simbol stradanja u vlastitoj zemlji, od svoje države. Posebno je izrazila zahvalnost inicijativi „Gospić je naš dom” na svakom dopisu, svakom upitu koji su slali institucijama, svakom pitanju, jer za to danas u Hrvatskoj, rekla je, treba imati hraborsti, hvala vam jer „vraćate vjeru u ljude”, jer ne puštate politiku u svoju butigu, a hvala i svakom stručnjaku, napomenula je, koji diže glas i upozorava na ono što se može dogoditi ne saniraju li se eko-bombe kojih je naša domovina puna. Zahvalila se i medijima jer ne dopuštaju da ova ekološka katastrofa padne u zaborav.
„Mi, obični ljudi, naš svakodnevni život živimo hrabro i dostojanstveno…mi se svaki dan borimo sa sustavom, sa predrasudama, sa strahovima, a vi nas obmanjujete, lažete nas i iza leđa nam se rugate. Mi naš svakodnevni život živimo hrabro i dostojanstveno, a vi ste nas predali u ruke eko- mafiji. Naše su sudbine sudbine poštenih ljudi, a vi ste nam našu sudbinu ružno zapečatili. Naš je dom krvlju, životima i zdravljem obranjen i stvoren, a vi ste ga zasuli tonama i tonama opasnog otpada. Naša je budućnost mogla biti puna života i radosti, a vi ste joj zakucali zadnji čavao u lijes. A tko sam ja? Ja sam obični čovjek koji nastoji dostojanstveno živjeti u ovoj zemlji kao i mnogi drugi. Ja sam sestra branitelja koji je svoj život dao za naše živote, nažalost i za vaš život, a za uništenu budućnost svojih sugrađana sigurno nije dao svoj život. Ja sam majka mladića s tekoćama u razvoju, koja zna što je živjeti s takvim djetetom u ovakvom sustavu i svaki dna voditi bitke. Ja sam majka koja umire od straha da će gledati svoju djecu kako pate i umiru u mukama, da ću morati ostaviti svoju djecu u domovini kakvu ste vi stvorili. Ja sam učiteljica pa znam svu dubinu mašte, kreativnosti i ljubavi koju naša djeca nose. Ja sam ona koju ste osudili na pakleni život pokraj tona i tona opasnog otpada. Nudim vam besplatan smještaj ako imate znate već što, pa ćemo se mijenjati za imovinu, posao i život”, poruka je Snježane Šikić odgovornima za gospićki ekocid.
A tko su oni?
„Vi koji ne vidite problema u tonama i tonama opasnog otpada, koji nemate srama, obraza, ljudskosti, koji će u trenu ubiti, uništiti, izdati, vi ste oni koji se klanjaju svakom centu i zbog njega ćete izdati svoje najdraže, svoju prošlost, budućnost, svoj narod. To ste vi. Ali, mi nismo takvi. Ima ljudi koji iskreno vole druge, kojima je stalo do drugih , koji iskreno vole svoju domovinu. Ako mislite da ih nema pogledajte bolje! Neka vam vaši špijuni i domaće izdajice iščitaju sve na društvenim mrežama, shvatite što običan, pošten čovjek o vama misli, pošten čovjek bi umro od srama ali ne i vi jer ne znate što je poštenje, što je čast. Nama, običnim ljudima je dosta, i nećete nas razjediniti, nećete nama i našoj djeci uzeti pravo na život, nećete nas pretvoriti u europsko smetlište opasnog otpada”, izgovorila je, gotovo u jednom dahu i pozvala sve okupljene da ne šute, da prijave svaki sumnjivi kamion, da svaki fotografiraju sa sigurne udaljenosti, da prijave nadležnim tijelima i da ne dopuste da ih zadesi sudbina Gospića.
Jedan od najprepoznatljivijih članova Građanske inicijative „Gospić je naš dom” Vjeko Bušić nije mogao sakriti oduševljenje masovnom potporom prosvjedu.
Htjeli ste od nas sakriti što je zakopano u našem tlu. Sram vas bilo!
„Ovo je narod za narod, ovo su ljudi za ljude, pogledajte okolo! Jedan Gospić, jedna zaboravljena Lika skupila je sve vas, divni ljudi. Ovo je poruka svima, a najviše onima koji nas trebaju čuti : Nismo izbrisani, ovdje smo svi zajedno, a kad smo zajedno najjači smo. Evo naše Like, evo pluća Hrvatske, opet nas brani kao i prije 36 godina. Ličani nikad nisu puno tražili, a i malo su dobivali. Ličani hvala vam, u ime cijele Hrvatske! Neki su rekli da ćemo se ovdje okupiti jer smo svi isti, da smo antikristi, ali nismo svi isti. Okupili smo se zbog prava na zdrav život, na čisti zrak, tlo i vodu, pravo na našu domovinu kakvu smo sanjali. Mi nismo ovdje zato što smo htjeli, nego zato što smo morali. Nismo ovdje jer nemamo zakone nego zbog onih koji te zakone nisu provodili. Mi stojimo ovdje jer je Gospić naš dom, Lika je naš dom, Hrvatska je naš dom. Punih 18 mjeseci nas 15-ak samo je tražilo informaciju gdje živimo, kakvu vodu pijemo i kakav zrak udišemo. Govorili su nam da Gospić nije hitan a htjeli su nam reći da Gospić nije bitan, e pa bitan je i to kako. Što to nije bitno? Otrovi i teški metali u našem tlu, vječne kemikalije koje se procijeđuju prema našim vodama, i to nije bitno? Šutjeli ste i htjeli od nas sakriti što je zakopano u našem tlu. Sram vas bilo! I baš zato nećemo pristati na priče „odgovorni će biti kažnjeni u kaznenom postupku, to je posao pravosuđa”. Ali gdje je vaša politička odgovornost, koje su to institucije, tko je birao ljude koji su nas trebali zaštititi a nisu, tko je birao one koji su nam prešutjeli što je tamo, tko je postavio taj sustav i tko za njega odgovaran?( Izdaja!, Izdaja!, uzvikivala je masa op.a. )Ovdje ih u ime svih vas pitam, tko je osoba koja je 2024. napravila prve analize u Gospiću koje su dokazale da se radi o opasnom medicinskom otpadu, tko je onaj tko je odbio dati takve analize da ih vidimo? Sustav se mora mijenjati iz korijena. Vi koji ste to radili vi ste obične hulje i izdajice svoga naroda, sram vas bilo!” strastveno je govorio Bušić, posebno naglašavajući da se ne može riješiti samo Gospić, a sve drugo zaboraviti. Moraju se, dodao je, sanirati sve „crne točke” i tražiti odgvoronost za njih, za Vranjic, Dugi Rat, Jakuševac, Prominu, Štikadu, Sisak, Varaždin, Kaštjun, Marinšćinu…
Sudionicima prosvjeda obratila se i predstavnica udruge „Sišćani ne žele biti smetlišćani” koja je odmah pozdravila „slobodnu Hrvatsku”, a ona druga nije ovdje, kazala je, jer su ih pritisli da nam ne daju podršku. Prisjetila se kako je njih pet aktivistkinja iz Siska prije nekoliko godina krenulo u akciju za obranu svoga grada, dok su se s njima mnogi izrugivali, sugerirali im da se uhvate kuhače i djece, ali se nisu dale obeshrabriti i “evo, danas stojim pred stotinu tisuća ljudi”, ponosno će.
Sisak, Vranjic, Benkovac, Dugi Rat, Sovjak, Kaštijun…
Bile su razočarane i bijesne jer su političke strukture zatrpavale bez imalo svijesti njihov grad, ali i bez mozga i vizije, a pogotovo odgovornosti prema onima koji dolaze.
„ Dosta nam je rasprodaje Hrvatske bez ikakve vizije, dosta nam je rasparčavanja naše djedovine. Osim što iamo legalne gospodare otpada u Sisku i tisuće tona koje se dovoze na tzv. obradu u Sisak, a zapravo na trajno odlaganje, sad imamo i pilićarsku eko-bombu– sad su nam htjeli natovatiri i stotine tisuća tona gnojiva stranih investitora. Došli smo danas podsjetiti i na taj problem. Neće vam to proći, u Sisku je to palo zahvaljujući nekolicini upornih građana… ne želimo vas, evo vam poruke s Trga bana Jelačića. Danas je Sisak, sutra tko zna koja lokacija, nitko više nije siguran, kamioni stižu jer zadnja sjednica Sabora nije uspjela iznjedriti čak ni privremenu zabranu uvoza otpada dok se sustav ne posloži. To ne može tako, došli smo da tražimo žurnu proceduru. Kad smo krenuli s našom inicijativom naš je slogan bio „Čista posla u čistom gradu”, sada nam je ovdje slogan „Čista posla u čistoj zemlji”. Gospodo, primite se metle”, preporučila je vlasti agilna Siščanka.
Čuo se i glas iz Vranjica, godinama poznatog po otrovnom azbestu iz tvornice Salonit koji postupno ubija ljude jednim od rijetkih oblika karcinoma pluća.
„U Vranjicu je 1200 stanovnika, a 400 ih je umrlo od raka pluća. Jedna trećina. Azbest ne ubija odmah, njegove posljedice dolaze desetljećima kasnije, i zato ne smijemo dopustiti da se ovo nastavi.Trenutno se u KBC-u Split 20 osoba liječi od izuzetno rijetkog raka pluća. Za one kojih više nema Vranjic mora govoriti.”
„Grad Benkovac, srce Bukovice i Ravnih kotara, omeđen Velebitom kao štitom. Tu su ljudi stotinama godina uživali čistu vodu i zrak, a sada je Benkovac jedna od crnih rupa Hrvatske – 1000 metara od dječjeg vrtića i osnovne škole zakopano ja ne tisuće tona opasnog otpada, vlasništvo privatnih poduzetnika koji su se na tome obogatili. Oni su profitirali a nama su ostavili otrovano tlo, ogorčene ljude zbog ove teme o kojoj je, izgleda, najbolje šutjeti. Hvala inicijativi „Gospić je naš dom” što su na dali glas za Benovac i za sva ona mala mjesta za koja se nema tko boriti.Tri su stvari: hitna sanacija, stroga kontrola, transparentnost i kaznena odgovornost, to je minimum koji svi mi zaslužujemo. U Benkovcu ima mjesta za još otpada, ali ima jedan problem- mi živimo tu”, poručio je predstavnik Benkovčana.
Kako se moglo čuti, nije bolje ni u Dugom Ratu gdje je nakon zatvaranja Tvornice ferolegura ostalo 250 tisuća tona otpada uz more. Ljudi traže da se zaštiti njihovo zdravlje, a sustav im zatvara vrata. Ima li građanin pravo zaštititi zdravlje svoje zajednice kada institucije zakažu?, pitao je Dugoraćanin koji se založio da u izmjene Zakona o zaštiti okoliša uđe kolektivno pravo na zdrav okoliš.
„ U proceduri je donošenje novog Zakona o zaštiti okoliša i pozivamo vas da nam se svi pridružite kako bi kolektivna zaštita ušla u zakon. Nije dovoljno reći da građani imaju pravo na zdrav okoliš, treba im dati i alat da to pravo ostvare. Crne točke ne smiju biti crne rupe hrvatskog pravosuđa. Zato poručujemo da zahtijevamo kolektivnu zaštitu u zakonu jer ako ne možemo zaštiti zdravlje, more i zemlju, onda koga uopće štitimo”, kazao je.
Čuli su se i ogorčeni glasovi iz Splita i Poznanovca koji od 2017. vodi bitku zbog onečišćenja preradom plastičnog otpada koji je ilegalno spaljivan. Tamošnji aktivisti organizirali su sedam prosvjeda, obilazili institucije i tražili rješenja, a inspektor u Zaboku ih je izbacio iz ureda, no sada čekaju sanaciju koja počinje u listopadu i studenome.
Iz Rijeke se čulo o tisućama tona tekućeg otpada u jami Sovjak za čiju je sanaciju 2018. sredstva dala Europa. Sanacija je trebala biti završena, ali je Fond raskinuo ugovor s izvođačem radova zbog malverzacija koje je otkrio EPPO… Od 250 tisuća kubika deponiranih u Sovljak ostalo je 150 tisuća kubika, a gdje je nestalo 100.000, u gradu koji teče, koji je na krškom terenu i stalna prijetnja podzemnim vodama i okolišu…”
“Miči to! Miči to!”
„Miči to!”, „Miči to!”, započeo je Ivo Lorencin iz Medulina svoj govor o Centru za gospodarenje otpadom Kaštijun prije 8 godina, a koji je trebao biti najmoderniji u Europi, koji je financiran europskim novcem, ali su lažirali studije utjecaja na okoliš i danas taj Centar smrdi kilometrima u krug, a zagađene su i podzemne vode.
„ Nakon 8 godina, jedino rješenje je zatvaranje Kaštjuna. Očito je došlo do urušavanja sustava za gospodarenje otpadom u cijeloj Hrvatskoj koja je puna crnih točaka. Jedini izlaz je da se udružimo svi i budemo snaga koja će štititi tlo, zrak i vodu zajedno. Jedino tako će nas slušati. Kako danas hodamo za Liku, sutra ćemo za Dalmaciju, za Istru, Slavoniju, za Hrvatsku!
Pa se čuo i grlati pozdrav iz Istre, jer, „zajedničko nam je svima neprocjenjivo prirodno bogatstvo i tisuće tona otpada, sustav koji na sje prodao”, rekal je istarska aktivistica, ilustrirajući problem otpada na primjeru Pazina gdje je usred grada dovezen ilegalni otpad iz Italije, 13.000 tona, a onda je u travnju 2024. buknuo požar. Danas 13.000 tona otpada čeka sanaciju koja će koštati 8 milijuna eura, a otpad je još tu. Kao i u Gospiću. Sustav reagira kad je kasno. Zajednička nam je odlučnost da ovakvim scenarijima stanemo na kraj i da više ne budemo građani drugog reda. Pitam vas: jesmo li spremni?
Masa je podržala povicima „lopovi, lopovi!”
Pa glas Zagreba. U 35 godina, rečeno je, primili so 36 tisuća prijava građana o problemima u okolišu i proslijedili ih institucijama.Mahom se prijave odnose na ilegalni, opasni otpad. Rezlutat : na Savici bačve mazuta čekaju 40 godina na sanaciju, na Žitnjaku je 10.000 tona otpada koji je ostao iza tvrtke koja je otišla u stečaj. Ilegalno odlagalište u Ježdovcu prijavljujemo već 15 godina, Jakuševac 30 godina, a za opasni otpad je u Hrvatskoj zadužena država.
Vrhunska svjetska prirodna baština krša kao europsko smetlište
Na kraju se čuo i glas stručnjaka, doktora znanosti, Ive Lučića, koji se godinama bavi dinarskim kršem za koji kaže da naš narod ni u čemu nije toliko afirmiran kao u toj znanosti o vrijednosti dinarskog krša u kojem postoji toliko vrsta kao na cijelom sjevernoameričkom kontinentu koji je 350 puta veći. Ali nema nijedne knjige koja se time bavi, i ne samo da nema knjige nego se i ne potiče educiranje o prostoru u kojem živimo i njegova afirmacija. Ljude se uvjerava da krška polja ne vrijede ništa , a upravo je obrnuto, najveća prirodna vrijednost leži u krškim poljima. Zbog poroznosti toga tla na njemu nisu predviđena nikakva odlagališta otpada, a ona su upravo tu postavljena, rekao je Lučić, koji smatra da je za takvo stanje kriva vlast, ali ni znanost, veli, nije nevina.
„ To da se vrhunska svjetska priroda našega krša koristi kao europsko smetlište moguće je zato što se o tom kršu ništa ne zna. Zato je obrazovanje pretpostavka je opstanak u Hrvatskoj. Ovaj naš skup vidim i kao očajničku glad za znanjem o našem okolišu. Tražimo da znanje o prirodi bude dostupno svima, da bude izvor ponosa i presudan kriterij za upravljanje prirodom. Kako bi rekao pjesnik, „budimo zemlja za cvijeće, a ne zemlja za smeće!”, poručio je Lučić.
Nijednog incidenta, nikakvog smeća na Trgu iza prosvjednika nije ostalo. Ljudi su se razišli u miru kao što su i došli, sa svih strana Hrvatske. Zatrovane, unakažene otpadom i državnom nebrigom onih koje plaćamo da bi se o svojim građanima i prirodnim resursima brinuli. Oni ni sutra, nakon ovog masovnog skupa nezadovoljnih građana koji su im otvoreno rekli što o njima misle, koji su javno izrazili masovno nepovjerenje u vlast i institucije države, neće biti nimalo drugačiji. U prilog tome govori i današnji komentar potpredsjednika Vlade Tome Medveda da Vlada podržava razloge za izražavanje zabrinutosti Ličana, ali ne i politikanstvo koje iza tog prosvjeda stoji . Koje politikantstvo? Jedini koji su pod svaku cijenu ovaj prosvjed htjeli ispolitizirati su HDZ i Vlada AP-a. Ali, nisu uspjeli!
