Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, izravni odabir predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, ponovo je u fokusu javnosti. Bar dva su razloga tome. Prvi je pismo Europske komisije Sudu EU u kojem se objašnjava zašto Ivan Turudić u slučajevima sukoba nadležnosti između DORH-a i EPPO-a, kao što je slučaj Beroš, ne može biti arbitar. Turudić naprosto ne može odlučivati u sporu u kojem je tijelo kojem je na čelu, dakle, DORH, jedna od strana u postupku. Drugi je recentni slučaj upada USKOK-a u dom i ured gradonačelnika Oroslavja Viktora Šimunića, zaslužnog za razotkrivanje potencijalno kriminalnog disponiranja javnim novcem u sportu, odnosno sportskim savezima. Šimunić je USKOK-u naglo postao zanimljiv zbog prijave koju je protiv njega, navodno prije dvije godine, podnijelo osam gradskih vijećnika koji ga sumnjiče za trgovanje utjecajem ( navodno je poduzetnicima dodijelio neke poslove bez provedene javne nabave ). USKOK se sjetio postupati baš sad! Teško da bi se to moglo nazvati drugačije do li zastrašivanjem oroslavskog gradonačelnika kako bi se „ostavio ćorava ( sportskog) posla” .
Dalija Orešković: (Foto printscreen ‘Nu2/ HRT)
Malo koga, kod svega toga, može iznenaditi podatak da svega 5 posto građana podržava rad Ivana Turudića, kako to u svojoj objavi na Facebooku piše saborska zastupnica Dalija Orešković, pozivajući se na nedavno provedeno istraživanje. Dakle, Turudića ne podržava čak ni poslušna Plenkovićeva družba, vjerojatno u strahu da bi, naljuti li se gazda, i oni mogli doći na red…
„Nedavno Ipsosovo istraživanje, koje je prošlo dosta neprimjetno, pokazuje kako je radom Ivana Turudića zadovoljno samo 5% građana”, počinje svoju objavu Dalija Orešković i nastavlja:
„Dok glavni državni odvjetnici u razvijenim demokratskim državama imaju besprijekornu reputaciju i uživaju podršku građana, kod Plenkovića je sve obrnuto od toga. Nakon objave tako poraznih rezultata, u demokratskim bi državama državni odvjetnik bio trenutno smijenjen ili bi sam podnio ostavku. No kod Plenkovića takvi drže političke govore u kojima se busaju svojim „neovisnim radom“ i „rezultatima“.
Nije nepoznato kako je Turudić instaliran sa ionako već puno masla na glavi. Od noćnih vožnji s pravomoćno osuđenim Zdravkom Mamićem, preko nježnih poruka s teško optuženom Josipom Rimac, do obijesnih vožnji automobilom pa muljanja kako bi se izbjegla kazna”, podsjeća nas zastupnica pitajući i sebe i nas:
„Što je Turudić, na Plenkovićev mig, poduzimao zadnjih dvije godine da bi bio tako porazno ocijenjen od strane građana ?
Gledali smo kako Turudić u očaju spašava vojnika Beroša pred EPPO-om, zbog čega je Plenkoviću nedavno došla i pljuska Europske komisije. Gledamo i što se događa s posrnulim Banožićem koji je sudjelovao u nesreći sa smrtnim ishodom. Gledamo kako Turudić i USKOK već pola godine skrivaju odbačaj kaznene prijave Maje Đerek, a čime izravno štite Plenkovićev najuži krug koji je odgovoran za milijunske malverzacije u Državnim nekretninama.
U svemu tome mogu se tražiti razlozi zašto su građani toliko nezadovoljni Turudićem, ali i zašto je upregnuta cijela mašinerija kako bi se napravio Turudićev „rebranding“. No Misteru 5% očito ništa ne pomaže.
Porazni rezultati istraživanja nedvojbeno pokazuju da Plenković nije imenovao Turudića kako bi profesionalno obavljao svoj posao, već kako bi blokirao EPPO istrage protiv Plenkovićevih jataka i kako bi pošto-poto dokazao tragikomičan HDZ-ov spin „svi su oni isti“, smatra Orešković.
„Pravilo glasi: svatko je meta – osim Plenkovićevog kruga, čak i potrošeni HDZ-ovci, a posebno je poželjno oporbi naći bilo što. Zato sada imamo nakaradno situaciju da se Plenkovićeve jatake pušta u blaženom miru dok pljačkaju milijune javnog novca, dok Turudić oko par desetaka tisuća eura izvodi filmsko-medijske akcije.
Plenković je iscrpio državnu blagajnu”, napominje Orešković, „ napravio ogromne troškove, hrani rekordnu inflaciju, potiče pljačku državnih milijuna i sveprisutnu korupciju, a stanje globalne ekonomije nije dobro.
U takvim uvjetima Plenkoviću neće biti dovoljno ni stotinu Turudića kako bi sakrio što je sve radio u svoja tri premijerska mandata i kakvu je ulogu Turudić uistinu imao.
Plenković je u strahu i to je očigledno. Samo Turudiću to još nitko nije javio”, zaključuje saborska zastupnica DOSIP-a.
Srećom da je Hrvatska članica EU-a i da imamo EPPO. Nijedan HDZ-ov kapitalac blizak AP-u ne bi odgovarao pred licem pravde za svoje krimene da nije Ureda europskoj javnog tužitelja. Zadnje institucije, kako veli i Orešković, koja nije pod dirigentskom palicom HDZ-a.
“Onog trena kad je HDZ preuzeo vlast, korak po korak su preuzeli sve poluge moći u svoje ruke, na razne načine se stezao okvir, a mnoge bitne institucije su danas ugušene. EPPO je trenutačno jedina institucija koja nije pod dirigentskom palicom HDZ-a, ali ima suženi djelokrug djelovanja“, ističe zastupnica Orešković.
Ivana Turudića poražavajuće niska podrška građana ne brine. Dok je Plenkovića na čelu Vlade on je siguran. Jedan drugog održava „na životu”. Zato Turudić i može u slučaju upada USKOK-a u dom obitelji Viktora Šimunića, odakle su mu odnijeli računala, mobitele, dokumentaciju, sve što je prikupio o kriminalnu u sportskim savezima, na oporbene opservacije da se radi o klasičnom zastrašivanju, bahato uzvratiti kako su to „galamdžije” kojima „smetaju druge stvari”.
„Tim galamdžijama”, izjavio je Turudić, „ zapravo smetaju druge stvari – smeta im postupanje DORH-a koje je jednako prema svima bez obzira na njihovu političku, stranačku, svjetonazorsku ili bilo koju drugu pripadnost.” Daleko je to od jednakosti. Jedina jednakost na kojoj radi Turudić, prema instrukcijama AP-a, jest “svi su oni jednaki”, kad je kriminal i korupcija u pitanju.
A to ima smisla dokumentirati. kamerama i mikrofonima. Pa USKOK dolazi u Šimunićev dom u 6 sati ujutro, a pred kućom su već novinari i kamere. Dobro sinkronizirana akcija…
