Malo koji ministar u Plenkovićevoj vladi je tako suživljen s poslom kojim se bavi kao Ivan Anušić, ministar obrane. Ova mu je pozicija dala na osjećaju važnosti koji mu je, otkako je u politici, stalno falio. Napokon je s MORH-om dobio „bingo”. Intenzivno radi na modernizaciji i opremanju hrvatskih Oružanih snaga, zbog čega prima i kritike, osobito vrhovnog zapovjednika OSRH, koji tvrdi da se kupuje oružje i tehnika koja Hrvatskoj ne treba jer se moderno ratovanje više ne odigrava na tlu nego u zraku, dronovima, balističkim raketama itd.. Anušić na takve kritike odgovara da ne odlučuje ministar obrane o tome nego Vlada, na temelju analiza i procjena koje dobije od Glavnog stožera OS RH. Nije nego…
No, tko je odlučio da se prilikom otkrivanja spomenika djeci poginuloj u Domovinskom ratu u Dubrovniku, čemu je bio prisutan i predsjednik Vlade Andrej Plenković, svečanost obilježi i preletom, u niskom letu, nad gradom, višenamjenskog borbenog aviona Rafalea, što je ne samo skupo nego i neumjesno. Za turiste koji su se tada zatekli u Dubrovniku, uznemirujuće. Ta opijenost ratom, militarizacijom, oružjem ne pridonosi stvaranju ugodne miroljubive atmosfere u zemlji koja ovisi o turizmu, nego samo potencira agresivnu dimenziju ovog društva. Osim toga, pitanje je i jesu li Rafali ceremonijalno ili borbeno sredstvo, jesu li rezervirani samo za svečanosti gradova pod HDZ-ovom vlašću ili će ubuduće parati nebo nad svim hrvatskim gradovima u takvim i sličnim prigodama?
Šteta da o tome ministra obrane nisu priupitali ovih dana ni na N1 televiziji ni na Večernjem TV gdje je gostovao povodom završetka vojne obuke prvog naraštaja ročnika.
Pitali su ga, međutim, o kritikama s Pantovčaka da nabavlja oružje i opremu koje nam ne treba jer se promijenila strategija ratovanja.
“Naravno da se promijenila strategija ratovanja. To vidimo u Ukrajini i na Bliskom istoku. Naravno da su novi moderni sustavi naoružanja u funkciji ili su u pripremi da budu u funkciji ili su se već razvili novi sustavi. I Hrvatska, između ostalog, taj sustav posjeduje, kada govorimo o dronovima, odnosno bespilotnim letjelicama kao što su Bayraktar ili FPV dronovi, na kojima se obučavaju i naši ročnici. Ali ja ne kupujem naoružanje. To je teza koja se polako provlači kod određenih vojnih analitičara, ali naoružanje ne kupujem ja. Ja sam ministar, u MORH-u predstavljam Vladu RH. Nisam ja kupac niti onaj koji odlučuje da ćemo kupiti ili da nećemo kupiti nešto. Postoji proces koji bi svi koji komentiraju OS RH trebali znati, barem ako se predstavljaju kao vojni komentatori, a to je da postoje strateški dokumenti koje donosi Glavni stožer. On sa svojim ljudima koji su za to obučeni procjenjuje na temelju određenih ugroza koje nam je naoružanje potrebno. Na temelju njihovih studija odluku donosi Vlada“, objašnjavao je Anušić za Večernji TV.
A u Novom danu N1 televizije u razgovoru s Hrvojem Krešićem na pitanje je li nabava Leoparda i sustava Trophy bila oportuna s obzirom na ono što se događa u Libanonu gdje Hezbolah uništava izraelske tenkove opremljene tim istim sustavom, Anušić je odgovorio:
“Prvo da razbijemo mit – ne postoji oprema ni naoružanje koje se ne može uništiti, sve ima svoju slabu točku pa tako i tenkovi. Trophy je integralni sustav Leoparda. Radi se o najnovijim i najmoćnijim tenkovima.” Naglasio je da je Hrvatska dobila sustav Trophy i da će ga koristiti na tenkovima tipa Leopard, ali da ne postoje nedodirljivi sustavi. “To su najbolji i najmoderniji sustavi koji postoje, a nadogradit će se na temelju iskustava koje gledamo u Libanonu, Ukrajini itd.”, objasnio je ministar.
Posebno zadovoljstvo izrazio je upravo završenom temeljnom vojnom obukom prvih ročnika, kaže da je to veliki projekt koji se pripremao dvije godine, i konstatira da je „odlično počeo, odlično trajao i odlično završio”. Uskoro počinje obuka drugog naraštaja koji će se povećati za još sto ročnika, pa će ih biti 900, a već u kolovozu, rekao je, računa se na njih tisuću.
Odaziv je velik, kaže Anušić, a čak 97 posto onih koji se prijave odlučuju se za temeljno vojno osposobljavanje, samo 2-3 posto ih se poziva na priziv savjesti. „Prezadovoljni smo”, ne krije oduševljenje Anušić i zbog činjenice da se 260 mladića i djevojaka ( od 800 ročnika prvog naraštaja ) odlučilo ostati u Oružanim snagama. I ako se tom dinamikom nastavi, vrlo brzo ćemo, veli ministar obrane, popuniti i broj pričuvnih snaga i pripadnika OSRH.
Optimizmu nema kraja, pa u tom tonu ministar poručuje da će 2030. godina biti godina kada će se završiti proces modernizacije i popunjavanja Oružanih snaga RH, bit će završeni svi započeti procesi.
A u tom opremanju i modernizaciji za sustav protuzračne obrane, ova mala zemlja, skromnih gospodarskih potencijala i skromnog životnog standarda stanovništva koje se zbog toga sustavno iseljava, trebalo bi investirati čak pola milijarde eura!
“Otprilike je to red veličine sustava koji bi trebao Hrvatskoj. Kada se donese odluka o nabavi, dogovara se isporuka, a rok isporuke je do dvije godine, za neke sustave i tri godine. Ako brzo donesemo odluku do 2029. godine bi trebali imati taj sustav”, potvrđuje Anušić.
I dok se država naoružava, građane se poziva da još malo stegnu remen. Turistički sektor da spusti cijene do 20 posto kako jedina propulzivna gospodarska grana ne bi doživjela slom.
Vlada nam želi reći da je bolje da smo gladni nego vojno nezaštićeni. Borbeno nesposobni. Pa nabavlja skupo naoružanje i koristi ga u ceremonijalne, paradne svrhe. Kad već imamo Rafale, neka lete. Sve će to narod platiti…
