Dobroslav Paraga, bivši saborski zastupnik i predsjednik HSP-a 1861., jedan od osnivača HOS-a, a danas politički marginalac, tuži privatno Daliju Orešković, zbog klevete. Povodom njegove tužbe Mandatno-imunitetno povjerenstvo ( MIP ) Sabora u ponedjeljak će odlučivati o skidanju imuniteta, radi eventualnog pokretanja kaznenog postupka, saborskoj zastupnici Daliji Orešković ( DOSIP ). Povjerenstvo, međutim, u pravilu kad je riječ o privatnim tužbama, zastupnicima ne oduzima imunitet, pa je za očekivati da će tako biti i u ovom slučaju, pogotovo jer je predsjednik MIP-a Robert Jankovics već javno dao do znanja kako će predložiti da Paraga svoj naum ostvari kada zastupnici istekne mandat u Saboru.
Međutim, Dalija Orešković obratila se kolegama zastupnicima 11. saziva Sabora otvorenim pismom u kojem apelira na sve njih „da uvaže zahtjev Dobroslava Parage” za skidanjem njezinog saborskog imuniteta radi pokretanja kaznenog postupka zbog, kako piše, navodne klevete. Svjesna je da su se u dosadašnjoj praksi MIP-a ovakvi zahtjevi odbijali, ali u ovom slučaju smatra da se „radi o pitanjima koja imaju puno šire društveno i političko značenje od pukog odnosa između dvije osobe u nekom sporu”.
– Pitanja koja se postavljaju o značenju pokliča za dom spremni i djelovanju HOS-a u Domovinskom ratu postala su prvorazredna tema kojom se metodom obmanjivanja naša povijest nastoji prikazati drugačijom od onoga kakva je bila, što može uzrokovati dugoročne štetne posljedice na državu i društvo u cjelini.
Ova godina, meni je bila puna presedana. Zbog kritika načina na koji je ustaški poklič uskrsnuo u javnom i političkom životu, doživjela sam da jedan svećenik na svečanoj misi pred 50 000 ljudi izričito spomene moje ime i prezime, uz poruku “neka pate i neka u patnji umru”. Ne znam je li se takva poruka upućivala ratnim zločincima i počiniteljima drugih zvjerstva- navodi Orešković u svom javnom apelu kolegama i nastavlja:
–Presedan je i prosvjed koji se organizirao pred mojim domom jedne oporbene političarke, uz iste zastave i insignije koje osporavam i vežem uz simboliku Nezavisne države Hrvatske.
Stoga vas uvaženi zastupnici i zastupnice 11. saziva Hrvatskog sabora javno molim da prilikom glasanja o skidanju saborskog imuniteta napravite još jedan presedan, pozivam vas da napravite presedan ovdje gdje je on uistinu bitan.
Posebno apeliram na moje kolegice i kolege iz opozicije.
Postaje očito da se HDZ služi djelovanjem Dražena Keleminca, Dobroslava Parage i njima sličnih za ostvarivanje vlastitih političkih interesa. Koncertna turneja pokliča za dom spremni, HDZ-ov je Trojanski konj uoči sljedećih parlamentarnih izbora.
Skidanjem mog saborskog imuniteta– poručuje zastupnica- omogućili bismo da stvari izvedemo na čistac, sada u ovom vremenu kada je to potrebno našoj državi i društvu, a ne samo Dobroslavu Paragi i svima koji se skrivaju i vrebaju neku svoju priliku da povijest ispišu u svom ideološkom predzaku. Ovu temu jednom za svagda moramo pospremiti gdje joj je mjesto.
Kakav god bio ishod sudskih postupaka, zbog šireg društvenog i političkog značenja, on ne smije čekati na prestanak mog mandata.
Glasanjem za skidanjem mog saborskog imuniteta poslali bismo zajedničku poruku da se ne bojimo crnila koje uzima sve više maha.
Drage kolegice i kolege iz opozicije, glasanjem za skidanjem mog saborskog imuniteta poslali bismo moćnu poruku da u ovoj borbi za pristojnu Hrvatsku nisam sama. Neka to bude naša zajednička poruka svim građanima kojima je takva borba potrebna!- napisala je Dalija Orešković uoči sutrašnje odluke MIP-a.
Već duže vrijeme ova je oporbena političarka na meti desnice, ali i Plenkovićeve sljedbe koja svoju lojalnost AP-u dokazuje, uz ostalo, opakim vrijeđanjem i etiketiranjem zastupnice DOSIP-a, pokušavajući je na svaki način diskreditirati i natjerati na šutnju. Jer, glasnost Dalije Orešković, eksplicitnost i jasnoća njezinih političkih stavova koji se u pravilu ne pokušavaju ublažiti nikakvim kompromisima i prozirnim celofanskim ambalažama, razlog su bijesa koji izaziva kod desničarskih političara.
Dalija Orešković ne kalkulira, ne autocenzurira se radi tobožnje kulture dijaloga, govori kako misli, izravno, otvoreno, bez zadrške. Referira se na sva ključna politička pitanja i prijepore u društvu, od javnog korištenja ustaškog pozdrava „Za dom spremni” , preko opskurne skupine koja je usred Sabora organizirala okrugli stol o temi žrtava Jasenovca s isključivim ciljem da razmjere zločina i broj žrtava relativizira, da zloglasni koncentracijski logor pokuša preimenovati u radni logor i tako osporiti njegovu zločinačku narav, pa do klečavaca koji mole da žene pognu glave pred muškim autoritetom, da pokorno slušaju i rade što oni od njih traže, da šute i trpe njihov teror i zlostavljanje.
Dalija Orešković, doista nema dlake na jeziku, probleme, pojave, fenomene u društvu naziva punim imenom, bez eufemizama i kompromisnih formulacija, što mnogi koji se slažu s njezinim stajalištima percipiraju kao iznimnu hrabrost.
Prijete joj na društvenim mrežama, čak i smrću, ali i pod prozorima njezina stana, nazivaju je najpogrdnijim imenima, ne štede ni obitelj, pokušavajući je na svaki način zastrašiti. Uzalud. Kad se opskurni Dražen Keleminac sa svojim malobrojnim jatom stao glasati pred njezinom zgradom, nije se sakrila iza zavjesa i prestravljeno virila kroz prozor da vidi što joj se sprema. Izašla je na ulicu i suočila se sa svojim „neprijateljem”.
Iako iza nje ne stoji ni brojna, ni moćna politička stranka, svojim javnim nastupima osvojila je politički prostor i gotovo se nametnula kao liderica oporbe. Dalija Orešković ima što za reći, zna se s težinom svojih riječi nositi i to joj daje na autentičnosti i političkoj snazi koja se ne mjeri brojnošću članstva stranke niti brojem zastupničkih mandata. Koliko dugo taj teret može nositi dijeleći ga s tek malobrojnim članovima koji iza je stoje i tihim, anonimnim simpatizerima na društvenim mrežama, to je veliko pitanje. No, ako izdrži udare kojima je kontinuirano izložena, na žalost onih koji je preziru mogla bi dugo potrajati na hrvatskoj političkoj sceni i biti njezin relevantan dio.
Evo samo nekih izjava zastupnice Dalije Orešković koje su njezinim oponentima natjerale krv u lice:
O klečavcima:
„Kad već šuti Crkva, umjesto da svojim autoritetom kaže da molitvene nakane nisu u skladu s naukom vjere, dužnost je države i njezinih institucija, ali i nas kao društva u cjelini da zajedno kažemo se ovdje uopće ne radi o molitvi.
Radi se o repetiranom javnom pritisku kojim se traži da žene postanu podređene. Klečavci se ne mole samo za to da njihove supruge budu čedne i njima pokorene, iako je i to nakaradno, s obzirom da žena očito ne pristaje na takvu ulogu. Klečavci traže da da takvi odnosi zavladaju i u tuđim brakovima, kao i u društvu općenito. U suštini se ovdje radi o prisili, o fino zapakiranoj prijetnji.
18 ubijenih žena samo ove godine, sigurno je primilo upozorenja što se od njih očekuje i u čemu su zgriješile, i to ne samo jednom. Ali nisu poslušale, same su si krive. Tako rezoniraju zlostavljači, bilo da su njihovi bližnji, ili ministri u ovoj vladi. Iz čina gaženja po ružama vidimo da tako rezoniraju i klečavci.”
O ZDS
„Sveukupna atmosfera u hrvatskom društvu je ta da imamo političke grupacije i druge interesne skupine, među koje nažalost spada i Crkva, koje žele nametnuti tezu da je ustaški pozdrav “Za dom spremni” domoljubni pozdrav. To je poništavanje hrvatske države, a upravo to i kao atmosfera i kao teza odgovara Plenkoviću i cijelom njegovom establišmentu.”
O okruglom stolu o žrtvama Jasenovca , održanom u Saboru
„Nakon okruglog stola o toj temi koji je pokazao i dokazao da imamo saborske grupacije koji žele rehabilitirati Nezavisnu Državu Hrvatsku, a onda i obranu Hrvatske u Domovinskom ratu vezivati uz NDH, za mene osobno s tim zastupnicima nema više dalje. Dok ovaj saziv traje za mene su to zastupnici koji su sami sebe pomnožili s nulom. Ja se prema tim zastupnicima mislim ponašati kao da ne postoje”.
O domoljublju
“Oluja se osjeća u zraku. Ne samo ova koja dolazi s kišom i vjetrom. Ovo je kraj koji je u Oluji oslobođen. Moja kuća, moja njiva, moja djedovina. Nikome ne dopuštam da mi negira domoljublje, niti da svojim crnilom oblati sve za što se ginulo u Domovinskom ratu. Hrvatska se voli istinom!”
O ponašanju Torcide tijekom utakmice između Hajduka i Gorice, paljenju srpske zastave i klicanju ZDS na Poljudu
“Plenković je postigao ono što je htio. Ovo nije samo incident huligana i praznih glava. Ovo je proizvod vlasti, Thompsona, Dalića i Crkve i njihove verzije hrvatstva, domoljublja, vjere i zajedništva. Netko želi simbole NDH i ustaše prikazati kao heroje Domovinskog rata, a s takvima nema zajedništva. To nije naša Hrvatska.
Pozdrav ‘Za dom spremni’ je napad na naš identitet i vrijednosti, to je napad i na samu Oluju, a ne njezina proslava. Zapaliti srpsku zastavu na utakmici između dva hrvatska kluba je koreografija aktualne vlasti, a ne navijača. Nema tu Hajdukovaca”
Dalija Orešković
