Prosvjedni marš Ujedinjeni protiv fašizma, koji se održao u više hrvatskih gradova u isto vrijeme, s početkom u podne, okupio je tisuće i tisuće građana koje su izašli na ulice i pokazali kako više neće šutke promatrati kako državni vrh dopušta i podržava bujanje nasilja i veličanje najmračnijeg proizvoda čovječanstva – fašizma.
Najveći broj građana se okupio u Zagrebu: masa prosvjednika svih životnih dobi, od onih najmlađih do najstarijih, mirnim i dostojanstvenom hodom kroz grad pokazala je otpor divljaštvu i fašizaciji. Pritom se nitko od njih nije skrivao iza crnih kapuljača i fantomskih maski na licu, kao što to zavedene golobrade kukavice u čoporima čine u svojim nasrtajima na nedužne ljude posljednjih mjeseci diljem Hrvatske.
Prosvjedna povorka protiv fašizma se kreće središtem Zagreba (foto Nikola Šolić)
Prosvjednici protiv fašizma su se okupili na širokom području kod Glavnog kolodvora i Trga kralja Tomislava, pa su onda u širokoj i dugoj koloni krenuli Zrinjevcem prema Trgu bana Jelačića koji je ubrzo popunjen i pridošlicama iz drugih smjerova.
Bila je to slika koja je mnogima u Hrvatskoj vratila nadu u mogućnost normalnije, prosperitetnije i sretnije Hrvatske. A ne Hrvatske kojom vladaju beskruzpulozni pljaškaši i devastatori države, lažni domoljub i ratni profiteri i paraziti, a koji u posljednje vrijeme agresivno manipulacijom dijela devijantnih navijačkih skupina radi ostanka na vlasti proizvode podjele u društvu promovirajući najmračnije ideologije i simbole vezane uz fašizam, nacizam, ustaštvo, četnike i slične.
No veliki današnji skup u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj je pokazao kako im takvo što neće proći – kao što nije nikada do sada u ljudskoj povijesti. Evo sad i govora koji je pročitao Damir Markovina, a priredila ga je Olja Savičević Ivančević:
Prosvjed protiv fašizma u središtu Zagreba (foto Nikola Šolić)
Prijateljice i prijatelji,
Danas smo ovdje zato što želimo bolju Hrvatsku, zato što se ne želimo sramiti svoje zemlje, zato što ne želimo da potone u barbarstvo i fašizam.
Ovdje smo danas da mijenjamo budućnost Hrvatske, jer prošlost je nemoguće promijeniti, koliko god to nekima nije jasno.
A u toj prošlosti upravo su antifašisti ispisali najslavnija poglavlja. Odbijamo biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi.
Danas, trideset godina nakon rata mi smo taoci stvarnih mrzitelja Hrvatske:
ratnih profitera, propovjednika mržnje, huligana i nasilnika koji za njih obavljaju prljavi posao.
Hvala svima vama koji perom i djelom branite svoju domovinu od neistine, onim novinarima i novinarkama, režiserima i redateljicama, piscima i spisateljicama, umjetnicima i kulturnjacima koje fašizam danas želi napraviti egzilantima i marginalcima u vlastitoj zemlji;
Vama koji ćete prije dobiti nasilničke prijetnje tog istog fašizma po inboksima i zidovima svojih kuća, negoli državnu nagradu za umjetnost s imenom prvog predsjednika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Vladimira Nazora – a koji bi danas, da je živ, stajao ovdje uz nas, kao i mnogi drugi antifašisti, velikani naše kulture i književnosti kojima se danas, kada su mrtvi, Hrvatska diči.
Mi smo živa kultura ove zemlje, baština dvadeset i prvog stoljeća. I nitko nam nema pravo reći da mi nismo Hrvatska.
Pretke nitko od nas nije birao, ali biramo ono što jesmo.
Unuci nisu ni krivi ni zaslužni za djela svojih predaka, ali smo itekako odgovorni za svoje postupke danas.
Zato hvala svim mamama i tatama koji su naučili svoju djecu da ne dijele i ne mrze ljude prema porijeklu, vjeri, naciji, boji kože ili seksualnoj orijentaciji. Dali ste svojoj djeci najljepši poklon – ljubav za svijet.
Ta djeca neće s crnim kapuljačama nad očima sijati teror, zastrašivati i mlatiti svoje vršnjake samo zato što su iz Novog Sada ili iz Splita.
Pozdrav svim građanima ove zemlje koji su ni krivi ni dužni na svojim sudbinama osjetili što znači biti pripadnik nacionalne manjine; hrvatskim građanima srpske nacionalnosti kojima bi neki najradije zabranili disati. Ova zemlja se ponosi i Preradovićem i Teslom i brojnim drugim hrvatskim Srbima, sportašima, umjetnicima i znanstvenicima.
Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege i rodbina i ne damo na vas! I vi ste Hrvatska!
Građane Hrvatske uvjeravaju da su im potplaćeni umjetnici i još siromašniji migranti uzeli posao ili onaj jedan posto iz ukupnog budžeta koji se u Hrvatskoj izdvaja za kulturu.
Nas nisu osiromašili ni umjetnici ni migranti nego loše politike i prebogati kriminalci.
Naše bi društvo njih trebalo pozvati na odgovornost.
Oni su pravi krivci za stanje zbog kojeg danas marširamo.
Mi samo želimo umjesto permanentnog rata i poraća živjeti mir i slobodu: a mir i sloboda ne smiju biti povlastica za odabrane.
Za kraj, parafrazirat ću onaj poznati citat Martina Niemollera, koji konstantno i uporno upozorava na pogubnost šutnje:
kada su došli po glumce, mi nismo šutjeli, kada su došli po pisce i novinare, mi nismo šutjeli, kada su došli po folklor iz Srbije, mi nismo šutjeli, kada su došli po antifašiste mi nismo šutjeli, kada su došli na Interliber, ne po knjige, nego po Splićane i Zadrane, mi nismo šutjeli, kada su došli po Nepalce, mi nismo šutjeli, kada su došli po feministkinje, mi nismo šutjeli – i kada dođu po šutitelje, bit ćemo jedini koji neće šutjeti.
Nećemo ušutjeti dok god postoji neravnopravnost i nepravda koja se u našoj zemlji radi u naše ime.
Nećemo šutjeti dok god postoji ijedno mjesto s kojega možemo govoriti i pisati, a u slučaju da to mjesto nestane, mi ćemo ga izmisliti. Ne trebaju nam za to velike pozornice i sjajni mačevi, samo britko pero, čisto srce i ničeg se ne boj!
Prosvjedna povorka protiv fašizma se kreće središtem Zagreba (foto Nikola Šolić)
