Ne događa se baš često da po ovim našim portalima i medijima naiđemo na neku dobru vijest koja popravi jutro i dan, nakon što nas napadnu vijesti iz tuzemstva i inozemstva o psihopatima i lopovima na vlasti, ratovima i nevoljama svih vrsta. Jedna takva vijest koja ozari i razveseli je kako u Zagrebu postoji jedan čovjek koji se odlučio o svom trošku kupiti posudice za vodu za kućne ljubimce i postaviti ih, vezane lancima, za gradske zdence, odnosno javne slavine s pitkom vodom.
Dosad ih je postavio 36, a čini se da ne namjerava stati sve dok ih ne postavi znatno više, možda i 170, koliko danas ima javnih česmi po Zagrebu (čije lokacije možete pronaći na interaktivnoj karti Grada Zagreba). Pa što je s tim čovjekom? Zašto troši svoje vrijeme i novac na opće dobro? I to za neke pse. Pa je li on normalan?
Dakako da je normalan, da normalniji ne može biti.
Vijećničku naknadu troši na opće dobro
Dakle, Zagrepčanin Tomislav Kenjerić, inače inženjer strojarstva, aktivist za spas ugroženih životinja, ljubitelj prirode i planinarenja, navijač NK Osijek i vijećnik u Mjesnom odboru Staro Brestje u okviru Grada Zagreba, i to s liste platforme Možemo! I SDP.
Tomislav, Lavić i posuda (foto Facebook)
Ovo posljednje je posebno zanimljivo iz razloga koji se rijetko viđa na hrvatskoj političkoj pozornici odnosno u lokalnim samoupravama. U Hrvatskoj je gotovo pravilo da se lokalni ‘šerifi’ nekako omaste i okoriste javnim novcem i resursima, te namire rodbinu, prijatelje i kumove i podobne partijske kolege, pri čemu je to postalo posve ‘normalno’. To da netko svoj novac ili npr. saborsku plaću uloži u javno dobro je gotovo nepoznat slučaj. Ipak, svoju vijećničku naknadu Kenjerić troši isključivo na posude za pse i lance i ostalo što mu je potrebno kako bi se one jednog dana nalazile posvuda u Zagrebu.
-Sa svojim psom obično šetam u Sesvetama, gdje i živim, a uz naš potok Vuger nalazi se jedan Francek. Netko je prije mene ondje postavio zdjelicu, no ista je s vremenom nestala. I onda sam si pomislio: ‘Kad već nitko drugi neće, idem ja postaviti novu’. I tako je sve počelo, baš u mojim Sesvetama. Drugu zdjelicu instalirao sam uz Muzej Prigorja, također kraj jednog Franceka, a nakon toga krenuo sam prema istoku grada. Htio sam da u svakoj gradskoj četvrti bude po jedna – ispričao je Tomislav, 54-godišnji inženjer strojarstva.
Inače, Francek je uvriježeni naziv za javne slavine tipa ‘Viktorija zdenac’ koje su postavljene još u 19. stoljeću, kada su bile osnovno sredstvo za vodoopskrbu.
36 posuda
Uglavnom, ideja je da svaka posudica nosi ime nekog lokalnog ljubimca, pa trenutačno na području Zagreba ima 36 zdjelica: 35 nosi ime jednog psa, a 36. je dobila ime po zasad jedinoj mački.
Tomislav, Lavić i posuda (foto Index.hr)
-Na prvu sam stavio ime Nalla, to je bila kujica jedne moje prijateljice, koja je, nažalost, uginula. Na drugoj je ime mog ljubimca, kojeg sam udomio iz Udruge Rocco u Vinkovcima. A onda su mi se ljudi počeli javljati s imenima drugih pasa. Pele je, primjerice, bio propucan, morali su mu amputirati prednju nogu i stražnju šapu. Iako se za njega čak predlagalo i uspavljivanje, on je na kraju izliječen, a postao je i terapijski pas. Išao je u škole i vrtiće te djecu učio empatiji. Nažalost, lani je obolio i uginuo, no uspomena na njega živi, baš kao i metalna zdjelica za vodu s njegovim imenom – kaže Tomislav.
Zanimljivo je i kako je Tomislav Kenjerić povezao zdjelice s lancima uz geslo “bolje zdjelica, nego pas na lancu”. To je dobra dosjetka, no, na žalost, žalosno je da se i obična zdjelica za pse mora vezati lancima kako je netko ne bi ukrao.
Tomislav je vlasnik sedmogodišnjeg Lavića, bijelom hrvatskom ovčaru., kojega su volonterke za brigu o napuštenim životinjama iz Vinkovaca pronašle na njivi na rubu smrti. No ozdravio je, udomio ga je Tomsilav i sad živi sretnim životom. Usput je i prvi pas koji testira novopostavljene zdjelice.
Gotovo sve zagrebačke četvrti dobile su po jednu zdjelicu, nedostaje još samo Podsljeme.
-Pazim na to da lokacije koje izaberem budu dostupne psima, tj. da zdjelice ne postavljam na mjesta na koja psi ne smiju. Nipošto mi nije namjera provocirati ili stvarati dojam da se ignoriraju pravila – kaže Tomislav novinarima.
Tomislav, Lavić i posuda (foto Index.hr)
O ovoj Tomislavovoj akciji ubrzo se pročulo po Zagrebu, te je, koliko je poznato, uglavnom dobio podršku i odobravanje i pohvale za svoje djelovanje. Kome bi, uostalom, trebale smetati zdjelice na kojima se žedne životinje mogu napojiti vodom za velikih vrućina. Takvo što je civilizacijska stečevina: podsjetimo samo na u kamenu uklesane posude s natpisima ‘Amor di cani (S ljubavlju za pse) koje su namijenjene psima u srednjovjekovnom Šibeniku.
‘Neki psi koje sam upoznao postaju draži od ljudi’
-Iznenađujuće, ali nisam dobio niti jedan negativan komentar. I dalje mi je neshvatljivo zašto bi netko maknuo ili potrgao zdjelicu, čini se da mnogima psi jednostavno smetaju. Naravno, velik problem su i neodgovorni vlasnici koji ne čiste za svojim ljubimcima pa i to stvara određen otpor kod pojedinaca. Što sam stariji, to mi neki psi koje sam upoznao postaju draži od ljudi – zaključuje Tomislav.
Inače, sve zdjelice postavio je u svega nekoliko mjeseci ovoga ljeta.
-Činio sam to uglavnom subotom, rano ujutro. Nisam htio nikome smetati, ljudi danju idu u šetnju, djeca se igraju, špricaju oko česmi… Ovu prvu sezonu završio sam u kolovozu, ali nastavljam već sljedeće ljeto, kad će mi trebati pomoć sugrađana i njihove ideje za imena kojima ću ukrasiti nove zdjelice Silno fali koševa za smeće. Kako sam bio ove godine na godišnjem odmoru u Švedskoj, tamo uz koš za smeće i pseći izmet odmah stoje i besplatne vrećice. Trebaju nam takve stvari, pogotovo u centru na frekventnijim mjestima. Isto tako, i na Jarunu. Trenutno imamo samo pojilice- -kazao je Tomislav.
Nije Tomislav mislio samo na pse. Ranije je poduzimao i neke druge akcije: sastavio je i postavio kućice za ptice izradio i mali “hotel” za pčele u Sesvetama, nedaleko od tamošnjeg potoka, a u planu mi je postavljanje i kućica za ježeve.
Uglavnom, ova vijest je idealna za našu rubriku ‘Sve bolje i bolje’, dok postoje ljudi poput Tomislava uvijek ima nade za bolju Hrvatsku i bolji svijet, koliko god to nekome zvučalo patetično.
