Festival Fališ u Šibeniku održava se ove godine od 3. do 7. rujna. Od pet festivalskih dana prvi i posljednji će se održati na Tvrđavi Barone, a preostala tri dana na uobičajenoj Fališevoj lokaciji u srcu Šibenika, na ‘Maloj loži’, odnosno na Trgu Ivana Pavla II. S obzirom kako je interes za program Fališa ove godine izniman, u nastavku prenosimo cjeloviti raspored događanja s detaljnim objašnjenjima i informacijama o sudionicima. To je prilika i za one koji do sada nisu posjećivali Fališ a imaju to namjeru učiniti ove godine, da se detaljnije informiraju o programu i pronađu ono što ih naviše zanima.
Evo programa:
Srijeda, 3.9.2025.
Program prvog dana 13. FALIŠ-a
Srijeda, 3.9.2025
19:00—22:00 Izložba: „Objektiv NDH“,
Mo’a ti studio, Kralja Zvonimira 17
20:00 Otvaranje festivala
20:00 Predstavljanje knjige: „Srebrenica, 30 godina poslije“
Dragan Popović, Milivoj Bešlin, moderator: Dinko Gruhonjić
Tvrđava Barone
Knjiga ’Gubljenje ljudskosti – Srebrenica kao istorijska činjenica’ istoričara Dragana Popovića je prva historiografska studija objavljena u Srbiji, koja potvrđuje činjenicu o genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. Studija obrađuje sam tok zločina, uključujući njegovo planiranje, izvršenje i prikrivanje, ali i periode prije i nakon srpnja 1995., kako bi se dobila kompletna slika o ovom važnom i traumatičnom događaju iz jugoslavenskih ratova. Među temama kojima se djelo bavi su i odnosi Srbije i svijeta prema zločinu u Srebrenici, utjecaj Srebrenice na međunarodno pravo, međunarodne odnose i razvoj znanosti, kao i narativi poricanja zločina. Knjiga je pisana na osnovu bogate arhivske građe Haškog tribunala, domaćih sudova i organizacija za ljudska prava, kao i već postojeće literature, a objavili su je Pro Peace Beograd i Udruženje za Modernu historiju Sarajevo, uz tridesetu godišnjicu genocida u Srebrenici – za nezaborav.
Dragan Popović je povjesničar i dugogodišnji aktivista za zaštitu ljudskih prava. Osnovne i master studije završio je na Pravnom fakultetu u Beogradu, a doktorsku disertaciju pod naslovom „Promene u politici istorije i kulturi sećanja u Evropi – slučaj Srbija 1980-1990” obranio je na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Godinama se bavi istraživanjem kulture sećanja, politika istorije, nacionalizma i istorije Jugoslavije, prije svega kroz istraživački i praktičan rad u organizacijama civilnog društva. Objavio je veliki broj analiza i izvještaja iz oblasti ljudskih i manjinskih prava, vladavine prava i suočavanja s prošlošću i bio je predavač na brojnim školama, seminarima i radionicama koje se bave ovim temama. U domaćim i stranim naučnim časopisima objavljeni su mu radovi koji se odnose na povijest Jugoslavije, kulturu sjećanja i nacionalizam. Iz Kraljeva je, a živi i radi u Beogradu.
Milivoj Bešlin je povjesničar i viši znanstveni suradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Predavao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore 2017-2018. Napisao je dvotomnu monografiju Ideja moderne Srbije u socijalističkoj Jugoslaviji, kao i više desetina stručnih studija, članaka, rasprava i prikaza u domaćim i međunarodnim naučnim časopisima i zbornicima. Osnivač je i koordinator Laboratorije za istraživanje socijalizma i (post)jugoslovenske studije (YugoLab) na IFDT. U radovima, između ostalog, istraživao je: pоlitičku i društvеnu istоriјu sоciјаlističkе Јugоslаviје; studiјe nаciоnаlizmа; tеоriјu mоdеrnizаciје; pоkušајe rеfоrmi u socijalističkoj Јugоslаviјi; оsnоvne еlеmеnte јugоslоvеnskоg fеdеrаlizmа; srpskо-hrvаtske оdnоse u 20. veku; prоblеm аntifаšizmа i istоriјskоg rеviziоnizmа; pitanja intelektualnog angažmana i nacionalizma.
Dinko Gruhonjić (1970.) rođen u Banjaluci, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu diplomirao i magistrirao. Doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Vanredni profesor na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine i šef dopisništva Novinske agencije Beta za Vojvodinu. Profesionalni novinar od 1997. godine. Građanski aktivista. Aleksandrin muž, tata Davida i Dunje. Živi i radi u Novom Sadu. Jugosloven i Bosanac. U interpretaciji Vučićevog režima, državni neprijatelj broj 1.
21:00 Film: „Glasnije od oružja“,
(r. Miroslav Sikavica; Hrvatska; 2017.; 86′ (12)),
razgovor poslije filma vode Zlatko Gall i Emir Imamović Pirke
Tvrđava Barone
U suradnji s Javnom ustanovom Tvrđava kulture Šibenik, na tvrđavi Barone će se prilikom otvorenja festivala prikazati dokumentarac Miroslava Sikavice o ulozi domoljubne glazbe u političkim promjenama 1990-ih i Domovinskom ratu.
Krajem 80-ih i početkom 90-ih domoljubna glazba igrala je veoma važnu političku ulogu u zemljama bivše Jugoslavije. Tenkovi, bombe i automatske puške bili su oružja u Domovinskom ratu. Ipak, najglasnije su bile pjesme. Jedni su u njima opisivali košmar u kojem su se našli, a drugi su potvrđivali svoju političku lojalnost. Nacionalna radiotelevizija intenzivno ih je naručivala, financirala i emitirala. Trideset. godina nakon završetka rata, njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije. Prema riječima redatelja, “popularna glazba generalno najbrže odgovara na socijalne i političke promjene. To se pokazalo i 1990-ih, kad se od svih, pa tako i od glazbe, tražilo da jasno zauzmu i drže političku stranu. Masovna produkcija domoljubnih pjesama tijekom Domovinskog rata pokazuje da je mlada hrvatska država pjesmu obilato koristila ne samo kao učinkovito sredstvo homogenizacije nacije nego i kao efikasan oblik političke borbe, legitimacije državotvornih nastojanja i traženja pomoći međunarodne zajednice.”
Dokumentarni film o preplitanju glazbe, politike i rata nastajao je tijekom šest godina, za potrebe nastanka filma pregledano je stotine sati privatnog i javnog arhivskog videomaterijala, dok je u finalnu verziju uvršteno čak 60 pjesama. Tijekom istraživanja i nastanka filma ekipa je razgovarala s brojnim autorima domoljubnih pjesama i njihovim izvođačima, raznim svjedocima i akterima vremena, televizijskim urednicima i novinarima, producentima, glazbenim kritičarima, povjesničarima te muzikolozima. U filmu sudjeluju Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Josip Ivanković, Mladen Kvesić, Davor Gobac, Boytronic, Sandra Kulier, Mario Pešo, Borut Šeparović, Miroslav Lilić, Ante Perković i brojni drugi.
Emir Imamović Pirke rođen je 1973. u Tuzli. Dugogodišnji je novinar, urednik i kolumnist nekih od najznačajnijih medija u regiji te književnik i scenarist. Autor je šest romana: „Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince“, „Tajna Doline piramida“, „Treće poluvrijeme“, „Vršenje dužnosti“, „Terorist“ i „Plan savršenog neuspjeha“. Za prvi roman nominiran je za nagradu Kiklop Sajma knjiga u Istri u kategoriji debitanta godine, a za romane „Treće poluvrijeme“ i „Terorist“ za regionalnu nagradu „Meša Selimović“. Piše za televiziju: scenarist je TV serije „Bijeli put“, koscenarist serije „Dnevnik velikog Perice“, scenarist 15 epizoda TV serije „Kazalište u kući“; kazalište (drame: „SUR Sajgon“ i „Samo nek ne puca“) i film (s Viktorom Ivančićem koscenarist je igranog filma „Paviljon“, u režiji Dine Mustafića). Član je Programskog odbora Festivala knjige i autora – Sa(n)jam knjige u Istri i jedan od osnivača Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Objavljuje u tjedniku Express, na portalima Forum.tm i Bljesak.info i u magazinu Start BiH. Živi u Šibeniku.
Četvrtak, 4.9.2025.
Program drugog dana 13. FALIŠ-a
Četvrtak, 4.9.2025.
19:00—22:00 Otvaranje izložbe s autorima: „Objektiv NDH“,
Mo’a ti studio, Kralja Zvonimira 17
20:00 Predstavljanje knjige: „Sutjeska: bitka svih bitaka“,
Šimun Cimerman, Kruno Lokotar
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Mala skupina gerilaca uspjela se organizirati i uspješno suprotstaviti tada najmoćnijoj vojsci svijeta. Kako je tek jedan odred u pet godina ratovanja izrastao u vojsku od 800 000 ljudi i postao jedini pokret otpora na europskom tlu koji je vlastitim snagama porazio i izbacio naciste i njihove saveznike sa svojeg prostora, jedno je od pitanja koje zanima autora. “Bitka na Sutjesci” je jedan od ključnih događaja Drugog svjetskog rata: od napada nacističke Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju i početaka ustanka do početka protupartizanskih operacija od jeseni 1941. do ljeta 1943., s naglaskom na dva ključna događaja – Bitku na Neretvi (Operacija Weiss) i Bitku na Sutjesci (Operacija Schwarz). Bitka koju su partizani izgubili, da bi dobili rat, jer su je preživjeli, jer nisu bili potpuno uništeni. Oslanjajući se na činjenice, dokumente, memoare i svjedočanstva sudionika, Šimun Cimerman stvara živopisnu i potresnu sliku ratne stvarnosti i hrabrosti onih koji su je proživjeli. Uz knjigu je izradio i prilog – terensku kartu Bitke na Sutjesci s više od tri tisuće kilometara ucrtanih cesta, puteva i staza koje postoje i danas, a kojima su se kretale Sile Osovine i partizanske snage. Uz kartu je dostupan i GPS log svih ucrtanih puteva koji se mogu prolaziti motornim i terenskim vozilima, biciklima ili pješice. Ova knjiga, koja je krenula od trail istraživanja najdivljijeg terena u Europi, publicistički je hit godine.
Kruno Lokotar (Daruvar, 1967) diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedan od selektora i jedini voditelj FAK-a (Festivala a književnosti). Od 2002. do 2007. bio je glavni urednik AGM-a. Od 2007. do 2015. godine u izdavačkoj Algoriamu, 2015-2024 kao freelancer. Sada je opet u AGM-u. 2004. godine dobio je prvi put dodijeljenu nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Ustanovio je nagrade Na vrh jezika (za poeziju) i Prozak (za prozu) za autore do 35 godina, a godine 2015. pokrenuo festival Prvi prozak na vrh jezika. S Emirom Imamovićem Pirkeom pokrenuo je Fališ (Festival alternative i ljevice Šibenik), koji je nakon 10 godina predao u dobre ruke i KaLibar bestival. 2016. godine pokrenuo je prvu svjetsku Nagradu za književnost na društvenim mrežama – Post scriptum.
Šimun Cimerman rođen je u Zagrebu 1974. godine. Diplomirao je 1998. Političke znanosti na Sveučilištu Južne Kalifornije (The University of Southern California – USC). Od 1991. do 1995. igrao je za Hrvatski akademski vaterpolo klub Mladost iz Zagreba i bio četiri puta prvak Hrvatske i europski doprvak. Od 1995. do 1998. sa sveučilišnom vaterpolo momčadi USC bio je tri puta doprvak Sjedinjenih Američkih Država. Godine 1998. počinje se baviti ekstremnim sportovima i iste godine kao član prvog hrvatskog pustolovnog tima sudjeluje na Discovery Eco Challenge Maroko, 700 kilometara dugoj utrci preživljavanja, a 1999. godine sudjeluje na istoj utrci u Patagoniji. Godine 2002. sudjeluje u njemačkom timu na 1000 kilometara dugoj pustolovnoj utrci Raid Gauloises Vijetnam, koja je bila najduža u povijesti, a 2007. godine sudjeluje na najtežoj utrci južne Amerike, Desafio de los Andes, u Čileu i Argentini. Godine 2000. počinje organizirati pustolovne, treking i trail utrke u Hrvatskoj, čiji je ujedno i začetnik. U 25 godina rada organizirao je preko 150 različitih outdoor utrka i događanja na više od 40 različitih lokacija u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Tijekom studija u Los Angelesu završio je jednu godinu jazz klavira i pasionirani je jazzer. Svoju strast za planinama, pustolovinama i poviješću spojio je u ovoj knjizi.
21:00 Okrugli stol: „Revolucionarna memorija — obnova i zaštita“,
Ljubomir Babić, Aida Murtić, Mate Rupić
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Deseci tisuća spomenika NOB-i i revolucionarkama i revolucionarima koji su je iznijeli, doživjeli su i doživljavaju različitu sudbinu, ovisno gdje se i u kojoj bivšoj jugoslavenskoj republici nalaze. Njihovo današnje stanje ujedno je i odraz odnosa lokalnog, domicilnog stanovništva prema njima. S druge strane, arhitektonske i kiparske forme široj javnosti najpoznatijih primjera poput spomenika Bitci na Sutjesci (Tjentište), Spomenika revoluciji naroda Moslavine (Podgarić) ili “Cvijeta” u logoru Jasenovac, sve su prisutnije u suvremenoj popularnoj kulturi, a njihove siluete često se koriste u grafikama i printovima. Najčešće se radi o (katkad i propagandnim) materijalima za koje možemo utvrditi kako su u službi baštinjenja slavne antifašističke prošlosti naših naroda, dok njihovo korištenje u grafikama i video materijalima zapadnoeuropske glazbene i filmske industrije u pravilu svodi vrijednosti ovih arhitektonsko-umjetničkih djela na one estetske, čime ih neposredno lišava značenja. Međutim, što je s manje poznatim i manje popularnim spomenicima, spomen pločama i lokacijama partizanskih bolnica, razbacanim po našim gradovima, selima i prirodnim područjima? Koliki je dio tog fonda preživio zadnjih 30ak godina (uglavnom) nacionalističkih političkih sustava, brine li tko o njemu i ukoliko da, kako? Naši su gosti stručnjakinja koja se ovim temama bavi znanstveno, ali i “odozdo” i predstavnik lokalne antifašističke inicijative kojoj je zaštita spomenika naroda Vojvodine tek jedna od cijelog fronta aktivnosti. Kroz razgovor ćemo pokušati napraviti komparativnu analizu stanja i odnosa prema NOB baštini u bivšim jugoslavenskim republikama te podijeliti iskustva iz prakse, kao aktivni sudionici tih procesa.
Aida Murtić je arhitektica i historičarka arhitekture iz Sarajeva. Doktorirala je historiju umjetnosti na Univerzitetu u Heidelbergu, završila specijalistički master program iz urbanog razvoja na Tehničkom univerzitetu u Darmstadtu i Univerzitetu Grenoble Alpe, a diplomu iz arhitekture stekla je na Univerzitetu u Sarajevu. Članica je Nacionalnog komiteta ICOMOS-a u Bosni i Hercegovini. Kao arhitektica je radila na projektima revitalizacije i postratne obnove arhitektonske baštine. Istraživački je bila angažirana pri Centru za transkulturalne studije u Heidelbergu te Leibniz institutu za evropsku historiju u Mainzu. Bavi se temama zajedničke baštine, odnosom društvenih zajednica i politika sjećanja, te praksama djelovanja u zaštiti baštine. Suurednica je knjige Mostarska Hurqualya: (Ne)Zaboravljeni grad koja tematizira svakodnevni život Partizanskog spomen-groblja u Mostaru.
Ljubomir Babić (rođ. 1980) grafički dizajner, ilustrator, punk glazbenik i antifašist iz Novog Sada. Diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od 1990-ih sudjelovao u izgradnji novosadske antifašističke i punk scene kao deo Antifašističke akcije Novi Sad (AFANS), Antifašističkog fronta 23. oktobar (AF23X), festivala Ulice protiv fašizma, član bendova Red Union, Vršnjačko nasilje i Sivi dom, autor dizajna i/ili ilustracija za brojne antifašističke publikacije, plakate, merchandise, streetart… Trenutno zaposlen u gaming industriji.
Mate Rupić rođen je 1991. godine u Šibeniku. 2016. diplomira na Studiju Krajobrazna arhitektura, Sveučilište u Zagrebu. Samozaposleni je krajobrazni arhitekt, s naglaskom na javni prostor i zajednicu. Surađuje sa University of Washington iz Seattlea (SAD) i HDK-Valand – Academy of Art and Design iz Göteborga (Švedska). Organizira Design & Build radionice, vodi tribine, crta i piše.
22:00 Razgovor: „Verbalni plotuni: smrt najavljuje televizija“,
Mirjana Rakić, Emir Imamović Pirke
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Od “Pustinjske oluje”, prvog rata u povijesti u direktnom TV prijenosu, do recentnih sukoba od Ukrajine do Bliskog istoka, promijenile su se tehnike ratovanja, novinarstvo kao takvo i, posebice i na gore, uloga medija u praćenju stvarnosti pune smrti. Ako su se, kao što jesu, mediji – i televizija kao najutjecajniji – nekada dijelili na one u službi propagande i one u službi novinarskog profesionalizma, ta je granica izbrisana tako temeljito da višak informacija podrazumijeva manjak znanja o događajima o kojima se najviše izvještava. Televizije su, uz rijetke i časne izuzetke, postale platforme PR službi i megafoni politika koje umjesto artiljerijske koriste medijsku pripremu za osvajanja i razaranja, za istrebljivanja i akontativna opravdavanja zločina. O novoj i strašnoj ulozi televizija, na FALIŠ-u će govoriti jedna od najozbiljnijih vanjskopolitičkih novinarki i urednica koje su ova zemlja i njen televizijski prostor imali: Mirjana Rakić.
Mirjana Rakić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1971. godine, a već 1972. zaposlila se na Televiziji Zagreb, kasnije Hrvatskoj radioteleviziji (HTV). Od 1981. godine radila je u redakciji vanjske politike, u kojoj je ostala sve do umirovljenja. Tijekom karijere obnašala je brojne odgovorne uredničke funkcije – bila je urednica redakcije, urednica informativnog programa te deset godina urednica emisije Reporteri, što joj je ostalo u posebno dragom sjećanju. Ujedno je posljednju godinu profesionalnog angažmana provela kao vršiteljica dužnosti ravnateljice HTV-a. Izvještavala je s brojnih međunarodnih događaja, uključujući i one vezane uz međunarodno priznanje Republike Hrvatske te mirovne pregovore koji su rezultirali Daytonskim sporazumom.
Emir Imamović Pirke rođen je 1973. u Tuzli. Dugogodišnji je novinar, urednik i kolumnist nekih od najznačajnijih medija u regiji te književnik i scenarist. Autor je šest romana: „Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince“, „Tajna Doline piramida“, „Treće poluvrijeme“, „Vršenje dužnosti“, „Terorist“ i „Plan savršenog neuspjeha“. Za prvi roman nominiran je za nagradu Kiklop Sajma knjiga u Istri u kategoriji debitanta godine, a za romane „Treće poluvrijeme“ i „Terorist“ za regionalnu nagradu „Meša Selimović“. Piše za televiziju: scenarist je TV serije „Bijeli put“, koscenarist serije „Dnevnik velikog Perice“, scenarist 15 epizoda TV serije „Kazalište u kući“; kazalište (drame: „SUR Sajgon“ i „Samo nek ne puca“) i film (s Viktorom Ivančićem koscenarist je igranog filma „Paviljon“, u režiji Dine Mustafića). Član je Programskog odbora Festivala knjige i autora – Sa(n)jam knjige u Istri i jedan od osnivača Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Objavljuje u tjedniku Express, na portalima Forum.tm i Bljesak.info i u magazinu Start BiH. Živi u Šibeniku.
Petak, 5.9.2025.
Program trećeg dana 13. FALIŠ-a
Petak, 5.9.2025.
19:00—22:00 Izložba: „Objektiv NDH“,
Mo’a ti studio, Kralja Zvonimira 17
20:00 Predstavljanje knjige: „Dvije kuće iznad mora“,
Dražen Lalić, Kruno Lokotar
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Knjiga “Dvije kuće iznad mora” Dražena Lalića na 450 stranica analizira povijesna zbivanja i kulture sjećanja obitelji u Dalmaciji. “Istraživanja kolektivnog pamćenja i konstrukcije identiteta omogućuju razumijevanje onoga tko smo kao društvo. Hrvatsko društvo i dalje nosi tragove nerazriješenih sjećanja – od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Istraživanja procesa pamćenja i zaborava ključna su za prevladavanje posljedica prošlosti. Moramo izbjeći jednostrane narative, osvijestiti individualna i obiteljska iskustva te razumjeti kako ona oblikuju našu sadašnjost”, govori autor, s razlogom.
Knjiga je usmjerena smislenoj obradi trauma i psihičkih opterećenja autorovih dviju obitelji u vezi s povijesnim zbivanjima i sjećanjem njihovih potomaka u Makarskom primorju i na otoku Korčuli, ali i u SAD-u, Kanadi i Australiji.
Sve te događaje velikog broja članova svojih i s njima povezanih obitelji u njihovoj stoljetnoj povijesti, od kojih su neki iznimno tragični i traumatični, autor vješto stavlja u sociološki, psihološki, antropološki i povijesni kontekst, čime potvrđuje da se tzv. „velika“ povijest najbolje može razumjeti iz elemenata „male“ povijesti te iz kritičke analize uspona i padova pojedinaca i njihovih obitelji u prijelomnim društvenim i političkim događajima.
Dražen Lalić (Makarska, 1960.) na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je politologiju 1983., doktorsku disertaciju iz sociologije obranio 1993. godine. Redovni je profesor sociologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Proveo je više istraživanja vezanih uz ponašanje nogometnih navijača, zlouporabu droge i ovisnost o drogi, višestranačke izbore, izborne kampanje i druge teme. Surađuje u nizu znanstvenih i stručnih časopisa, suautor je brojnih knjiga i studija te redovito objavljuje tekstove u novinama. Autor je knjiga Torcida: pogled iznutra, (1993. i 2011.), Split kontra Splita. Pogled sociologa na probleme jednoga grada, (2003.), Obama: Strme staze do Bijele kuće, (2009.), Pet kriznih godina, (2014.) i Dvije kuće iznad mora, (2025).
Kruno Lokotar (Daruvar, 1967) diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedan od selektora i jedini voditelj FAK-a (Festivala a književnosti). Od 2002. do 2007. bio je glavni urednik AGM-a. Od 2007. do 2015. godine u izdavačkoj Algoriamu, 2015-2024 kao freelancer. Sada je opet u AGM-u. 2004. godine dobio je prvi put dodijeljenu nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Ustanovio je nagrade Na vrh jezika (za poeziju) i Prozak (za prozu) za autore do 35 godina, a godine 2015. pokrenuo festival Prvi prozak na vrh jezika. S Emirom Imamovićem Pirkeom pokrenuo je Fališ (Festival alternative i ljevice Šibenik), koji je nakon 10 godina predao u dobre ruke i KaLibar bestival. 2016. godine pokrenuo je prvu svjetsku Nagradu za književnost na društvenim mrežama – Post scriptum.
21:00 Okrugli stol: „Između integracije i isključenja”,
Nawar Ghanim Murad, Goran Lukić, Lucija Mulalić
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
U vrijeme kada se tržišta rada sve više oslanjaju na migrantsku radnu snagu, a istovremeno ih društva sustavno isključuju, postaje nužno otvoriti prostor za dijalog koji u središte stavlja upravo njihova iskustva. Dok migrantski radnici svojim radom održavaju ključne sektore gospodarstva, paralelno su izloženi sistemskoj nepravdi i društvenim, političkim i kulturnim mehanizmima koji ih čine nevidljivima i obespravljenima.
U središtu ovog razgovora nalaze se direktna i indirektna iskustva migrantskih radnica i radnika u Hrvatskoj – od onih koji su se integrirali u društvo do onih koji rade u teškim i nehumanim uvjetima, često nevidljivi i bez osnovnih radničkih prava na marginama zajednice. Okrugli stol okupit će sugovornike i sugovornice koji će iz prve ruke govoriti o iskustvu integracije i života migrantskih radnika u Hrvatskoj, ali i one koji poznaju svakodnevicu migranata i koji se godinama zalažu za njihova radnička i ljudska prava. Razgovarat ćemo o migracijama iz radničke perspektive, o lošim i dehumanizirajućim uvjetima stanovanja migrantskih radnika i radnica, potplaćenosti, nasilju koje migranti trpe na radnom mjestu, u institucijama, na ulici i na granicama. Kritički ćemo se dotaknuti i koncepta asimilacije koji od migranata očekuje odricanje od jezika, kulture i identiteta kako bi bili prihvaćeni te otvoriti pitanje može li integracija postojati bez brisanja osobnog i kolektivnog identiteta. U širem kontekstu, razgovor će obuhvatiti i ideju nacije – kao povijesno novog, ali dominantnog koncepta koji danas oblikuje granice između onih koji imaju pravo na kretanje, sigurnost i rad, i onih koji su svedeni na “privremenu radnu snagu”.
Lucija Mulalić radi u nevladinoj organizaciji Centar za mirovne studije kao koordinatorica projekata i članica programa Izgradnja uključivog društva. Unutar programa zagovara pravedne i antirasističke politike i prakse te pruža izravnu podršku izbjeglicama i drugim migrantima i migrantskim kolektivima. Temama integracije i rasizma pristupa kroz kritičku i dekolonijalnu prizmu. Lucija je suvoditeljica i predavačica kolegija Migracije na Mirovnim studijima, obrazovnom programu koji organizira Centar za mirovne studije. Diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i studirala medijaciju, istraživanje sukoba i mira na Sveučilištu u Tampereu u Finskoj.
Nawar Ghanim Murad, je diplomirani anglist i lingvist porijeklom iz Iraka, a od 2011. godine živi i radi u Hrvatskoj. Bavi se različitim temama povezanim s kulturom, migracijama, prevođenjem i obrazovanjem. Kroz svoj rad nastoji povezati Istok i Zapad putem kulture, vjerujući da nas upravo kultura može približiti jedne drugima i potaknuti na veću toleranciju
Goran Lukić je stručnjak za radna i socijalna prava s dugogodišnjim iskustvom u sindikalnom djelovanju i savjetovanju radnika i radnica. Karijeru je započeo 2007. godine radeći na pripremi Strategije zapošljavanja mladih u okviru studentske organizacije u Sloveniji. Od 2007. do 2015. bio je aktivan u Zvezi svobodnih sindikata Slovenije, gdje se bavio pitanjima migracija te radnog i socijalnog zakonodavstva. Od 2016. djeluje u Delavskoj svetovalnici, gdje neposredno savjetuje radnice i radnike o ostvarivanju njihovih prava, s posebnim naglaskom na zaštitu najranjivijih skupina na tržištu rada.
22:00 Predavanje: „Bliski istok: kraj agonije ili agonija bez kraja“,
Dario Špelić
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Bliski istok bio je geopolitička zabit stoljećima. Godine 1517. sultan Osmanskog carstva Selim I. Okrutni ušao je u Kairo i od šerifa Meke i Medine primio ključeve najsvetijih mjesta islama. Do tada Selimove vojske zagospodarile su Sirijom, Palestinom i Egiptom. Dobivanje ključeva Meke značilo je da je vlast osmanskih sultana, koji su tada dobili i titulu kalifa, vrhovnog vjerskog i političkog poglavara islamske zajednice, proširena i na većinu Arapskog poluotoka. Od tada pa do početka 20. stoljeća taj je dio svijeta uglavnom bio zaboravljen. Godine 1867. Mark Twain posjetio je Palestinu, dio svijeta za koji su se nekada stoljećima u križarskim ratovima borili europski i arapski vladari. Oni što je vidio ovako je opisao: “Među zemljama turobnog krajolika, mislim da je Palestina njihova vladarica. Brda su gola. Doline su neugledne pustinje urešene kržljavom vegetacijom koja izgleda otužno i očajno. To je beznadna, turobna, ucviljena zemlja. Palestina sjedi u pokajničkoj kostrijeti i pepelu. Nad njom nadvija se prokletstvo koje je usahnulo njezina polja i sapelo njezinu energiju. Nazaret je napušten, Jerihon proklet, Jeruzalem je selo paupera. Palestina je pusta i nevoljena”. Sve do početka 20. stoljeća velike europske sile, koje su do tada između sebe podijelile većinu svijeta, nisu se pretjerano obazirale na ono što se događa na Bliskom istoku.Zašto je početkom 20. stoljeća taj dio svijeta postao tako zanimljiv velikim silama? Zašto je od tada do danas to jedan od najnemirnijih dijelova svjeta? Na ta pitanja pokušat ću odgovoriti počekom rujna na Fališu.
Dario Špelić, novinar i urednik u Obrazovnom programu Hrvatskoga radija. Diplomirao filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Obrazovnom i dječjem programu HR-a radi od1998 Uređivao emisiju o hrvatskom jeziku Govorimo hrvatski i emisiju o prirodnim znanostima Divni novi svijet. Od 2000. uređuje i vodi Povijest četvrtkom, radijsku emisiju o povijesti, antropologiji i arheologiji, a od 2012. emisiju Dogodilo se na današnji dan, dnevni radiokalendar o događajima koji su obilježili povijest. Od 2013. do 2016. uređivao i vodio TV emisiju o povijesti Treća povijest na HRT3. Događaje na Bliskom i Srednjem istoku komentira na N1, Telegramu, podcastu Prvi glas, Jutarnjem listu, Index.hr, tportalu.
Subota, 6.9.2025.
Program četvrtog dana 13. FALIŠ-a
Subota, 6.9.2025.
19:00—22:00 Izložba: „Objektiv NDH“,
Mo’a ti studio, Kralja Zvonimira 17
20:00 Razgovor: „Skrivena Agenda“,
Hrvoje Šimičević, Maja Gergorić, Maja Šintić
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Okrugli stol bavi se usponom i institucionalizacijom antirodnih pokreta u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Naglasit će se emocionalna i identitetska mobilizacija kroz događaje poput „Hoda za život“, ali i kontinuirano urušavanje europskih i demokratskih institucija, često demokratskim alatima. Razgovor će obuhvatiti transnacionalne saveze ultrakonzervativnih aktera s krajnje desnim strankama, njihov utjecaj na europske institucije te pojavu antirodnih socijalnih usluga u Hrvatskoj, preuzimanje diskursa i strategija civilnog društva i okvira ljudskih prava za postizanje nedemokratskih ciljeva. Govornici će se osvrnuti i na to kako su pojedinci iz Hrvatske postali ključni igrači u globalnom ultrakonzervativnom pokretu. Zaključno, raspravit će se o strategijama otpora i mogućnostima za stvaranje prostora sigurnosti, demokracije i tolerancije.
Hrvoje Šimičević je novinar tjednika Novosti. Novinarstvom se profesionalno bavi zadnjih 17 godina, tijekom kojih je radio u više komercijalnih i neprofitnih medija u Hrvatskoj. Zadnjih devet godina radi na poziciji istraživačkog novinara u tjedniku Novosti. Tematski ponajviše pokriva (krajnju) desnicu, domaće paravjerske i političke skupine, njihovu povezanost s međunarodnim istomišljenicima i koordiniranom udaru na ženska i manjinska prava, kao i na demokraciju. Bavi se i rasprostranjenim historijskim revizionizmom državnih i nevladinih institucija te njihovim pogubnim posljedicama po društvo u suvremenoj Hrvatskoj.
Maja Gergorić je asistentica na Katedri za socijalnu politiku, Studijskom centru socijalnog rada, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stekla je doktorat iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagreb na temi nastanka antirodnih pokreta u postkomunističkoj Europi. Aktivistkinja je, stručnjakinja za javne politike i istraživačica u području rodne ravnopravnosti i demokratske erozije u (jugo)istočnoj Europi.
Maja Šintić je sociologinja, pedagoginja i feministkinja iz Šibenika. Od 2009. sudjeluje u radu organizacija civilnog društva u Šibeniku, organizira niz društvenih, kulturnih i aktivističkih programa, provodi projekte i sudjeluje u različitim neformalnim i formalnim društvenim i kulturnim krugovima i mrežama.
21:00 Okrugli stol: „Da li su revolucije umrle?“,
Jaroslav Pecnik, Ana Hegediš, Dinko Gruhonjić
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Kroz razgovor pokušavamo otvoriti jedno veliko, možda i provokativno pitanje: da li su revolucije kao politička i društvena forma izgubile svoj smisao, svoju snagu, možda i svoju potrebu? Ili su, pak, samo promenile obličje? Kroz istoriju smo naučili da revolucije, u najboljem slučaju, donose oslobođenje – političko, društveno, pa i lično. U najgorem, ostavljaju za sobom haos, represiju i iluziju promjene. Bilo da je riječ o Francuskoj revoluciji, Oktobarskoj revoluciji, studentskim protestima ’68, padu Berlinskog zida, Arapskom proljeću, ili aktuelnim studentskim protestima u Srbiji – postavlja se pitanje: šta danas ostaje od revolucionarne energije? U vrijeme kada kapitalizam, i to onaj u svom najrazvijenijem, digitalnom obliku, kao da nema više ozbiljnu ideološku alternativu – može li se uopšte govoriti o revoluciji? Da li su bunt i otpor postali roba? Da li je otpor danas moguć samo unutar sistema – kao gerilski akt, kao umjetnost, kao ironija, kao memes, kao performans? I kakva je uloga medija, kulture i intelektualaca u održavanju ili gušenju revolucionarne misli? Da li građani još uvijek vjeruju da mogu nešto promijeniti? Šta znači boriti se za društvenu pravdu danas? I – da li imamo pravo odustati?
Dinko Gruhonjić (1970) rođen u Banjaluci, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu diplomirao i magistrirao. Doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Vanredni profesor na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine i šef dopisništva Novinske agencije Beta za Vojvodinu. Profesionalni novinar od 1997. godine. Građanski aktivista. Aleksandrin muž, tata Davida i Dunje. Živi i radi u Novom Sadu. Jugosloven i Bosanac. U interpretaciji Vučićevog režima, državni neprijatelj broj 1.
Ana Lalić Hegediš je novinarka i urednica s više od dvadeset godina iskustva, usmjerenog prvenstveno na istraživačko i društveno angažirano novinarstvo, osobito u okviru regionalnih medija poput Nova.rs. Danas obnaša funkciju izvršne direktorice Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), gdje je prepoznata po svojoj beskompromisnoj borbi za pravo javnosti na potpune i pravovremene informacije. Tijekom pandemije COVID-19 bila je jedina novinarka u Europi koja je uhićena zbog izvještavanja, nakon što je pisala o nedostatku medicinske opreme u Kliničkom centru Vojvodine. Za svoj rad primila je niz važnih priznanja: Dobitnica je nagrade DW Freedom of Speech, kojom je odlikovana za izvještavanje o problemima u zdravstvenom sustavu tijekom pandemije. Zajedno s Vukom Cvijićem nagrađena je nagradom Katarina Preradović za profesionalni integritet, hrabrost i etično novinarstvo. Organizacija Reporteri bez granica proglasila ju je heroinom novinarstva (Heroin Reporting) za njezino izvještavanje tijekom pandemije.
22:00 Predavanje: „Zavodljiva moć nacionalizma“,
Siniša Malešević
Mala loža / Trg Ivana Pavla II
Predavanje analizira zašto nacionalizam i u 21. stoljeću ostaje jedan od najsnažnijih načina oblikovanja kolektivnih identiteta i tumačenja društvene stvarnosti. Nacionalizam nije samo politička ideologija, već i duboko ukorijenjen kulturni i simbolički sustav koji prožima svakodnevne navike, međuljudske odnose, kulturu i naše poimanje vlastitog mjesta u svijetu. Nacionalne pripadnosti postale su gotovo neupitne i samorazumljive, što nacionalizmu omogućuje da prilagođava svoje oblike i zadržava utjecaj kroz različite povijesne i društvene okolnosti. Autor istražuje mehanizme kroz koje se nacionalno-centrični idiomi normaliziraju i naturaliziraju u svakodnevnom životu.
Siniša Malešević je redoviti profesor komparativne historijske sociologije na University Collegeu u Dublinu i viši suradnik na CNAM-u u Parizu. Izabrani je član Kraljevske irske akademije, Academia Europaea, te vanjski član ANUBiH. Njegove nedavne knjige uključuju Why Humans Fight: The Social Dynamics of Close-Range Violence (Cambridge University Press, 2022), Grounded Nationalisms: A Sociological Analysis (Cambridge University Press, 2019), and The Rise of Organised Brutality: A Historical Sociology of Violence (Cambridge University Press, 2017) Dobitnik je nekoliko međunarodnih nagrada za knjige. Prof. Malešević je također autor više od 140 akademskih članaka. Njegovi radovi prevedeni su na 14 jezika. Krajem godine mu izlazi nova knjiga ‘Nationalism as a Way of Life’ (Cambridge University Press, 2025).
Nedjelja, 7.9.2025.
Program petog dana 13. FALIŠ-a
Nedjelja, 7.9.2025.
19:00—22:00 Izložba: „Objektiv NDH“,
Mo’a ti studio, Kralja Zvonimira 17
20:00 Razgovor: „Ako ne znaš što je bilo”,
Nikola Vukošić, Emir Imamović Pirke
Tvrđava Barone
21:00 After movie: Mirotvorac (r. Ivan Ramljak; Hrvatska; 2025.; 99′),
razgovor s redateljem vodi Jelena Svirčić
Tvrđava Barone
U suradnji s Javnom ustanovom Tvrđava kulture Šibenik, na Tvrđavi Barone će prilikom zatvaranja festivala biti prikazan pobjednički film ovogodišnje Pule – hvaljeni dokumentarac Mirotvorac snimljen u režiji Ivana Ramljaka i pod okriljem produkcijske kuće Factum.
Velika Zlatna arena za najbolji film Mirotvorcu je dodijeljena uz sljedeće riječi žirija: Film iz arhivskog materijala oblikuje portret čovjeka čija je uloga u povijesti ostala prešućena, iako je mogla promijeniti njezin tijek. U toj gesti vraćanja glasa zaboravljenom pojedincu, Josipu Reihl-Kiru, film nenametljivo ali snažno progovara o vrijednosti izbora koji ne ostavljaju trag u novinskim naslovima, ali govore o ljudskosti. Priča o čovjeku kojeg se htjelo zaboraviti postao je film koji se ne može zaboraviti.
Godine 1991. na ulazu u Tenju ubijen je Josip Reihl-Kir, načelnik Osječke policije, čovjek posvećen pregovorima i izbjegavanju rata. Mirotvorac je priča o posljednjih nekoliko mjeseci njegova života u osvit krvavog hrvatsko-srpskog rata, koji je Kir svim silama pokušao spriječiti, ispričana kroz izjave nekoliko svjedoka i pomoću arhivskih materijala iz tog doba. I danas, nakon više od trideset godina, mnogi su elementi tog ubojstva nerazjašnjeni, a mogući nalogodavci – nepoznati. Autor Ivan Ramljak jedan je od najznačajnijih hrvatskih dokumentarista srednje generacije (El Shatt – nacrt za utopiju, 2023.; O jednoj mladosti, 2020.; Kino otok, 2016.), prepoznatljiv po svom osebujnom pristupu povijesnim temama.
Uz Ramljaka, scenarij Mirotvorca potpisuju ugledni istraživački novinar Drago Hedl i aktualni predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko. Nakon premijere na ZagrebDoxu, domaći su mediji film dočekali uz pozitivne kritike, opisujući ga kao “novi dokumentarni filmski hit koji plijeni pažnju pitkošću, rijetkim arhivskim snimkama i sveprožimajućom tjeskobnom atmosferom od početka do kraja, a redateljski postupci su usmjereni da uglavnom priča logično teče poput rijeke, s izuzetkom početka i kraja koji su povezani poput dvije strane istog novčića” (Ravno do dna).
Ovaj program je izrađen uz financijsku podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Sadržaj programa u isključivoj je odgovornosti organizatora i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
